Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3165/12 (M. M. i S. M.,F. J. i E. G. i Investicioni Fond „Mi-Group“ D.D. Sarajevo i N. L.)

Odluka donesena 10. 06. 2014.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3165/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 06. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj Datum sjednice, u predmetu broj Broj predmeta, rješavajući apelacije Ime Apelantadrugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Mile Milović i Slavica Milović, protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 P 009020 11 GŽ od 26. juna 2012. godine;

Faruk Jusufović i Ajša Kurspahić, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 003473 10 REV od 7. juna 2012. godine;

Emrah Golubović, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 23 0 P 002610 11 REV od 12. jula 2012. godine;

Investicioni Fond „Mi-Group“ D.D. Sarajevo, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 PS 017412 12 REV od 12. jula 2012. godine;

Nuraga Lišnjić, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 010803 11 REV od 12. juna 2012. godine;zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3165/12

Mile Milović i Slavica Milović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Pala, koje zastupa Zoran Jovanović advokat iz Pala, podnijeli su 29. augusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 P 009020 11 GŽ od 26. juna 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da im tuženi „Bosna Sunce osiguranje“ d.d. Sarajevo na ime naknade materijalne štete po osnovu izmakle koristi isplati novčane iznose bliže navedene u dispozitivu presude, dok je dio tužbenog zahtjeva apelanata preko dosuđenih iznosa odbijen kao neosnovan. U postupku je utvrđeno da apelantima nesporno pripada pravo na naknadu materijalne štete po osnovu izmakle koristi-dobiti zbog nemogućnosti obavljanja djelatnosti usljed povreda nastalih u saobraćajnoj nezgodi, ali u iznosima koji su utvrđeni na osnovu nalaza vještaka finansijske struke i dokumentacije koju su priložili apelanti, a ne u iznosima koje su apelanti tražili u tužbi, zbog čega je sud donio odluku kao u dispozitivu presude.

2. AP-3233/12

Faruk Jusufović iz Bijeljine i Ajša Kurspahić iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Advokatska kancelarija „Muhić i dr.“ d.o.o. Tuzla, podnijeli su 5. septembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 003473 10 REV od 7. juna 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da im tužena Republika Srpska na ime naknade materijalne štete na ime izgubljene dobiti-zakupnine isplati novčane iznose bliže navedene u dispozitivu presude, dok je dio tužbenog zahtjeva apelanata preko dosuđenih iznosa odbijen kao neosnovan. U postupku je utvrđeno da su apelanti kao vlasnici stambeno poslovnog objekta u Bijeljini odlukom Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica vraćeni u posjed nekretnina, te da su nakon toga sa preduzećem „Mao Yuan“ zaključili ugovor o zakupu nekretnine. Također je utvrđeno da su apelanti, zbog spora o punovažnosti ugovora o razmjeni i kupoprodaji predmetne nekretnine koje su zaključili sa S.T., deložirani iz predmetne nekretnine 2002. godine, a nakon pravomoćne odluke u pomenutom sporu, ponovo vraćeni u posjed nekretnine 2004. godine. Na osnovu navedenog, sud je zaključio da apelantima nesporno pripada pravo na naknadu materijalne štete zbog izgubljene dobiti, tj. zakupnine predmetne nekretnine, ali za period bliže naveden u dispozitivu presude, dok je za preostali period utvrđeno da je nastupila zastara potraživanja, pa je u tom dijelu tužba apelanata neosnovana.

3. AP-3404/12

Emrah Golubović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Ibrahim Kadić advokat iz Velike Kladuše, podnio je 24. septembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 23 0 P 002610 11 REV od 12. jula 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi JP „Elektroprivreda BiH“ D.D. Sarajevo naknadi materijalnu štetu na ime razlike između ostvarene porodične invalidnine i plaće koju bi prednik apelanta primao na radnom mjestu električara u periodu od 2000. do 2010. godine. U postupku je utvrđeno da je u konkretnom slučaju nastupila apsolutna zastara potraživanja budući da je apelant za štetu i štetnika saznao najkasnije u aprilu 2000. godine, a tužbu sudu je podnio u aprilu 2008. godine, tj. po proteku roka od pet godina iz člana 376. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima.

4. AP-3592/12

Investicioni Fond „Mi-Group“ D.D. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zijad Šušić advokat iz Sarajeva, podnio je 15. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 PS 017412 12 REV od 12. jula 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi Agencija za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine Sarajevo, Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije Mostar i „Šipad export-import“ d.d. Sarajevo solidarno isplate naknadu materijalne štete nastale donošenjem odluka u obnovljenom postupku privatizacije preduzeća „Šipad export-import“ d.d. Sarajevo. U postupku je utvrđeno da su rješenja Agencije za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine Sarajevo o upisu izvršene privatizaciju u sudski registra, i Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije Mostar o odobravanju programa privatizacije i početnog bilansa u obnovljenom postupku privatizacije preduzeća „Šipad export-import“ d.d. Sarajevo donesena na osnovu relevantnih odredaba Zakona o početnom bilansu preduzeća i banaka, te Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o metodologiji za pripremu programa i izradu početnog bilansa preduzeća za privatizaciju, te da na osnovu tih rješenja za apelanta nije nastala šteta na koju u tužbi ukazuje, zbog čega je donesena odluka kao u dispozitivu presude.

5. AP-3596/12

Nuraga Lišnjić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 15. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 010803 11 REV od 12. juna 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je obavezan da tužitelju „Interšped“ d.o.o. preduzeće za međunarodnu i unutrašnju špediciju Zenica isplati novčane iznose bliže navedene u dispozitivu presude na ime regresne naknade materijalne štete. U postupku je utvrđeno da je apelant, kao zaposlenik tužitelja, obavljajući poslove špeditera, krajnjom nepažnjom i na način bliže naveden u presudi, počinio carinsku prevaru, usljed čega je nastala materijalna šteta za treća lica, koju je tužitelj kao poslodavac nadoknadio u apelantovo ime, pa je sud apelanta u smislu čl. 81. stav 1. i 83. Zakona o radu obavezao da tužitelju isplati novčane iznose na ime regresne naknade materijalne štete.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3165/12. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3165/12 (M. M. i S. M.,F. J. i E. G. i… | Sudska praksa | Aktio