Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2072/11 (JU "Dom zdravlja" Breza)
Odluka donesena 10. 06. 2014.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2072/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 06. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. juna 2014. godine, u predmetu broj AP 2072/11, rješavajući apelacije JU "Dom zdravlja" Breza, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštena apelacija JU "Dom zdravlja" Breza protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 001988 10 Gž od 4. marta 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. JU "Dom zdravlja" Breza (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mensud Burić, advokat iz Visokog, podnio je 14. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 P 001988 10 Gž od 4. marta 2011. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 P 001988 08 P od 29. aprila 2010. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 41 0 P 001988 10 Gž od 4. marta 2011. godine, obavezan je apelant kao tuženi da tužiteljima Munibu Omanoviću isplati iznos od 20.611,27 KM i Husniji Avdukiću iznos od 21.083,01 KM na ime neisplaćenih potraživanja iz radnog odnosa za određene periode sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.
3. Prema informaciji Općinskog suda od 4. februara 2014. godine, apelant je protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koji je donio presudu broj 41 0 P 001988 15. novembra od 2012. godine, kojom je apelantova revizija odbijena kao neosnovana.
4. Apelant smatra da mu je osporenom presudom Kantonalnog suda broj 41 0 P 001988 10 Gž od 4. marta 2011. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelant izričito osporava presudu Kantonalnog suda broj 41 0 P 001988 10 Gž od 4. marta 2011. godine. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je u članu 237. Zakona o parničnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br.53/03, 73/05 i 19/06) propisano : «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima». U konkretnom slučaju, vrijednost pobijanog dijela presude u odnosu na oba tužitelja ponaosob je veća od predviđenog limita od 10.000,00 KM, pa je u smislu postojećih odredbi Zakona o parničnom postupku dopuštena revizija protiv drugostepene presude. Apelant je bio dužan iscrpiti ovaj djelotvoran pravni lijek moguć po zakonu, kako bi došao do konačne odluke podobne za meritorno ispitivanje pred Ustavnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelant u momentu podnošenja apelacije osporio drugostepenu presudu, te da je u apelaciji naveo da je to konačna odluka u predmetnom postupku i da je od raspoloživih pravnih lijekova koristio žalbu na prvostepenu presudu. Dalje, Ustavni sud zapaža da apelant nije obavijestio Ustavni sud da je izjavio reviziju protiv osporene drugostepene presude, a što je bio dužan u skladu sa odredbom člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda. Prema članu 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda podnositelj zahtjeva/apelacije je dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama adrese, pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa zahtjevom/apelacijom, koje se desi nakon podnošenja zahtjeva/apelacije Ustavnom sudu. U suprotnom Ustavni sud će donijeti odluku prema stanju u spisu. S tim u vezi, ni okolnost da je prema informaciji Općinskog suda od 4. februara 2014. godine, apelant izjavio reviziju protiv drugostepene presude o kojoj je Vrhovni sud odlučio presudom broj 41 0 P 001988 15. novembra 2012. godine, kojom je apelantova revizija odbijena kao neosnovana, ne može biti relevantna za ocjenu dopustivosti predmetne apelacije, budući da apelant o navedenom nije obavijestio Ustavni sud, niti je osporio donesenu presudu Vrhovnog suda kao konačnu odluku koja predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i moguć po zakonu. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, pa se prema tome apelacija ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić