Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2397/12 (D. O.,Z. T. i E. V. i A. B.)

Odluka donesena 08. 05. 2014.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2397/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 05. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj Datum sjednice, u predmetu broj AP-2397/12, rješavajući apelacije Dževada Odobašića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Dževad Odobašić, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 78 0 P 004268 11 REV od 8. maja 2012. godine;

Zvonko Tokić, protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 MAL 007646 12 GŽ 2 od 15. juna 2012. godine;

Emir Velagić, protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 005420 12 GŽ 2 od 4. jula 2012. godine;

Ante Bušić, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 035130 11 REV od 17. jula 2012. godine;zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2397/12

Dževad Odobašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Ćamil Odobašić iz Prnjavora, podnio je 27. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 78 0 P 004268 11 REV od 8. maja 2012. godine. Apelant je dopunio apelaciju 3. aprila 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tužena Republika Srpska vrati teretno motorno vozilo koje mu je oduzeto 1992. godine od strane pripadnika JNA, ili da mu isplati novčani iznos na ime naknade-protivvrijednost oduzetog vozila. U postupku je utvrđeno da se u konkretnom slučaju radi o nedostatku pasivne legitimacije na strani tuženog, budući da apelant nije dokazao da je poziv za predaju vozila dobio od bilo kojeg organa tužene, niti da je sporno vozilo predato određenoj vojnoj jedinici ili organu tužene, zbog čega je apelantov zahtjev za vraćanje vozila i naknadu štete neosnovan.

2. AP-2649/12

Zvonko Tokić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Mladen Marinčić advokat iz Livna, podnio je 16. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 MAL 007646 12 GŽ 2 od 15. juna 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi „Sarajevo osiguranje“ d.d. Sarajevo isplati preostali novčani iznos na ime naknade štete na njegovom vozilu. U postupku je utvrđeno da je u konkretnom slučaju inozemno osiguranje „Alianz Hungaria“ utvrdilo da je njihov osiguranik odgovoran za nastanak štete na apelantovom vozilu u omjeru od 50%, pa je tuženi, kao korespondent inozemnog osiguravajućeg društva, apelantu izvansudskim putem izvršio isplatu odštetnog zahtjeva u navedenom omjeru. Sud je zaključio da tuženi u konkretnom slučaju nije pasivno legitimisan, nego da je apelant odštetni zahtjev trebao podnijeti Birou Zelene Karte BiH, budući da je nezgoda prouzrokovana od strane vozila sa inozemnim registarskim oznakama koje je imalo uredan Zeleni karton.

3. AP-3361/12

Emir Velagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, kojeg zastupa Hamdija Veladžić advokat iz Bihaća, podnio je 17. septembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 005420 12 GŽ 2 od 4. jula 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je obavezan da tužitelju isplati novčani iznos na ime materijalne štete. U postupku je utvrđeno da apelant od tužitelja kupio traktor 1994. godine, iako je znao da tužitelj nije bio vlasnik tog traktora. Sud je utvrdio da je apelant koristio traktor nesavjesno u periodu od 1994. do 1998. godine (tj. od kupovine traktora do vraćanje traktora vlasniku), usljed čega je nastupila određena istrošenost traktora, što je za posljedicu imalo umanjenje imovine tužitelja, pa ga je sud obavezao da tužitelju na ime naknade štete isplati novčani iznos bliže naveden u dispozitivu presude.

4. AP-3403/12

Ante Bušić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Rakitna, kojeg zastupa Mario Buntić advokat iz Posušja, podnio je 24. septembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 035130 11 REV od 17. jula 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom usvoje je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi isplati novčani iznos na ime naknade nematerijalne štete nastale kao posljedica saobraćajne nesreće. Također je usvojen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi naknadi materijalnu štetu na ime tuđe njege i pomoći, ali u manjem iznosu nego što je apelant u tužbi tražio. U odnosu na odluku o naknadi materijalne štete, koju apelant osporava predmetom apelacijom, utvrđeno je da je nesporno apelantu kao 100% invalidu potrebna tuđa njega i pomoć u vremenu od šest sati dnevno koju mogu pružiti medicinski needucirane osobe i stručna medicinska pomoć u trajanju od jednog sat dnevno, a da se visina ovakvog vida naknade određuje prema visini plaće medicinske sestre ili prema netto zaradi osobe koja nije medicinski educirana. S obzirom na navedeno, sud je odredio iznos mjesečne rente od 600,00 KM, nalazeći da je iznos od 1.150, 00 KM koji je apelant tražio, previsoko određen. Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2397/12.

Apelacioni navodi

U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2397/12 (D. O.,Z. T. i E. V. i A. B.) | Sudska praksa | Aktio