Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-791/11 (Zdravstvena Ustanova “Ljekarna Skarčić”,M. K.-B.,B. Đ. i drugi)

Odluka donesena 24. 04. 2014.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-791/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine u predmetu broj AP-791/11, rješavajući apelacije Zdravstvene ustanove „Ljekarna Skarčić“ i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Zdravstvena Ustanova “Ljekarna Skarčić” protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 58 0 Ps 040995 10 Pž od 2.

februara 2011. godine;

Meliha Kamerić-Buljina podnesena protiv Presude Općinskog suda u Kiseljaku, broj 49 0 P 00 2209 07 P od 5. oktobra 2009. godine i Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 49 0 P 002209 10 Gž od 7. januara 2011. godine;

Bogdan Đurić i drugi podnesena protiv Presude Općinskog suda u Orašju, broj 25 0 P 004300 1 P 3 od 23. decembra 2011. godine i Presude Kantonalnog suda u Odžaku, broj 25 0 P 004300 12 Gž 3 od 18. aprila 2012. godine;

Blaško Božić podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj 80 0 P 004383 11 Gž 2 od 7. decembra 2011. godine i Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 80 0 P 004383 12 Rev od 29. marta 2012. godine;

D.o.o. “International-S” podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 01 0 Ps 001599 10 Pž od 24. aprila 2012. godine;

Divna Robak podnesena protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu, broj 065-0-P-06-004708 od 13. aprila 2007. godine, Rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 065-0-P-06-004708 od 1.

juna 2007. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 P 009608 08 Gz od 23. maja 2012. godine i Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 65 0 P 298412 13 Rev 2 od 23.

januara 2014. godine;

Aida Spahić podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 P 009346 13 Gž od 17. januara 2014. godine;

Denis Hamza podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 07 0 U 008777 13 U od 3. februara 2014. godine;

Salko Hamidović zbog neizvršenja rješenja Komisije za implementaciju člana 152. Zakona o radu – Ministarstva rada i boračko – invalidske zaštite Republike Srpske, broj 05/5-43291/SS od 15. aprila 2011. godine;

D.M. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 71 0 P 052292 13 Rev od 18. decembra 2013. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

AP-791/11

1. Zdravstvena Ustanova “Ljekarna Skarčić” (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, kojeg zastupa Nada Dalipagić, advokatica iz Mostara, podnio je 22. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 58 0 Ps 040995 10 Pž od 2. februara 2011. godine, kojom je žalba tužitelja uvažena, osporena presuda Općinskog suda u Mostaru, broj 07 58 Ps 040995 08 Ps od 12. februara 2010. godine preinačena na način da se apelant obavezuje da na ime duga isplati tužitelju iznos od 75.350,05 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 27. marta 2008. godine, kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, te da mu naknadi 5.080,00 KM troškova postupka.

2. U konkretnom slučaju, prema stanju spisa, apelant je propustio da izjavi reviziju protiv osporene Presude Kantonalnog suda, a što je mogao učiniti u skladu s odredbama člana 237. Zakona o parničnom postupku FBiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 53/03, 73/05 i 19/06). AP-1257/11

3. Meliha Kamerić-Buljina (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 16. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Općinskog suda u Kiseljaku (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 49 0 P 00 2209 07 P od 5. oktobra 2009. godine i Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 49 0 P 002209 10 Gž od 7. januara 2011. godine. U konkretnom slučaju označena vrijednost spora je bila 10.000,00 KM. Međutim, osporenom Presudom Općinskog suda odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi: Nalaže se tuženom Općini Fojnica, da tužiteljima (među kojima je i apelantica) preda u posjed nekretnine pobliže opisane u samoj presudi i da tužiteljima na ime naknade za izuzeto zemljište isplati novčani iznos od po 35,00 KM po m², što za 7500 m² iznosi 292.500,00 KM, sve u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude, kao i da naknadi troškove potupka. Nadalje, izrekom presude se utvrđuje da je tužba u odnosu na drugotužene povučena, te da svaka stranka snosi svoje troškove. Odlučujući o žalbi tužitelja, podnesenoj protiv osporene Presude Općinskog suda, Kantonalni sud je svojom Presudom, broj 49 0 P 002209 10 Gž od 7. januara 2011. godine žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda.

4. U konkretnom slučaju, prema stanju spisa, apelantica je propustila da izjavi reviziju protiv osporene Presude Kantonalnog suda, a što je mogla učiniti u skladu s odredbama člana 237. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 53/03, 73/05 i 19/06). AP-2340/12

5. Bogdan Đurić i drugi (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Šamca, koje zastupa Borislav Pisarević, advokat iz Brčkog, podnijeli su 21. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 25 0 P 004300 1 P 3 od 23. decembra 2011. godine i Presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 25 0 P 004300 12 Gž 3 od 18. aprila 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom Presudom Općinskog suda odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja (u konkretnom slučaju apelanata) za naknadu nematerijalne štete, u iznosima pobliže opisanim u osporenoj Presudi Općinskog suda. Odlučujući o žalbi tužitelja, podnesenoj protiv Presude Općinskog suda, Kantonalni sud je svojom Presudom, broj 25 0 P 004300 12 Gž 3 od 18. aprila 2012. godine istu odbio kao neosnovanu i potvrdio Presudu Općinskog suda. U konkretnom slučaju, vrijednost spora je bila 100.000,00 KM.

6. U konkretnom slučaju, prema stanju spisa, apelanti su propustili da izjave reviziju protiv osporene Presude Kantonalnog suda, a što su mogli učiniti u skladu s odredbama člana 237. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 53/03, 73/05 i 19/06). AP-2342/12

7. Blaško Božić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lopara, podnio je 21. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 80 0 P 004383 11 Gž 2 od 7. decembra 2011. godine i Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 80 0 P 004383 12 Rev od 29. marta 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenim Rješenjem Okružnog suda apelantova žalba, podnesena protiv Presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 80 0 P 004383 10 P 2 od 21. aprila 2011. godine, je odbačena kao neblagovremena. U obrazloženju Rješenja se navodi da je apelant žalbu protiv osporene Presude Osnovnog suda podnio po isteku zakonskog roka od 30 dana, koji se računa u skladu s odredbama člana 324. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09). Rješenjem Vrhovnog suda, broj 80 0 P 004383 12 Rev od 29. marta 2012. godine, apelantova revizija je odbačena kao nedozvoljena, primjenom odredbi člana 237. Zakona o parničnom postupku.

8. U konkretnom slučaju apelantova žalba je odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da je apelant propustio da istu podnese u zakonom propisanom roku u smislu odredbi Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09). AP-2626/12

9. D.o.o. „International-S“ Bosanska Krupa (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, kojeg zastupa Ferid Mujagić, advokat iz Bihaća, podnio je 12. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 01 0 Ps 001599 10 Pž od 24. aprila 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenim Rješenjem Kantonalnog suda odbijena je, kao neblagovremena, apelantova žalba podnesena protiv Presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 017 0 Ps 08 000134 od 5. decembra 2008. godine, a kojom se apelant obavezuje da tužitelju isplati novčani iznos označen u izreci presude sa zateznom kamatom i parničnim troškovima, te odbijen protutužbeni zahtjev apelanta. U obrazloženju osporenog Rješenja Kantonalnog suda se navodi da nije od značaja činjenica koju ističe apelant, da je presudu primio 26. decembra 2008. godine, iz razloga što je rok za žalbu za njega počeo teći od dana donošenja osporene Presude, u skladu sa članom 203. Zakona o parničnom postupku, na što je izričito bio upozoren od strane suda, pa činjenica da je apelant presudu kasnije preuzeo ne podrazumijeva početak žalbenog roka od dana preuzimanja presude.

10. U konkretnom slučaju apelantova žalba je odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da je apelant propustio da istu podnese u zakonski propisanom roku u smislu odredbi Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 53/03, 73/05 i 19/06). AP-924/14

11. Divna Robak (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Branko Gudalo, advokat iz Banja Luke, podnijela je 28. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 065-0-P-06-004708 od 13. aprila 2007. godine, Rješenja Općinskog suda, broj 065-0-P-06-004708 od 1. juna 2007. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 09 0 P 009608 08 Gz od 23. maja 2012. godine i Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 65 0 P 298412 13 Rev 2 od 23. januara 2014. godine. U konkretnom slučaju, Presudom Općinskog suda, broj 065-0-P-06-004708 od 13. aprila 2007. godine, apelantica je dužna tužitelju isplatiti iznos od 815.934,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama uz naknadu troškova postupka u iznosu od 22.246,48 KM, u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Potraživanje u konkretnom slučaju se odnosi na isplatu iznosa, ugovorenog ugovorom o prodaji podružnice „Imsar“ Banja Luka, kojeg apelantica nije isplatila u skladu sa zaključenim ugovorom, zbog čega je tužitelj tužbom tražio ispunjenje obaveze. Odlučujući o žalbi apelantice podnesenoj protiv Presude Općinskog suda od 13. aprila 2007. godine, Općinski sud je donio Rješenje, broj 065-0-P-06- 004708 od 1. juna 2007. godine, kojim se apelanticina žalba odbacuje kao neblagovremena. U obrazloženju Rješenja se navodi da je apelantica podnijela žalbu nakon proteka roka od 30 dana, te je u skladu sa odredbama člana 213. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao u dispozitivu. Odlučujući o žalbi apelantice, podnesenoj protiv Rješenja Općinskog suda od 1. juna 2007. godine, Kantonalni sud je donio rješenje, broj 09 0 P 009608 08 Gz od 23. maja 2012. godine, kojim se žalba odbija kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđuje. Kantonalni sud je utvrdio da je Općinski sud pravilno postupio kada je odbacio apelanticinu žalbu budući da je ista bila neblagovremena. Apelantica je izjavila reviziju protiv Rješenja Kantonalnog suda od 23. maja 2012. godina, koja je odbijena Rješenjem Vrhovnog suda, broj 65 0 P 298412 13 Rev 2 od 23. januara 2014. godine. Vrhovni sud je u obrazloženju naveo da je po njegovoj ocjeni, drugostepeno rješenje pravilno i zakonito doneseno.

12. U konkretnom slučaju apelanticina žalba je odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da je apelantica propustila da istu podnese u zakonski propisanom roku u smislu odredbi Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 53/03, 73/05 i 19/06). AP-1012/14

13. Aida Spahić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Hasan Veladžić, advokat iz Bihaća, podnijela je 5. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj S1 3 P 009346 13 Gž od 17. januara 2014. godine U konkretnom slučaju, Rješenjem Suda BiH je odbijena apelanticina žalba, podnesena protiv Rješenja Suda BiH, broj S1 3 P 009346 12 P od 10. septembra 2013. godine. Navedenim Rješenjem Suda BiH od 10. septembra 2013. godine, odbijena je kao neblagovremena apelanticina tužba za poništenje Rješenja Prvostepene disciplinske komisije Uprave za indirektno oporezivanje, broj 01-34-5-2361-14/10 od 14. jula 2011. godine i Rješenja Drugostepene disciplinske komisije Uprave za indirektno oporezivanje, broj 02-34-5-2361-25/10 od 14. februara 2012. godine kao nezakonitih i naknadu troškova parničnog postupka. Apelantica je dužna da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 720,00 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. U obrazloženju Rješenja se navodi da je apelantica podnijela tužbu protiv navedenih Rješenja Prvostepene i Drugostepene komisije Uprave za indirektno oporezivanje nakon isteka roka za podnošenje tužbe, u smislu člana

77. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti zaposlenih u Upravi.

14. U konkretnom slučaju apelanticina tužba je odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da je apelantica propustila da istu podnese u zakonski propisanom roku u smislu odredbi Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti zaposlenih u Upravi („Službeni glasnik BiH“, broj 77/08).

AP-1060/14

15. Denis Hamza (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Maja Škoro, advokatica iz Mostara, podnio je 7. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 07 0 U 008777 13 U od 3. februara 2014. godine. U konkretnom slučaju Ministarstvo građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-Neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) donijelo je Rješenje, broj UPII-09-04-25-50/13 od 15. maja 2013. godine, kojim se odbija apelantova žalba podnesena protiv Zaključka Odjela za društvene djelatnosti Grada Mostara (u daljnjtem tekstu: Odjel), broj UPI 06/3-25-18365/12 od 28. marta 2013. godine, kao neosnovana. Navedenim Zaključkom Odjela je odbačen kao neblagovremen apelantov zahtjev za vraćanje u posjed stana. U obrazloženju Rješenja Ministarstva od 15. maja 2013. godine, navodi se da je prvostepeni postupak pravilno proveden i na zakonu zasnovan, budući da je apelant propustio da u zakonskom roku podnese zahtjev za povrat stana u skladu s odredbama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Odlučujući o apelantovoj tužbi protiv Rješenja Misnistarstva, broj UPII-09-04-25-50/13 od 15. maja 2013. godine, Kantonalni sud je svojom Presudom, broj 07 0 U 008777 13 U od 3. februara 2014. godine istu odbio kao neosnovanu, ističući da je postupak proveden zakonito i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

16. U konkretnom slučaju apelant je propustio da u skladu s odredbama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine FBiH“, br. 11/98 do 29/03) i u zakonskom roku podnese zahtjev za vraćanje stana u posjed.

AP-1110/14

17. Salko Hamidović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sapne, podnio je 12. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja Komisije za implementaciju člana 152. Zakona o radu – Ministarstva rada i boračko – invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Komisija za implementaciju člana 152.), broj 05/5-43291/SS od 15. aprila 2011. godine. Rješenjem Komisije za implementaciju člana 152. broj 05/5-43291/SS od 15. aprila 2011. godine apelantu je priznato pravo na otpremninu u visini od 2,66 prosječne plate u Republici Srpskoj u posljednja tri mjeseca prije mjeseca u kome je apelantu priznato pravo na otpremninu, odnosno izvršena isplata otpremnine prema podacima Republičkog Zavoda za statistiku. Takođe, u rješenju je navedeno da će se isplata otpremnine vršiti kada se obezbjede sredstva za te namjene.

18. U konkretnom slučaju, prema stanju spisa, apelant nije pokrenuo postupak izvršenja predmetnog rješenja, iako je imao tu mogućnost u skladu sa članom 3. stav 1. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13).

AP-1212/14

19. D.M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Božidar Bojanić, advokat iz Banja Luke, podnijela je 19. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjtem tekstu: Vrhovni sud), broj 71 0 P 052292 13 Rev od 18. decembra 2013. godine, a kojom je odbačena, kao nedozvoljena, apelanticina revizija, izjavljena protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 71 0 P 052292 12 Gž od 18. februara 2013. godine. Navedenim Rješenjem Okružnog suda, odbijena je kao neosnovana apelanticina žalba protiv Rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 71 0 P 052292 14 P od 29. novembra 2010. godine. Navedenim Rješenjem Osnovnog suda je apelanticina tužba, podnesena radi utvrđivanja, odbačena kao neuredna. U obrazloženju Rješenja Osnovnog suda se navodi da je apelanticina tužba bila neuredna te da je apelantica pozvana da istu ispravi u dopuni u skladu s odredbama čl. 53 i 334. Zakona o parničnom postpuku, što je apelantica propustila da uradi, odnosno, tužbu je vratila sudu bez ispravke i dopune u skladu s uputama suda, te je Osnovni sud u skladu s odredbama člana 336. stav 3. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u dispozitivu.

20. U konkretnom slučaju apelantica je propustila da u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) ispravi i dopuni tužbu, na način kako je to od nje osnovni sud zatražio.

Spajanje predmeta

21. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-791/11. Apelacioni navodi

22. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).

23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

24. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

25. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

26. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-791/11 (Zdravstvena Ustanova “Ljekarna… | Sudska praksa | Aktio