Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2018/11 (H. G.)

Odluka donesena 08. 05. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2018/11

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 05. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2018/11, rješavajući apelaciju Hasana Grahovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. maja 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Hasana Grahovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 006130 11 Gž od 26. jula 2011. godine.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom

74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Hasanu Grahoviću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.950,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Hasan Grahović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, koga zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 6. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). Nakon podnošenja apelacije predmetni postupak je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 23 0 P 006130 11 Gž od 26. jula 2011. godine

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 11. aprila 2013. godine i 24. februara 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju 18. aprila 2013. godine i 27. februara 2014. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 17. decembra 1997. godine podnio tužbu radi utvrđenja da su ništavi ugovori o darovanju od 19. septembra 1978. godine i ugovor o doživotnom izdržavanju od 3. januara 1996. godine sklopljeni između ostavitelja Mumina Grahovića i tuženih (Senade Ramići, Suade Šabić i Samire Grahović). Dalje je tražio da se utvrdi da je apelant vlasnik poslovne prostorije u prizemlju porodično-poslovne zgrade i stana, građevinskog objekta, pekare i garaže, upisani u k.č. broj 1585 u pl. broj 427 k.o. Velika Kladuša, te da slijedom toga ne mogu biti dio zaostavštine iza ostavitelja. Dalje je tražio da se utvrdi da je apelant suvlasnik sa 3/4 dijela na k.č. broj 1585 iz pl. broj 427 k.o. Velika Kladuša, odnosno na k.č. broj 1138/17 iz zk. ul. broj 1677 iste k.o.

6. U predmetnom postupku prvostepeni sud je zakazao četiri ročišta kojima je pristupio apelant. U ovom postupku Općinski sud je dostavio tužbu na odgovor tuženim 28. decembra 2009. godine. Prvo ročište u predmetnom postupku Općinski sud je zakazao za 22. novembar 2010. godine.

7. Općinski sud je Presudom broj 23 0 P 006130 97 P od 28. aprila 2011. godine odbio apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je ništav ugovor o darovanju od 19. septembra 1978. godine, koji je zaključen između ostavitelja Mumina Grahovića, kao poklonodavca, i Ajke Grahović, te tuženih (Senade Ramići, Suade Šabić i Samire Grahović), kao poklonoprimaca. Dalje je odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je vlasnik poslovne prostorije u prizemlju porodično-stambene zgrade i stana na prvom spratu, koji leži na k.č. broj 1585 upisanoj u pl. broj 427 k.o. Velika Kladuša po novom premjeru, građevinskog objekta, pekare i zgrade od betonskih blokova sa metalnim krovom, koji ne mogu činiti zaostavštinu iza ostavitelja u ostavinskom predmetu Općinskog suda broj O-3/97. Također je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je apelant suvlasnik sa 3/4 dijela na k.č. broj 1585 iz pl. broj 427 k.o. Velika Kladuša, odnosno 3/4 dijela na k.č. broj 1138/17 iz zk. Uložka broj 1677 k.o. Velika Kladuša, te da se odredi upis posjeda u katastru i prava korištenja u zemljišnoj knjizi na apelantovo ime sa 3/4 dijela u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude. Apelant je obavezan da tuženim nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.713,60 KM.

8. Protiv prvostepene presude apelant je podnio žalbu 2. maja 2011. godine.

9. Kantonalni sud je Presudom broj 23 0 P 006130 11 Gž od 26. jula 2011. godine žalbu djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio tako da se apelant obavezuje da nadoknadi tuženim troškove parničnog postupka u iznosu od 2.527,20 KM umjesto iznosa od 4.713,60 KM, kako je to određeno izrekom prvostepene presude, dok je u ostalom dijelu žalba odbijena i prvostepena presuda u odbijajućem dijelu potvrđena. Apelantov zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 842,40 KM je odbijen.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da je, zbog nedonošenja odluka u razumnom roku pred Općinskim i Kantonalnim sudom, došlo do povrede prava na donošenje odluke u «razumnom roku» kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ukazuje da je tužba u predmetnom postupku podnesena 1997. godine. Apelant je postavio zahtjev za kompenzaciju u iznosu od 150,00 KM godišnje od podnošenja tužbe.

b) Odgovor na apelaciju

11. U odgovoru Kantonalni sud je naveo da je taj sud donio presudu nakon 12 dana od dana kada je primio predmetni spis od prvostepenog suda, te je ostavljeno Ustavnom sudu da na osnovu stanja u spisu odluči povodom dužine trajanja predmetnog postupka.

12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je predmet okončan pred Općinskim sudom, kao i da je Kantonalni sud donio svoju presudu.

V. Relevantni propisi

13. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. Apelant se, u suštini, obratio Ustavnom sudu navodeći da u njegovom slučaju nije u «razumnom roku» donesena odluka u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja iako je u međuvremenu Presudom Kantonalnog suda broj 23 0 P 006130 11 Gž od 26. jula 2011. godine predmetni postupak okončan. Naime, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

18. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – «razuman rok» Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

19. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Analiza trajanja postupka

20. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut apelantovom tužbom koja je podnesena 17. decembra 1997. godine, te da je okončan presudom Kantonalnog suda od 26. jula 2011. godine. Dakle, cjelokupan predmetni postupak, računajući od momenta podnošenja tužbe pa do donošenja konačne odluke, trajao je 13 godina i sedam mjeseci.

21. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radilo o relativno složenom predmetu imajući u vidu pravna i činjenična pitanja koja je trebalo riješiti. Pored toga, Ustavni sud nalazi da apelant nije doprinio dužini trajanja postupka, jer iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu nije vidljivo da je apelant koristio metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka. Štaviše, apelant je urgirao da se predmetni postupak što prije okonča.

22. U odnosu na doprinos redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je, računajući od momenta podnošenja tužbe (17. decembar 1997. godine), prvostepeni sud svoju presudu donio 28. aprila 2011. godine, dakle, nakon proteka perioda od 13 godina i četiri mjeseca. Ustavni sud smatra da navedeni period koji je bio potreban prvostepenom sudu da donese svoju odluku ne zadovoljava princip „razumnog roka“. Pri tome Ustavni sud zapaža da Općinski sud za ovako dugo trajanje postupka nije dao bilo kakvo razumno i objektivno opravdanje. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Na državama ugovornicama je da svoj pravni sistem organiziraju tako da njihovi sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 1991. godine, A-206-A, str. 10. i 11, stav 19). U odnosu na Kantonalni sud, Ustavni sud smatra da je ovaj sud apelantovu žalbu riješio u kratkom vremenskom roku. Stoga, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog postupka a priori suprotna principu „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da se može u cijelosti pripisati Općinskom sudu.

23. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade nematerijalne štete

24. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).

25. Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku po usvojenim kriterijima trebalo isplatiti iznos od 1.950,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, koji je u odlučujućoj mjeri utjecao na ukupnu dužinu predmetnog postupka, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada je predmetni postupak trajao 13 godina i sedam mjeseci, od čega 13 godina i četiri mjeseca pred prvostepenim sudom, koji za ovako dugo trajanje postupka nije ponudio bilo kakve razumne i opravdane razloge.

27. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Odluka o meritumu u predmetu AP-2018/11 (H. G.) | Sudska praksa | Aktio