Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4172/12 (G. V.)
Odluka donesena 08. 05. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4172/12
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 05. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4172/12, rješavajući apelaciju Gorana Vukliševića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b), člana 59 st. 1 i 2 i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. maja 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Gorana Vukliševića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosnu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 066320 09 P (stari broj RS-409/99), koji još uvijek nije okončan.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da po hitnom postupku donese oduku u predmetu broj 71 0 P 066320 09 P (stari broj RS-409/99), u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Goranu Vukliševiću u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 4.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Goran Vuklišević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kog zastupa Milan Romanić, advokat iz Banje Luke, podnio je 30. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 066320 09 P (stari broj RS-409/99).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 tada važećih Pravila Ustavnog suda («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), od Osnovnog suda zatraženo je 13. decembra 2012. godine i 4. oktobra 2013. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor 9. januara i 21. oktobra 2013. godine. Odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 17. januara 2013. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelant je 6. decembra 1999. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv „BEMIND“ d.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi poništenja rješenja o otkazu ugovora o radu i radi isplate neisplaćenih ličnih primanja. Tužba je kod Osnovnog suda zavedena pod poslovnim brojem RS 409/99.
6. Osnovni sud je djelimičnom Presudom broj RS 409/99 od 10. jula 2003. godine poništio kao nezakonito Rješenje disciplinske komisije tuženog broj 201/99 od 5. novembra 1999. godine kojim je apelantu izrečena disciplinska kazna prestanka radnog odnosa, poništio Odluku Upravnog odbora tuženog broj 610/99 od 19. novembra 1999. godine kojom je odbijen apelantov prigovor na rješenje disciplinske komisije i naložio tuženom da apelanta vrati u radni odnos na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije donošenja osporenog rješenja. Stavom II izreke presude odlučeno je da će se o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu ličnog dohotka, doprinosa po osnovu rada, te o troškovima postupka odlučiti konačnom presudom.
7. Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je Presudom broj Ž- 374/03 od 23. septembra 2005. godine odbio žalbu tuženog i potvrdio presudu Osnovnog suda od 10. jula 2003. godine.
8. Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je Rješenjem broj 118-0-Rev-06-000 198 od 19. decembra 2006. godine uvažio reviziju tuženog, ukinuo presudu Okružnog suda od 23. septembra 20005. godine i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje.
9. Okružni sud je donio Presudu broj 011-0-Ž-07-000 006 od 22. januara 2007. godine kojom je žalba tuženog odbijena i potvrđena djelimična presuda Osnovnog suda od 10. jula 2003. godine.
10. Osnovni sud je Presudom broj RS-409/99 od 23. februara 2009. godine djelimično usvojio tužbeni zahtjev apelanta u pogledu potraživanja isplate izgubljene zarade s akcesornim davanjima.
11. Odlučujući o žalbi strana u postupku, Okružni sud je donio Rješenje broj 011-0-Ž- 09-000 060 od 28. maja 2009. godine kojim je apelantovu žalbu u pogledu odluke o troškovima spora i žalbu tužene uvažio, djelimično ukinuo presudu Osnovnog suda od 23. februara 2009. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
12. Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 066320 09 P od 11. maja 2011. godine kojom je djelimično usvojen apelantov tužbeni zahtjev u pogledu potraživanih isplata.
13. Iz stanja spisa proizilazi da je Okružni sud Rješenjem broj 71 0 P 066320 12 Gž od 12. decembra 2012. godine usvojio apelantovu žalbu i prvostepenu presudu od 11. maja 2011. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
14. Shodno stanju spisa i raspoloživim informacijama s kojima Ustavni sud raspolaže, Osnovni sud još uvijek nije donio odluku u ovoj pravnoj stvari. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je opisao hronologiju postupanja u navedenom predmetu, te istaknuo da je tužba podnesena 6. decembra 1999. godine, te da predmet koji je inače hitne prirode još nije riješen. Apelant je zatražio od Ustavnog suda da mu, zbog nerješavanja predmeta za period od 13 godina, dosudi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM godišnje.
b) Odgovor na apelaciju
16. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 9. januara i 21. oktobra 2013. godine opisao hronologiju predmetnog postupka, istaknuvši da je konstantno postupao po spisu u prilog čemu govori hronologija i više donesenih odluka, a to što donesenim odlukama nisu u cijelosti zadovoljena apelantova prava ne ukazuje na nerad suda, već naprotiv. Dalje, Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo da je postupajući sudija u fazi ročišta za glavnu raspravu iz zdravstvenih razloga duže odsutna, postupak nije okončan, niti bi bilo ekonomično sudski spis signirati na nekog od drugih sudija u fazi ročišta za glavnu raspravu.
V.Relevantni propisi
17. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
18. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu s članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
20. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni radni spor nije okončan ni nakon 14 godina i tri mjeseca, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Na kraju, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 st., 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»
23. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud prevashodno smatra da je neophodno da podsjeti da je apelant, u smislu člana 21 stav 6 Pravila Ustavnog suda, dužan da obavijesti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud, pred kojim se apelantov predmet trenutno nalazi na ponovnom postupku, donio odluku, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
26. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu 6. decembra 1999. godine, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba da uzme pri razmatranju dužine postupka jeste 14 godina i tri mjeseca.
b)Analiza dužine trajanja postupka
27. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev odnosi na poništenje rješenja i isplatu razlike plate, te da u konkretnom slučaju ne može da se govori o posebno složenom predmetu. Osim toga, kako se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu naknada iz radnog odnosa koje tuženi apelantu nije isplatio, a prema apelantovoj ocjeni trebalo je, Ustavni sud zaključuje da je postupak za apelanta značajan.
28. U pogedu apelantovog ponašanja Ustavni sud zapaža da iz dokaza u spisu proizilazi da apelant ni na koji način nije uticao na dužinu postupka. S druge strane, ocjenjujući ponašanje sudova, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud donosio odluke u više navrata, a da je Okružni sud, odlučujući o žalbama tuženog i apelanta, ukidao prvostepene presude i predmet vraćao prvostepenom sudu, odnosno odbijao žalbe tuženog kao neosnovane, kao da je i Vrhovni sud uvažio reviziju tuženog i predmet vratio drugostepenom sudu na ponovno suđenje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da postupak još nije okončan ni nakon 14 godina i tri mjeseca, odnosno da se on praktično ponovo nalazi u početnoj fazi pred Osnovnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realizuju svoja prava. Ustavni sud mora da naglasi da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Dalje, Ustavni sud primjećuje da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju od 9. januara i 21. oktobra 2013. godine, osim bolesti sudije (koja predstavlja objektivnu okolnost ali ne i razlog za nedonošenje odluke), nije ponudio nikakvo drugo objašnjenje niti razloge za ovako dugo trajanje postupka u sporu iz radnog odnosa koji je prema zakonskim odredbama hitan. Imajući u vidu navedeno, posebno činjenicu da je postupak prema zakonu hitan, te da je u takvoj vrsti postupaka, shodno praksi Evropskog suda koju Ustavni sud podržava, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka, koji ukupno traje 14 godina i tri mjeseca i koji još nije okončan, ne zadovoljava zahtjev "razumnosti". Pri tome odgovornost za dužinu postupka snose i Osnovni sud i Okružni sud, koji nisu djelotvorno kontrolisali postupak u smislu člana 10 ZPP-a, tj. da sud postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, omogućavajući stranci da ostvari pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u "razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. c)Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
30. U smislu člana 74 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Ustavni sud izuzetno može da odredi naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
31. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Shodno utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM, odnosno iznos od 300,00 KM u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
32. U konkretnom slučaju, budući da se radi o postupku u kom je sud odlučivao o apelantovom pravu na isplatu neisplaćenih ličnih primanja, dakle, o pravu na naknadu proisteklu iz radnog odnosa, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo da se isplati iznos od po 300,00 KM, a kako je postupak trajao 14 godina i tri mjeseca, apelantu se određuje ukupan iznos od 4.200,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada postupak u sporu iz radnog odnosa, koji je prema zakonu hitan, traje 14 godina i tri mjeseca i koji još uvijek nije okončan, pri čemu odgovornost za dužinu postupka snose isključivo redovni sudovi koji nisu djelotvorno kontrolisali i upravljali postupkom onako kako je procesnim zakonom propisano, a apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu postupka.
34. Na osnovu člana 59 st. 1 i 2 i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.