Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2663/12 (M. K.)

Odluka donesena 10. 06. 2014.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2663/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 06. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. juna 2014. godine u predmetu broj AP 2663/12, rješavajući apelaciju Mustafe Krtice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i m) člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mustafe Krtice protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 U 003712 09 U, od 28. marta 2012. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mustafe Krtice protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 082947 11 Rsž, od 10. novembra 2011. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mustafa Krtica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 6. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 09 0 U 003712 09 U, od 28. marta 2012. godine i presude Kantonalnog suda, broj 65 0 Rs 082947 11 Rsž, od 10. novembra 2011. godine.

2. Zaključkom Federalnog ministratsva za pitanje boraca i invalida odbrambenog-oslobodilačkog rata Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj UP-II-03-41-47/08, od 22. oktobra 2008. godine odbačen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Ministarstva broj UP-II-03/1-41-802/07, od 16. oktobra 2007. godine kojim je uvažena žalba apelanta protiv rješenja Službe za boračko-invalidsku, socijalnu i zdravstvenu zaštitu, izbjegla i raseljena lica Općine Stari Grad Sarajevo, broj UP-I-08-41-3039/06, od 23. aprila 2007. godine i apelantu priznato svojstvo RVI X grupe sa 20% vojnog invaliditeta po osnovu povređivanja pod okolnostima vršenja vojnih dužnosti u Oružanim snagama RBiH.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj 09 0 U 003712 09 U, od 28. marta 2012. godine tužba apelanta protiv rješenja Ministarstva, od 22. oktobra 2008. godine odbijena je kao neosnovana.

4. Presudom Kantonalnog suda, broj 65 0 Rs 082947 11 Rsž, od 10. novembra 2011. godine u parničnom postupku radi isplate v.sp. 45 600 KM apelantova žalba je odbijena i potvrđena presuda Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 082947 05 P, od 30. septembra 2010. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta da mu tuženi Energoinvest TSO Sarajevo isplati na ime plata iznos od po 300 KM svaki mjesec za period od 1. januara 1997. godine do 31. avgusta 2009. godine ukupno 45.600 KM, te uplati doprinose za penzijsko-invalidsko osiguranje uz naknadu troškova parničnog postupka.

Apelacioni navodi

5. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), povredu prava zabrane mučenja ili nehumanog i ponižavajućeg postupka ili kazne iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, te povredu prava na žalbu.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

«(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;» U odnosu na presudu Kantonalnog suda, broj 09 0 U 003712 09 U, od 28. marta 2012. godine i zaključka Ministarstva, broj UP-II-03-41-47/08, od 22. oktobra 2008. godine

7. Ustavni sud zapaža da je osporenom presudom odbijena apelantova tužba protiv zaključka Ministarstva, broj UP-II-03-41-47/08, od 22. oktobra 2008. godine kojim je odbačen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Ministarstva broj UP-II-03/1-41- 802/07, od 16. oktobra 2007. godine. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, u postupku koji je okončan odlukom koja se osporava apelacijom. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da se u predmetnomm postupku, pokrenutom po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

U odnosu na presudu Kantonalnog suda, broj 65 0 Rs 082947 11 Rsž, od 10. novembra 2011. godine

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju apelant u parničnom postupku radi isplate nije u skladu sa odredbama člana 237. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda, broj 09 0 U 003712 09 U, od 28. marta 2012. godine, tako da nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. m) i h). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2663/12 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio