Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2248/11 (Z. H.)
Odluka donesena 08. 05. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2248/11
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 05. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2248/11, rješavajući apelaciju Z. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. maja 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Z. H., podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 P 003271 09 Gž od 4.
augusta 2011. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Z. H. (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 27. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke po žalbi u razumnom roku u postupku za naknadu štete pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 03 0 P 003271 09 Gž. Apelant je dopunio apelaciju 22. septembra 2011. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik BiH“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u relevantnom periodu, od Kantonalnog suda zatraženo je 15. januara 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor dostavio 18. februara 2014. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 21. septembra 2007. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv UNIQA osiguranja d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade materijalne i nematerijalne štete koju je pretrpio kao posljedice povređivanja u saobraćajnoj nesreći koju je uzrokovalo vozilo osigurano kod tuženog.
6. Općinski sud je Presudom broj 032-0-P-07-002504 od 19. februara 2009. godine tuženog obavezao da apelantu nadoknadi nematerijalnu štetu u označenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom. U izreci presude je navedeno da se prima na znanje apelantovo povlačenje zahtjeva za naknadu materijalne štete za tuđu njegu i pomoć.
7. Protiv presude Općinskog suda tuženi je izjavio žalbu 27. februara 2009. godine.
8. Kantonalni sud je Presudom broj 03 0 P 003271 09 Gž od 4. augusta 2011. godine žalbu tuženog odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant je naveo da je razlog podnošenja apelacije nedonošenje odluke po žalbi u razumnom roku. Smatra da su mu zbog propusta Kantonalnog suda da odluči o žalbi tuženog u razumnom roku povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istakao da bi, u slučaju da je on propustio bilo kakve rokove iz Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) trpio štetne posljedice i gubitak prava, a sud koji sudi i presuđuje po istom zakonu to može da čini. Apelant je istakao da je od podnošenja tužbe proteklo više od 3,5 godine i da se ne zna kada će predmet biti okončan, te je zatražio naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 450,00 KM.
10. U dopuni apelacije od 22. septembra 2011. godine apelant je obavijestio Ustavni sud da je Kantonalni sud donio presudu po žalbi tuženog 4. augusta 2011. godine. S obzirom da je, kako je naveo, čekao skoro četiri godine da se njegov predmet okonča, apelant je ponovio zahtjev za naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 450,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
11. Kantonalni sud je u odgovoru na navode iz apelacije istakao da je spis po izjavljenoj žalbi dostavljen na odlučivanje ovom sudu 21. aprila 2009. godine, te da je po žalbi odlučeno 4. augusta 2011. godine.
V. Relevantni propisi
12. Zakon o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. Međutim, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke po žalbi „u razumnom roku“ u smislu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije pa je, s obzirom na te apelacione navode i odredbu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda (odredba član 16. stav 3. prethodnih pravila), bila dopustiva u vrijeme njenog podnošenja. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
17. Apelant tvrdi da su mu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku odlučivanja po žalbi pred Kantonalnim sudom povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
[…] Relevantni principi
20. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a) Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud zapaža da je apelant ovom apelacijom osporio postupak po žalbi tuženog pred Kantonalnim sudom koji u vrijeme podnošenja apelacije još uvijek nije bio odlučio. U dopuni apelacije kojom je obavijestio Ustavni sud da je Kantonalni sud donio presudu po izjavljenoj žalbi, apelant je istakao da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno jer je na donošenje konačne odluke čekao skoro četiri godine. Shodno navedenom, Ustavni sud će sagledati trajanje postupka kao cjeline koji je pokrenut 21. septembra 2007. godine i koji je okončan presudom Kantonalnog suda od 4. augusta 2011. godine, odnosno koji je trajao tri godine, 10 mjeseci i 13 dana.
b) Analiza trajanja postupka
22. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju apelant tužbenim zahtjevom tražio naknadu nematerijalne štete, te da je od istaknutog zahtjeva za naknadu materijalne štete odustao u postupku pred prvostepenim sudom. Iz predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti da su u konkretnom slučaju pokrenuta složena činjenična i pravna pitanja koja bi uticala na trajanje postupka.
23. Zatim, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je apelant svojim ponašanjem doprinio trajanju postupka. U vezi s tim Ustavni sud primjećuje i da se apelant 28. maja 2010. godine i 28. januara 2011. godine obraćao Kantonalnom sudu s molbom da se postupak po žalbi tuženog što prije okonča.
24. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud po apelantovoj tužbi od 21. septembra 2007. godine presudu donio 19. februara 2009. godine, tj. nakon jedne godine i pet mjeseci. Zatim, po žalbi tuženog izjavljenoj 27. februara 2009. godine, spis je na odlučivanje dostavljen Kantonalnom sudu 21. aprila 2009. godine te je taj sud po izjavljenoj žalbi donio odluku 4. augusta 2011. godine, tj. nakon dvije godine i pet mjeseci od dostavljanja.
25. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da trajanje postupka u cjelini od tri godine, 10 mjeseci i 10 dana pred dvije sudske instance, u predmetu koji zakonom nije određen kao hitan, i pored činjenice da nije pokretao ni složena činjenična i pravna pitanja, u nedostatku okolnosti koje bi ukazale da su redovni sudovi očigledno zanemarili i postupali suprotno obavezi da postupak okončaju bez odugovlačenja, ne predstavlja kršenje apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao segmenta prava na pravično suđenje.
26. Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog ne donošenja odluke u razumnom roku neosnovani.
Pravo na imovinu
27. Apelant smatra da mu je privrijeđeno i pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se navodi apelanta o kršenju ovog prava, također, zasnivaju na tvrdnjama o nedonošenju odluke u razumnom roku, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode i s aspekta kršenja prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak pred dvije sudske instance u predmetu koji zakonom nije određen kao hitan trajao tri godine, 10 mjeseci i 13 dana, a u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da su sudovi pri tom zanemarili ili prekršili obavezu da postupak okončaju bez odugovlačenja.
29. Na osnovu člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić