Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1661/14 (E. K., M. M., E. S., H. S.,)
Odluka donesena 10. 06. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica · čl. 10
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 27
- Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba
- Zakon o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 57
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1661/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 06. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. juna 2014. godine, u predmetu broj AP 1661/14, rješavajući apelacije Edina Kunalića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Edina Kunalića, Muje Mujčića, Emira Serhatrlića, Huse Subašića, Zijada Delića, Jasmina Osmanbegovića, Ramiza Škilje, Šehzudina Šabića, Mirzeta Mahmića, Mirnesa Mahmića, Semira Avdispahića, Avde Hodžića, Hasana Kosića, Harisa Kadrića, Asima Spahića, Rusmira Ramića, Elvedina Habibovića, Sabahudina Ćosanovića, Dževada Hrnjadovića, Rifeta Delića, Smaila Kamarića, Zijada Kalabića, Osmana Ostrvice, Salia Zećiria, Fahira Okiać, Fahrudina Okića, Halila Karabegovića, Semira Mušinovića, Nesiba Mahmića, Ismeta Mujića, Kasima Mujkanovića, Mufida Mujanovića, Abdulaha Mešinovića, Zerina Mujačića, Iska Mušanovića, Munira Mujanovića, Samira Kljake, Suada Hajdukovića, Alije Čolana, Zakira Čolana, Bahrudina Dinarevića, Zijada Kevre, Ševka Kadrića, Mensura Dedića, Fadila Hasnspahića, Mustafe Hrvata, Aziza Muslića, Muhameda Valentića, Fehima Garanovića, Omera Pivića, Miralema Žuže, Muharema Osmića, Faruka Ćosića, Muamera Bešlića, Ibrahima Bajrića, Nasira Buhića, Amira Čabaravdića, Munira Mujezinovića, Džemala Puščula, Benisa Očuza, Nedžada Klisure, Nijaza Puriševića, Adema Hadžimehmedagića, Mehe Tetkića, Nizada Zore, Nihada Zore, Hime Javorovca, Hasana Đulana, Fahrudina Bujaka, Nedžada Džerahovića, Senada Telalovića, Zikreta Čančara, Hidajeta Čehića, Fikreta Čane, Derviša Čolakovića, Nedžada Čančara, Mensura Čurića, Mirsada Čavalića, Samira Čolomana, Nesiba Čatića, Smajila Čage, Senada Ćosića, Sead Fazlić, Meha Hatića, Ramiza Hujdura, Muhameda Muslije, Husiena Mujkića, Asima Ćorića, Muje Osmanovića, Nedžada Sejdinovića, Abida Džananovića, Rifata Rušide, Subhije Smolo, Edina Memića, Bahtijara Čajića, Ramiza Puriševića, Refika Zerde, Đevada Šabića, Nedžada Mačka, Begzudina Beganovića, Semira Puščula, Šefika Jusića, Rešada Mujkića, Esada Dudića, Elvira Rizvana, Velije Halilovića, Rame Čančara, Senada Galijatovića, Medžida Genjca, Abdulaha Čolakovića, Esada Čolomana, Ekerma Ormanovića, Uzeira Omića i Nurudina Kadrića podnesene protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici br. 43 0 I 082498 13 Gži od 18. marta 2014. godine, 43 0 I 081631 13 Gži od 12. marta 2014. godine, 43 0 I 081366 13 Gži od 18. marta 2014.
godine, 43 0 I 082626 13 Gži od 11. marta 2014. godine, 43 0 I 078682 13 Gži od 12. marta 2014. godine, 43 0 I 092069 13 Gži od 6.
marta 2014. godine, 43 0 I 077833 14 Gži od 18. marta 2014. godine, 43 0 I 081434 13 Gži od 20. februara 2014. godine, 43 0 I 081116 13 Gži od 24. februara 2014. godine, 43 0 I 091454 13 Gži od 28.
februara 2014. godine, 43 0 I 090656 13 Gži od 6. marta 2014. godine, 43 0 I 091076 13 Gži od 28. februara 2014. godine, 43 0 I 081360 13 Gži od 18. marta 2014. godine, 43 0 I 078498 14 Gži od 11. marta 2014. godine, 43 0 I 081804 14 Gži od 18. marta 2014. godine, 43 0 I 096291 13 Gži od 17. marta 2014. godine, 43 0 I 084326 13 Gži od 12. marta 2014. godine, 43 0 I 083026 14 Gži od 14. marta 2014.
godine, 43 0 I 089566 13 Gži od 28. februara 2014. godine i 43 0 I 081548 13 Gži od 18. marta 2014. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Edin Kunalić, Mujo Mujčić, Emir Serhatrlić, Huso Subašić, Zijad Delić, Jasmin Osmanbegović, Ramiz Škiljo, Šehzudin Šabić, Mirzet Mahmić, Mirnes Mahmić, Semir Avdispahić, Avdo Hodžić, Hasan Kosić, Haris Kadrić, Asim Spahić, Rusmir Ramić, Elvedin Habibović, Sabahudin Ćosanović, Dževad Hrnjadović, Rifet Delić, Smail Kamarić, Zijad Kalabić, Osman Ostrvica, Sali Zećiri, Fahir Okić, Fahrudin Okić, Halil Karabegović, Semir Mušinović, Nesib Mahmić, Ismet Mujić, Kasim Mujkanović, Mufid Mujanović, Abdulah Mešinović, Zerin Mujačić, Isko Mušanović, Munir Mujanović, Samir Kljako, Suad Hajduković, Alija Čolan, Zakir Čolan, Bahrudin Dinarević, Zijad Kevro, Ševko Kadrić, Mensur Dedić, Fadil Hasnspahić, Mustafa Hrvat, Aziz Muslić, Muhamed Valentić, Fehim Garanović, Omer Pivić, Miralem Žužo, Muhrem Osmić, Faruk Ćosić, Muamer Bešlić, Ibrahim Bajrić, Nasir Buhić, Amir Čabaravdić, Munir Mujezinović, Džemal Puščul, Benis Očuz, Nedžad Klisura, Nijaz Purišević, Adem Hadžimehmedagić, Meho Tetkić, Nizad Zora, Nihad Zora, Himo Javorovac, Hasan Đulan, Fahrudin Bujak, Nedžad Džerahović, Senad Telalović, Zikret Čančar, Hidajet Čehić, Fikret Čano, Derviš Čolaković, Nedžad Čančar, Mensur Čurić, Mirsad Čavalić, Samir Čoloman, Nesib Čatić, Smajil Čago, Senad Ćosić, Sead Fazlić, Meho Hatić, Ramiz Hujdur, Muhamed Muslija, Husien Mujkić, Asim Ćorić, Mujo Osmanović, Nedžad Sejdinović, Abid Džananović, Rifat Rušida, Subhija Smolo, Edin Memić, Bahtijar Čajić, Ramiz Purišević, Refik Zerdo, Đevad Šabić, Nedžad Mačak, Begzudin Beganović, Semir Puščul, Šefik Jusić, Rešad Mujkić, Esad Dudić, Elvir Rizvan, Velija Halilović, Ramo Čančar, Senad Galijatović, Medžid Genjac, Abdulah Čolaković, Esad Čoloman, Ekerm Ormanović, Uzeir Omić i Nurudin Kadrić (u daljnjtem tekstu: apelanti) iz Doboj-Juga, Teslića, Doboja, Tešnja, Zenice, Breze, Žepča, Visokog, koje zastupa Džejlana Šaćirbegović-Alibašić, advokatica iz Zenice, podnijeli su 4. aprila 2014. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) navedenih u izreci ove odluke.
2. Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP 1661/14, AP 1662/14, AP 1663/14, AP 1664/14, AP 1665/14, AP 1666/14, AP 1667/14, AP 1668/14, AP 1669/14, AP 1670/14, AP 1671/14, AP 1672/14, AP 1673/14, AP 1674/14, AP 1675/14, AP 1676/14, AP
1677/14, AP 1678/14, AP 1679/14 i AP 1680/14.
3. Dakle, ukupno je podneseno 20 apelacija, ali, s obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP- 1661/14.
4. Aelanti su u toku 2012. i 2013. godine Općinskom sudu u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnijeli prijedlog za izvršenje radi naplate novčanog potraživanja protiv izvršenika JU Služba za zapošljavanje Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Služba), a na osnovu pravomoćnih i izvršnih rješenja koje je Služba donijela u prethodnom periodu. Navedenim rješenjima, Služba je bila dužna da za utvrđeni period obračuna i izvrši usklađivanje novčane naknade apelantima prema utvrđenom iznosu od 25% prosječne neto plate isplaćene u Federaciji Bosne i Hercegovine u prethodnoj godini, kako je to utvrđeno prema podacima Federalnog zavoda za statistiku. Apelanti su potraživali isplatu duga, koji se odnosi na isplatu razlike na utvrđene novčane naknade od 25% mjesečno za svakog od apelanata.
5. Odlučujući o prijedlogu apelanata za izvršenje radi naplate duga, Općinski sud je donio Rješenja, br. 43 0 I 082498 13 I od 27. septembra 2013. godine, 43 0 I 081631 13 I od 27. septembra 2013. godine, 43 0 I 081366 13 I od 13. septembra 2013. godine, 43 0 I 082626 13 I od 27. novembra 2013. godine, 43 0 I 078682 12 I od 18. oktobra 2013. godine, 43 0 I 092069 13 I od 14. oktobra 2013. godine, 43 0 I 077833 12 I od 7. februara 2014. godine, 43 0 I 081434 13 I od 27. septembra 2013. godine, 43 0 I 081116 13 I od 11. septembra 2013. godine, 43 0 I 091454 13 I od 27. septembra 2013. godine, 43 0 I 090656 13 I od 29. novembra 2013. godine, 43 0 I 091076 13 I od 5. septembra 2013. godine, 43 0 I 081360 13 I od 10. oktobra 2013. godine, 43 0 I 078498 12 I od 25. decembra 2013. godine, 43 0 I 081804 13 I od 18. februara 2014. godine, 43 0 I 096291 13 I od 18. novembra 2013. godine, 43 0 I 084326 13 I od 27. septembra 2013. godine, 43 0 I 083026 14 I od 22. januara 2014. godine, 43 0 I 089566 13 I od 10. septembra 2013. godine i 43 0 I 081548 13 I od 3. oktobra 2013. godine, kojim je prijedlog apelanata odbijen kao neosnovan.
6. U obrazloženjima rješenja, Općinski sud je, između ostalog, istakao da apelanti navode kako ne spore fiksno utvrđeni mjesečni iznos koji im je isplaćen na osnovu izvršne isprave, ali potražuju isplatu duga koja se odnosi na isplatu razlike na utvrđene novčane naknade od 25% mjesečno. Općinski sud se poziva na odredbu člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) kojom je propisano da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražitelj izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Nadalje, odredbom člana 36. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, propisano je da prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži izvršenje, tražitelj izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim se izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja. Konkretni prijedlog za izvršenje je postavljen kao zahtjev za ostvarenje potraživanja koje nije utvrđeno, niti sadržano u izvršnim ispravama. Stoga, zbog te nesaglasnosti prijedloga za izvršenje sa izvršnom ispravom, izvršna isprava je nepodobna za izvršenje u pogledu onog potraživanja, koje se traži prijedlogom za izvršenje, odnosno usklađivanje novčane naknade u iznosu od 25% prosječne plate isplaćene u Federaciji BiH u prethodnoj godini, kao razlike između nominalnog (fiksnog-novčanog iznosa) i iznosa od 25% prosječne plate u Federaciji BiH iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, jer to potraživanje nije određeno navedenom izvršnom ispravom, niti je u samoj izvršnoj ispravi određeno da će se vršiti usklađivanje novčanih iznosa koji predstavljaju naknadu nezaposlenoj demobiliziranoj osobi, nakon donošenja izvršne isprave, pa do isteka roka za isplatu, u skladu sa porastom - povećanjem prosječne plate u Federaciji BiH iz pretthodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku. Takva mogućnost nije predviđenja ni odredbama Uputstva o načinu ostvarivanja i isplate novčane naknade demobiliziranim braniocima za vrijeme nezaposlenosti („Službene novine FBiH“ broj 81/06), na osnovu kojeg je donesena izvršna isprave tj. propisom koji je donesen od strane Federalnog zavoda za zapošljavanje na osnovu člana 10. stav 2. Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica („Službene novine FBiH“ broj 61/06), kao ni navedenim Zakonom. U konkretnom slučaju izvršne isprave, rješenja Službe su podobna za izvršenje u onom dijelu u kome je naveden nominalni (novčani), odnosno fiksni iznos za isplatu naknade apelantima za vrijeme nezaposlenosti, a koji je od strane izvršenika isplaćen apelantima, što je i nesporno, kao i to da se pijedlogom za izvršenje ne traži ostvarenje tih potraživanja. Međutim, u preostalom dijelu navedenom u izreci izvršne isprave riječima „odnosno 25% prosječne plate u Federaciji iz prethodne godine, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku“, navedene izvršne isprave nisu podobne za izvršenje.
7. Odlučujući o žalbama apelanata protiv prvostepenih rješenja, Kantonalni sud je donio osporena rješenja navedena u izreci ove odluke, kojima je žalbe odbio i prvostepena rješenja potvrdio.
8. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud, između ostalog, navodi da u konkretnom slučaju, izvršna isprava podnesena uz prijedlog za izvršenje radi potraživanja čije se ostvarenje traži, ne odgovara prijedlogu za izvršenje zbog činjenice da je u prijedlogu za izvršenje postavljen zahtjev za ostvarenje potraživanja koje nije utvrđeno u izvršnoj ispravi. Naime, izvršna isprava je nepodobna za izvršenje, u pogledu onog potraživanja koji se traži prijedlogom za izvršenje, tj. razlike između nominalnog i iznosa od 25% prosječne plate u Federaciji BiH, iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, jer to potraživanje nije određeno navedenom izvršnom ispravom, niti je u samoj izvršnoj ispravi određeno da će se vršiti usklađivanje novčanih iznosa koji predstavljaju naknadu nezaposlenoj demobiliziranoj osobi, nakon donošenja te izvršne isprave pa do isteka roka za isplatu u skladu sa porastom – povećanjem prosječne plate u Federaciji BiH iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, a kako to pravilno zaključuje prvostepeni sud. Takva mogućnost nije predviđena ni odredbama Uputstva o načinu ostvarivanja i isplate novčane naknade demobiliziranim braniocima za vrijeme nezaposlenosti, na osnovu kojeg je donesena izvršna isprava tj. propisom koji je donesen od strane Federalnog zavoda za zapošljavanje na osnovu člana 10. stav 2. Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica, kao ni navedenim Zakonom. Predmetna rješenja Službe su, po ocjeni Kantonalnog suda, podobna za izvršenje, u onom dijelu u kome je naveden nominalni (novčani ), odnosno fiksni iznos za isplatu naknade apelantima za vrijeme nezaposlenosti, a koji je od strane izvršenika isplaćen apelantima, što je i nesporno, tim prije što se prijedlogom za izvršenje ne traži ostvarenje tog potraživanja u nominalnom iznosu. Međutim, u preostalom dijelu navedenom u izreci izvršne isprave riječima: „odnosno 25% prosječne plate u Federaciji iz prethodne godine, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku“, navedena izvršna isprava nije podobna za izvršenje, jer ne ispunjava uslove iz člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, a kako to pravilno zaključuje prvostepeni sud. Kantonalni sud se pozvao i na praksu Ustavnog suda, koji je isti stav u svojoj odluci broj AP-3144/13 od 17. septembra 2013. godine, zbog čega smatra da se ne mogu prihvatiti kao osnovani žalbenih navodi apelanta.
9. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
10. Apelanti navode da su, polazeći od Ustavnih odredbi, sva lica jednaka pred zakonom, da imaju slobodan pristup sudu, da imaju pravo na imovinu, da uživaju zagarantovana prava i slobode bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, imajući u vidu odredbe Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba („Službene novine FBiH“ br.41/01 i 22/05), Uputstva o načinu ostvarivanja i isplate novčane naknade demobiliziranim braniocima za vrijeme nezaposlenosti („Službene novine FBiH“ broj 81/06), Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica („Službene novine FBiH“ broj 61/06), te da su potraživana novčana sredstva obezbijeđena i namijenjena isključivo za predmetna potraživanja apelanata, što potvrđuje Odluka o odobravanju utroška sredstava „Transfer za kantonalne službe za zapošljavanje za isplatu naknada demobiliziranim braniocima“, utvrđenih budžetom Federacije BiH za 2008. godinu, Federalnom ministarstvu za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata, apelanti smatraju zlonamjernim i nezakonitim odluke prvostepenog i drugostepenog suda, jer su nezakonitim odlukama sudovi proveli diskriminaciju nad apelantima u odnosu na demobilizirane nezaposlene branioce u drugim kantonima, povrijedili pravo apelanata na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, č1ana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, te predlažu da Ustavni sud u cijelosti usvoji apelacije, ukine osporene odluke Kantonalnog suda i predmete vrati Kantonalnom sudu na ponovno odlučivanje.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
14. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnom slučaju, suština apelacionih navoda svodi na osporavanje načina na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo kada su odbili kao neosnovane prijedloge apelanata za izvršenje. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da je u Odluci broj AP 4926/13 od 24. aprila 2014. godine (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) već razmatrao isto činjenično i pravno pitanje i zaključio da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke zaključujući da je izvršna isprava nepodobna za izvršenje, u pogledu onog potraživanja koji se traži prijedlogom za izvršenje, tj. razlike između nominalnog i iznosa od 25% prosječne plate u Federaciji BiH, iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, jer to potraživanje nije određeno navedenom izvršnom ispravom, niti je u samoj izvršnoj ispravi određeno da će se vršiti usklađivanje novčanih iznosa koji predstavljaju naknadu nezaposlenoj demobiliziranoj osobi, nakon donošenja te izvršne isprave pa do isteka roka za isplatu u skladu sa porastom – povećanjem prosječne plate u Federaciji BiH iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku. Takva mogućnost nije predviđena ni odredbama Uputstva o načinu ostvarivanja i isplate novčane naknade demobiliziranim braniocima za vrijeme nezaposlenosti, na osnovu kojeg je donesena izvršna isprava tj. propisom koji je donesen od strane Federalnog zavoda za zapošljavanje na osnovu člana 10. stav 2. Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica, kao ni navedenim Zakonom. Stoga, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelacionih navoda poziva na obrazloženje i razloge navedene u pomenutoj odluci broj AP 4926/13.
15. S obzirom na navedeno, Ustavni sud iz istih razloga smatra da apelacioni navodi u konkretnom slučaju, vezani za kršenje ustavnih prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te člana
1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, ne sadrže elemente koji bi ukazivali na to da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije a koje bi zahtijevalo meritorno ispitivanje. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi apelanata očigledno (prima facie) neosnovani.
16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić