Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3159/12 (S. P.,„Tip Top Gumi“ d.o.o. Sarajevo,M. S.)

Odluka donesena 10. 06. 2014.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Upravni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3159/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 06. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. juna 2014. godine, u predmetu broj AP-3159/12, rješavajući apelacije Smaje Pandura i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Smajo Pandur, protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 007104 11 U od 29. juna 2012. godine;

„Tip Top Gumi“ d.o.o. Sarajevo, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 003911 09 U od 27. jula 2012. godine;

Mirko Selak, protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 006231 12 U od 31. oktobra 2012. godine;

Ramiz Karamustafić, Ahmet Čaušević i Sabira Kikić, protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 005052 12 U od 28. septembra 2012. godine;

Mirko Selak, protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 006231 12 UVP 2 od 31. decembra 2012. godine;zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3159/12

Smajo Pandur (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, kojeg zastupa Radivoje Lazarević advokat iz Zvornika, podnio je 29. augusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 007104 11 U od 29. juna 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba u upravnom sporu kojom je tražio poništenje rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, a kojim je, između ostalog, JP „putevi Republike Srpske“ (u daljnjem tekstu: investitor) izdata naknadna urbanistička saglasnost za izgrađeni plato za kontrolu težine-vaganje vozila u Oraovcu na magistralnom putu M-4 Zvornik-Tuzla, uz uslov da investitor umjesto nasipa izvede potpornu konstrukciju, armirano betonski zid i zaštitnu ogradu u skladu sa urbanističko tehničkim uslovima, s tim da navedeno rješenje kojim se naknadno izdaje urbanistička saglasnost prestaje da važi u roku od jedne godine ako investitor ne zatraži građevinsku dozvolu. U postupku je, na temelju nalaza vještaka građevinske struke i dokaza izvedenih na usmenoj raspravi, utvrđeno da izgrađeni plato za vaganje vozila u postojećem stanju nesporno ugrožava pristup apelantovim nekretninama, kako apelant ističe u predmetnoj tužbi, ali da će taj problem biti riješen, budući da je naloženo investitoru da izvede potpornu konstrukciju, armirano betonski zid i zaštitnu ogradu u skladu sa urbanističko tehničkim uslovima, kako dosadašnja prava vlasnika okolnih parcela, uključujući i apelanta, ne bi bila ugrožena, te da bi oni imali omogućen normalan prilaz tim parcelama. Zbog navedenog, zaključeno je da nema osnova za poništenje osporenog akta.

2. AP-3585/12

„Tip Top Gumi“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Esad Hrvačić advokat iz Sarajeva, podnio je 15. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 003911 09 U od 27. jula 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom utvrđeno je da je apelant kao investitor izvršio određene radove (postavljanje kapija i metalne ograde) prije dobijanja građevinske dozvole od strane nadležnog organa, pa mu je naloženo da u roku od tri dana izvrši uklanjanje izvedenih građevinski radova i uspostavljanje prvobitnog stanja, pod prijetnjom prinudnim izvršenjem. U postupku je utvrđeno da je apelant u konkretnom slučaju samo podnio zahtjev za izdavanje urbanističke suglasnosti za postavljanje ograde i kapija (koji postupak još nije okončan), a što je samo uslov za dobijanje građevinske dozvole, pa je izvođenjem spornih radova postupao suprotno odredbama člana 117. stav 2. Zakona o prostornom uređenju kojim je propisno da se građenje građevina i građevinskih dijelova vrši nakon što rješenje o odobrenju za građenje postane pravomoćno.

3. AP-4556/12

Mirko Selak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Sesar-Ćurić-Miletić Z.O.U. iz Mostara, podnio je 24. decembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 006231 12 U od 31. oktobra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom naloženo je apelantu, kao investitoru, da u roku od 20 dana od dana prijema rješenja ukloni bespravno nadograđeni objekt u Mostaru, bliže opisan u izreci rješenja, s tim da se predmetni objekt sastojao od prizemlja i dva sprata, a uklanjanje se odnosilo na prvi i drugi sprat te krov, koji predstavljaju nadogradnju, a ne i prizemlje koje je postojalo i prije te nadogradnje, te da sve vratiti u prvobitno stanje, pod prijetnjom prinudnog izvršenja na teret apelanta kao investitora. U postupku je utvrđeno da je apelant izgradio nadograđeni dio objekta bez odobrenja za građenje, a radi se o objektu za koji je prije početka gradnje potrebno pribaviti odobrenje za građenje, odnosno, u konkretnom slučaju ne radi se o radovima iz člana 30. Zakona o gradnji, za koje nije potrebno pribaviti odobrenje za građenje, kako apelant smatra.

4. AP-4721/12

Ramiz Karamustafić, Ahmet Čaušević i Sabira Kikić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja, koje zastupa Midhat Gekić advokat iz Gornje Vakufa-Uskoplja, podnijeli su 31. decembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 005052 12 U od 28. septembra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je tužba apelanata u upravnom sporu kojom su tražili poništenje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, obnove i povratka Srednje bosanskog kantona, donesenog u obnovljenom postupku, kojim se Ministarstvu unutrašnjih poslova Srednje bosanskog kantona kao investitoru daje urbanistička suglasnost za rekonstrukciju i adaptaciju poslovnog objekta-zgrade administracije u Gornjem Vakufu/Uskoplju. U postupku je utvrđeno da su u predmetnom obnovljenom postupku izdavanja urbanističke saglasnosti investitoru otklonjeni svi raniji formalni nedostaci na koje su apelanti kao zainteresovana strana ukazivali u ranijim fazama postupka, a koji se odnose na ovlaštenje za rješavanje u konkretnoj upravnoj stvari, tj. rješenje kojim se daje urbanistička suglasnost doneseno je od strane nadležnog upravnog organa, a apelantima je u toku postupka omogućeno izjašnjenje o odlučnim činjenicama, pa iz navedenog proizilazi da osporenim aktom nije povrijeđen zakon na štetu apelanata.

5. AP-887/13

Mirko Selak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Sesar-Ćurić-Miletić Z.O.U. iz Mostara, podnio je 4. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 006231 12 UVP 2 od 31. decembra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom naloženo je apelantu, kao investitoru, da ukloni bespravno nadograđeni objekt u Mostaru, bliže opisan u izreci rješenja, i sve vrati u prvobitno stanje koje je postojalo prije bespravne izgradnje, pod prijetnjom prinudnog izvršenja na teret apelanta. U postupku je utvrđeno da je apelant izgradio nadograđeni dio objekta bez odobrenja za građenje, pa mu je primjenom člana 68. i 71. Zakona o gradnji naloženo da ukloni bespravno izgrađeni objekat. U odnosu na apelantove navode da je u predmetni postupak trebao biti uključen I.M., jer se sporna nadogradnja vršila na postojećoj građevini koja je u vlasništvu I.M., zaključeno je da to nije od uticaja na odlučenje u konkretnoj upravnoj stvari, jer i pored eventualnog pravnog interesa I.M. ostaje izvjesno i nesporno da je apelant izvršio bespravnu gradnju koju treba ukloniti.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3519/12. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3159/12 (S. P.,„Tip Top Gumi“ d.o.o… | Sudska praksa | Aktio