Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5028/13 (V. P.)

Odluka donesena 10. 06. 2014.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5028/13

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

10. 06. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. juna 2014. godine, u predmetu broj AP 5028/13 rješavajući zahtjev Vladimira Petrovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e). i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Vladimira Petrovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Vladimir Petrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Dragan Stupar advokat iz Banje Luke, podnio je, 9. decembra 2013. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 008052 13 Kž 10 od 17. septembra 2013. godine i Presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 008052 12 K od 1. februara 2013. godine. Apelant je, također, 25. aprila 2014. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi mu Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Okružnog suda broj 11 0 K 008052 12 K od 1. februara 2013. godine koja je potvrđena Presudom Vrhovnog sud broj 11 0 K 008052 13 Kž 10 od 17. septembra 2013. godine apelant je oglašen krivim zato što je, u vrijeme i na način naveden u izreci presude, počinio krivično djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10 i 1/12, u daljnjem tekstu: KZ RS), zbog čega je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godina.

3. Istom presudom je utvrđeno da se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u pritvoru počev od 3. oktobra 2011. godine do 3. novembra 2011. godine. Apelant je u skladu sa članom 99. stav 1. i 3. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 53/12, u daljnjem tekstu: ZKP RS), u vezi sa članom 96. stav 2. tačka a) i

e) i stavom 3. istog člana obvezan na naknadu troškova krivičnog postupka u iznosu od 50,00 KM i sudskog paušala u iznosu od 300,00 KM.

4. U obrazloženju presude je navedeno da je Okružni sud odlučujući o optužnici Okružnog tužilaštva u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) broj T13 0 KT 0008334 11 od 27. decembra 2011. godine, nakon glavnog i javnog pretresa koji je započeo 15. juna 2012. godine a okončan 29. januara 2013. godine utvrdio da je apelant od aprila do 5. jula 2011. godine na području grada Banja Luke postupao protivno odredbi člana 19. Zakona o sprječavanju i suzbijanju zloupotrebe opojenih droga („Službeni glasnik BiH“, broj 8/06) na način što je zajedno sa ostalim optuženim u predmetnom postupku, radi prodaje kupovao opojnu drogu marihuanu, koja se nalazi na Listi opojnih droga, psihotropnih supstanci biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga i prekursora („Službeni glasnik BiH“, broj 8/06, u daljnjem tekstu: Lista opojnih droga), koju je u više navrata prodao Urošu Mlađenoviću za iznose od 10-45 KM.

5. Vrhovni sud je odbio kao neosnovane žalbene navode apelanta, da je prvostepena presuda utemeljena na nezakonitim dokazima, jer je taj sud prihvatio iskaz svjedoka Uroša Mlađenovića dat pred ovlaštenim službenim licima, ocijenivši da je prvostepeni sud za takvu odluku dao valjane razloge, a valjanost tih razloga Vrhovni sud je ispitao sa aspekta drugih izvedenih dokaza i njihove međusobne ocjene u vezi sa utvrđenim odlučnim činjenicama, a u okviru žalbenih navoda apelanta. Vrhovni sud je dalje zaključio da je pobijana presuda utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni KZ RS-a, da su radnje apelanta činjenično opisane u stavu 2. izreke navedene presude pravilno okvalifikovane kao krivično djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih drogama, za koje djelo je apelantu izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, pa je navode apelanta o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i navode u pogledu odluke o kazni odbio kao neosnovane.

6. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ukazujući na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i kršenje odredaba procesnog prava. Smatra pogrešnim stav sudova jer su presude utemeljene na nezakonitim dokazima, odnosno jer je kao odlučujući dokaz protiv njega sud koristio iskaz Uroša Mleđenovića, koji je to lice dalo u svojstvu osumnjičenog pred ovlaštenim službenim licima, nakon lišenja slobode, koji iskaz nije podvrgnut načelu kontradiktornosti, zbog čega tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na odbranu.

7. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je naveo da predmetna apelacija otvara ozbiljna pitanja u pogledu kršenja prava na pravično suđenje. Navodi da je u apelaciji iznio argumente o kršenju ustavnih prava koji se analogno mogu primijeniti prilikom odlučenja o privremenoj mjeri. Uz to apelant je informisao Ustavni sud da je od Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), u skladu sa Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 12/10, u daljnjem tekstu: ZIKS RS-a), tražio odlaganje kazne zatvora zbog zdravstvenog stanja. Uz zahtjev apelant je dostavio Rješenje Osnovnog suda broj 71 0 K 179782 13 Iks-384 od 24. januara 2014. godine, kojim je njegova molba odbijena kao neosnovana. U obrazloženju rješenja taj sud je naveo da je razmatrajući molbu apelanta, priložene nalaze i mišljenje KC Banja Luka - Kardiološka ambulanta od 20. novembra 2013. godine, postupajući prema odredbi člana 69. stav 1. tačka a) do i) ZIKS RS-a, kojim su taksativno propisani razlozi, kada se osuđenom licu na slobodi može dozvoliti odlaganje izvršenja kazne zatvora, zaključio da je iz priloženih nalaza vidljivo da apelant ima zdravstvenih problema, ali da se nisu stekli zakonski uslovi za odlaganje izvršenja kazne zatvora po osnovu člana 69. stav 1. tačka a) ZIKS RS-a. Osnovni sud je takođe naveo, da apelant ima pravo prema članu 97. stav 1. ZIKS RS-a na besplatnu zdravstvenu zaštitu u ustanovi u kojoj će izdržavati kaznu zatvora, a ukoliko ta ustanova apelantu ne bude mogla pružiti adekvatnu zdravstvenu zaštitu, apelant kao osuđeni će se uputiti na liječenje u zdravstvenu ustanovu (član 98. stav 1. ZIKS RS-a), i u tom slučaju vrijeme provedeno na liječenju u toj zdravstvenoj ustanovi će mu biti uračunato u izdržanu kaznu zatvora prema člana 98. stav 5. citiranog zakona.

8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant osim navoda koji se tiču merituma apelacije nije posebno obrazložio svoj zahtjev za donošenje privremene mjere iako je dostavio rješenje kojim je Osnovni sud odbio njegovu molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora zbog zdravstvenog stanja. S obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da apelant traži donošenje privremene mjere zbog njegovog zdravstvenog stanja. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da apelant, kao učesnik u postupku pred Ustavnim sudom, u skladu sa odredbom člana 64. stav 5. Pravila Ustavnog suda, može podnijeti zahtjev za donošenje privremene mjerom pod uslovom da je prethodno, u skladu sa mogućnostima propisanim zakonom, tražio odlaganje izvršenja odluka redovnih sudova. U kontekstu navedenog, Ustavni sud zapaža da apelant nije dostavio dokaz da je ispunio uvjete iz navedenog člana budući da je protiv rješenja Osnovnog suda od 24. januara 2014. godine, kojim je odbijena njegovu molbu za odlaganje kazne zatvora, imao pravo izjaviti žalbu. S obzirom na navedeno proizilazi da apelant nije iskoristio zakonske mogućnosti koje je imao na raspolaganju, prije obraćanja Ustavnom sudu. Stoga, imajući u vidu da apelant nije ponudio argumente koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, naročito u situaciji kada nije iskoristio mogućnosti koje ima prema ZIKS RS-a, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5028/13 (V. P.) | Sudska praksa | Aktio