Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1986/11 (H. A. i S. H.)
Odluka donesena 10. 06. 2014.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1986/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 06. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. juna 2014. godine u predmetu broj AP 1986/11, rješavajući apelaciju Halime Avdić i Sejfudina Hodžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Halime Avdić i Sejfudina Hodžića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Goraždu broj 005 0 U 000302 11 U od 19. aprila 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Halima Avdić i Sejfudin Hodžić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Rasim Radovović, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 4. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 005 0 U 000302 11 U od 19. aprila 2011. godine.
2. Apelanti su 6. septembra 2010. godine podnijeli zahtjev za ispravku prezimena (za umrlog oca Sejfu Hodžića), iz razloga što se tokom ostavinskog postupka pokrenutog pred Općinskim sudom u Sarajevu pojavila razlika u prezimenu umrlog u pojedinim dokumentima, koji su predmet ostavinskog postupka.
3. Rješavajući po zahtjevu apelanata, Sektor za administraciju Ministarstva unutrašnjih poslova Bosansko-podrinjskog kantona, Goražde (u daljnjem tekstu: Sektor za administraciju MUP-a) broj UP-1-07-03/2-13-306/10 od 8. decembra 2010. godine, u ponovnom postupku, odbio je zahtjev apelanata za ispravku prezimena u matičnoj knjizi rođenih Općine Goražde na ime Hođić Sejfo, koja se vodi za mjesto Ilovača pod rednim brojem 2506 za 1942. godinu.
4. Rješenjem MUP-a, broj 07-01-13-4/10 od 12. januara 2011. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanata protiv rješenja Sektora za administraciju MUP-a broj UP-1-07-03/2-13- 306/10 od 8. decembra 2010. godine.
5. Apelanti su pred Kantonalnim sudom pokrenuli upravni spor protiv navedenog rješenja MUP-a. Kantonalni sud je donio rješenje broj 005 0 U 000302 11 U od 19. aprila 2011. godine, kojim je odbijena kao neosnovana tužba apelanata podnesena radi poništenja rješenja tuženog MUP-a, broj 07-01-13-4/10 od 12. januara 2011. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da umrli Sejfo, za života nije tražio promjenu svog prezimena u skladu sa članom 7. stav 1. Zakona o ličnom imenu i da roditelji umrlog nisu tražili ispravku prezimena u matičnim knjigama, te da je njegov brat Hajro, također, bio upisan u matičnoj knjizi rođenih sa prezimenom Hođić i da otac umrlog nije bio upisan u matičnoj knjizi rođenih, te da po mišljenju Kantonalnog suda činjenice i dokumentacija na koje se pozivaju apelanti ne mogu predstvljati pouzdanu osnovu za zaključak kako je u matičnoj knjizi rođenih pogrešno upisana činjenica koja se tiče prezimena Hođić Sejfa, a čiju ispravku u smislu člana 30. Zakona o matičnim knjigama traže apelanti. Nadalje je, Kantonalni sud u obrazloženju naveo da su stoga pravilno i zakonito odlučili prvostepeni i drugostepeni organ uprave kada su odbili zahtjev apelanta, te odlučio kao u izreci presude.
6. Apelanti se žale da ime je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), navodeći da su bili prinuđeni podnijeti apelaciju radi zaštite svoji imovinskih prava kao nasljednika iza umrlog Sejfe Hodžića.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud primjećuje da apelanti osporavaju rješenje Kantonalnog suda, smatrajući da je istim povrijeđeno njihovo pravo na imovinu. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku kovenciju, štiti samo postojeću imovinu i vlasništvo, ali ne uključuje prava ili očekivanja na sticanje imovine u budućnosti (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Marcx protiv Belgije, tom 31, stav 50; Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj U-37/00, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 24/02). Zbog toga su navedeni članovi Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije primjenjivi samo na postupke koji imaju za predmet spora imovinu, a ne postupke u kojima apelant nastoji sebi osigurati pravo na sticanje imovine. U konkretnom slučaju, predmet spora pred Kantonalnim sudom je ispravka prezimena u matičnoj knjizi rođenih (umrlog oca apelanta), a ne bilo kakvo imovinsko pravo apelanata. Shodno navedenom, u predmetnom postupku se nije odlučivalo o postojećoj imovini apelanata. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je u pitanju očekivanje apelanata da će, ukoliko u predmetnom postupku ishode ispravku prezimena svog pravnog prednika, steći imovinu, a ne imovina na kojoj imju konstituirano relevantno imovinsko pravo, u skladu sa kriterijima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da ovakvo uvjerenje apelanata ne predstavlja „legitimno očekivanje“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud zaključuje da takva imovina ne uživa zaštitu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da je, stoga, apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić