Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1848/12 (Z. M.,A. P.,Z. M. i Z. S.,R. J.)

Odluka donesena 10. 06. 2014.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Invalidnina
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1848/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 06. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. juna 2014. godine, u predmetu broj AP-1848/12, rješavajući apelacije Zdravka Marića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Zdravko Marić, protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 006263 12 U od 3. maja 2012. godine;

A. P., protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 U 001128 09 UVP od 10. maja 2012. godine;

Zoran Mladenović, protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 004524 12 U od 19. jula 2012. godine;

Zoran Stanić, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 10 0 U 000807 11 UVP od 21. septembra 2012. godine;

Ružica Jurić, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 005133 11 UVP od 6. septembra 2012. godine;zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1848/12

Zdravko Marić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, kojeg zastupa Marko Raguž advokat iz Stoca, podnio je 18. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 006263 12 U od 3. maja 2012. godine. Apelant je dopunio apelaciju 28. augusta 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom utvrđeno je da apelantu prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida (u daljnjem tekstu: RVI) V grupe sa 70% vojnog invaliditeta, a priznaje mu se svojstvo RVI VII grupe sa 50% vojnog invaliditeta počev od 1. marta 2010. godine. U predmetnom postupku priznavanja svojstva RVI, nadzorna liječnička komisija je na osnovu apelantove medicinske dokumentacije utvrdila da se kod apelanta radi o trajnom oboljenju sa 50% postotka invaliditeta, odnosno oboljenju PTSP vezanom za boravak i zlostavljanje u logoru.

2. AP-3259/12

A. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Amir Omerćehajić advokat iz Tuzle, podnio je 10. septembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 U 001128 09 UVP od 10. maja 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom utvrđeno je da apelantu prestaje svojstvo RVI IV grupe sa 80% vojnog invaliditeta po osnovu povrede i oboljenja koje je nastalo prije stupanja u Armiju RBiH, a priznaje mu se svojstvo RVI VIII grupe sa 40% vojnog invaliditeta po osnovu povreda zadobijenih kao pripadnik OS Armije RBIH, počev od 1. januara 2005. godine. U predmetnom postupku Ljekarska komisija za reviziju nalaza i mišljenja ljekarskih komisija u prvom stepenu je na osnovu apelantove medicinske dokumentacije utvrdila da procent invaliditeta kod apelanta iznosi 40%,VIII grupe, zbog čega je ranije rješenje kojim je utvrđen drugačiji postotak RVI kod apelanta poništeno.

3. AP-3473/12

Zoran Mladenović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 28. septembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 004524 12 U od 19. jula 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov zahtjev za povećanje procenta RVI po osnovu pogoršanja zdravstvenog stanja. U postupku je utvrđeno da u konkretnom slučaju nema uslova za utvrđivanje novog procenta RVI, a koji se u skladu sa odredbama člana 11. stav 2. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica ne može kasnije povećati bez obzira na daljnje pogoršanje oštećenja organizma.

4. AP-4384/12 Zoran Stanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Jozo Ćurić advokat iz Livna, podnio je 13. decembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 10 0 U 000807 11 UVP od 21. septembra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov zahtjev da mu se priznaju prava iz invalidskog osiguranja. U postupku je utvrđeno da iz medicinske dokumentacije, neposrednog pregleda apelanta, te nalaza, ocjene i mišljenja Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo-Odjeljenje za prvostepeni postupak, proizilazi da kod apelanta ne postoji invalidnost, pa apelant u skladu sa odredbama člana 22. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ne ispunjava uslove da mu se priznaju prava iz invalidskog osiguranja.

5. AP-4700/12

Ružica Jurić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupaju Sesar-Ćurić-Miletić Z.O.U. iz Mostara, podnijela je 31. decembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 005133 11 UVP od 6. septembra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin zahtjev da joj se prizna svojstvo RVI. U postupku je utvrđeno da je apelantica predmetni zahtjev od 17. oktobra 2007. godine, podnijela protekom roka od tri godine od dana stupanja na snagu Zakona o pravima branitelja i članova njihovih porodica (20. juli 2004. godine) kojim je propisano da prava prema pomenutom zakonu (koja se stiču po osnovu rane, povrede, oboljenja i pogoršanja oboljenja) zastarijevaju u roku od tri godine od dana stupanja na snagu navedenog zakona, zbog čega je njen zahtjev neosnovan.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1848/12. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1848/12 (Z. M.,A. P.,Z. M. i Z. S.,R. J.) | Sudska praksa | Aktio