Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-172/12 ("Kubik Trans" d.o.o. Laktaši,A. V. i K. V. i „Privredna banka Sarajevo“ d.d. Sarajevo, R. V., R. B. i M. B. i N. O.)

Odluka donesena 08. 05. 2014.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-172/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 05. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. maja 2014. godine, u predmetu broj Broj predmeta, rješavajući apelacije "Ime Apelanta i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

"Ime Apelanta, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 PS 008337 10 REV od 10. novembra 2011. godine;

Admir Vražalica, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 P 008398 09 GZ od 23. novembra 2011. godine;

Kemal Vilić, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000574 10 REV od 15. novembra 2011. godine;

"Privredna banka Sarajevo" d.d. Sarajevo, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 PS 012946 12 REV od 14. juna 2012. godine;

Radoslav Veljić, Ranko Brezo i Milan Brezo, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 89 1 P 000016 10 REV od 13. juna 2012. godine;

N. O., protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 MAL 049991 12 GŽ od 27. augusta 2012. godine;zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-172/12

"Ime Apelanta (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Darko Kremenović advokat iz Banja Luke, podnio je 12. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 PS 008337 10 REV od 10. novembra 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi na ime duga zbog neosnovanog bogaćenja isplati novčani iznos bliže naveden u dispozitivu presude. U postupku je utvrđeno da apelant i tuženi u spornom periodu od 1999. do 2000. godine nisu bili u obligaciono pravnom odnosu po osnovu izvođenja građevinskih radova na uređenju puteva, izgradnji kanala, mostova i bazena za vodu na području Općine Laktaši, te da tuženi, zbog toga, nije u obavezi da apelantu isplati traženi iznos novca.

2. AP-381/12

Admir Vražalica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 25. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 P 008398 09 GZ od 23. novembra 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je obavezan da tužitelju „Vakufska banka“ iz Sarajeva isplati novčani iznos na ime duga po ugovoru o kreditu. U postupku je utvrđeno da apelant nije izvršio svoju obavezu plaćanja mjesečnih rata po ugovoru o kreditu koji je zaključio sa tužiteljem 1997. godine.

3. AP-514/12

Kemal Vilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Edin Šabanović advokat iz Sarajeva, podnio je 6. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000574 10 REV od 15. novembra 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi na ime duga isplati novčani iznos bliže naveden u dispozitivu presude. Sud je zaključio da je tuženi u toku postupka dokazao da je u cjelosti vratio apelantu pozajmljeni novac po ugovoru o pozajmici, zbog čega je apelantov tužbeni zahtjev neosnovan.

4. AP-3207/12

„Privredna banka Sarajevo“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 3. septembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 PS 012946 12 REV od 14. juna 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi solidarno isplate novčani iznos na ime duga po ugovoru o kratkoročnom kreditu. U postupku je utvrđeno da apelant u konkretnom slučaju nije dokazao visinu svog potraživanja, niti je sud mogao to utvrditi na osnovu slobodne ocjene dokaza, pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz člana 126. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), apelantov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

5. AP-3214/12

Radoslav Veljić, Ranko Brezo i Milan Brezo (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Pala, koje zastupa Zoran Jovanović advokat iz Pala, podnijeli su 3. septembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 89 1 P 000016 10 REV od 13. juna 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelanti su obavezani da tužitelju „Raiffeisen bank“ d.d. Bosna i Hercegovina isplate novčani iznos na ime duga prema ugovoru o kreditu, odnosno ugovora o jemstvu. U postupku je utvrđeno da apelant Radoslav Veljić, nakon pismene opomene, nije tužitelju vratio niti jednu mjesečnu ugovorenu ratu kredita, niti su to učinili njegovi jemci, apelanti Ranko Brezo i Milan Brezo, pa su prema članu 1004. ZOO ispunjeni uslovi za potraživanje predmetnih kreditnih sredstava.

6. AP-3388/12

N. O. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Smiljana Moravac Babić advokatica iz Banja Luke, podnijela je 21. septembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 MAL 049991 12 GŽ od 27. augusta 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelantica je obavezana da tužitelju isplati novčani iznos na ime duga po ugovoru od djelu. U postupku je utvrđeno da je tužitelj na osnovu ugovora o djelu sa apelanticom izvršio određene građevinske radove na porodičnoj kući apelantice, ali da mu apelantica za to nije platila naknadu, pa je sud u smislu člana 600. ZOO obavezao da tužitelju isplati ugovoreni iznos naknade.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 172/12.

Apelacioni navodi U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-172/12 ("Kubik Trans" d.o.o. Laktaši,A. V… | Sudska praksa | Aktio