Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2741/12 (Z. L.,M. Z.,H.M.,N. V.,A. I.,A. A., H. I.,O. M.,L. S.,M. S.,J. M.,O.P.)
Odluka donesena 10. 06. 2014.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine · čl. 85
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 9
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Zakon o dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
Predmeti (1)
AP-2741/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 06. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. juna 2014. godine, u predmetu broj AP 2741/12, rješavajući apelacije Zorana Levija i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Zoran Levi zbog dužine trajanja postupka zabilježbe spora o vlasništvu za nekretnine upisane u zk ul. br. 2678 K.o. Banjaluka;
Milka Zeljković zbog dužine trajanja postupka povrata stana u posjed;
H.M. zbog dužine trajanja postupka izvršenja presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 u 006708 11 U, od 10. maja 2012. godine;
Nada Vukelić zbog dužine trajanja postupka u vanparničnom postupku Osnovnog suda u Banjaluci u predmetu broj 71 0 V 017502 08 V, od 25. novembra 2008. godine radi fizičke diobe nekretnina upisanih u zk ul. 4249 k.o. Banjaluka;
Adem Ibrahimović zbog neizvršenja rješenja Komisije za implementaciju člana 152. Zakona o radu - Ministarstva rada i boračko
– invalidske zaštite Republike Srpske, broj 05/5-38338/VN, od 19. jula 2013. godine;
Avdugafar Alić zbog neizvršenja rješenja Komisije za implementaciju člana 152. Zakona o radu - Ministarstva rada i boračko
– invalidske zaštite Republike Srpske, broj 05/5-53350/VN, od 19. jula 2013. godine;
Husejin Ibrahimović zbog neizvršenja rješenja Komisije za implementaciju člana 152. Zakona o radu - Ministarstva rada i boračko
– invalidske zaštite Republike Srpske, broj 05/5-44098/JC, od 27. maja 2011. godine;
Ostoja Manojlović protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 009154 13 U, od 6. marta 2014. godine;
Luka Stanić zbog nedonošenja rješenja po njegovom zahtjevu Regulatornoj agenciji za komunikacije Bosne i Hercegovine;
Miladin Savičić protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 11 0 U 011613 13 U, od 22. januara 2014. godine, rješenja Republičke uprave za geodetsko imovinsko pravne poslove Banjaluka 21.05/473-
116/12, od 30. januara 2013. godine i rješenja Republičke uprave za geodetsko imovinsko-pravne poslove Područna jedinica Čelinac, broj 21.51/473-2/11, od 12. septembra 2012. godine;
Jadran Milovanović protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 004111 13 Uvp, od 9. januara 2014. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 004111 09 U, od 27. maja 2013. godine, rješenja Ministarstva stambene poslova Kantona Sarajevo, broj 27/02-23-2042/07, od 9. marta 2007. godine i zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23-04/III-
23-43/03, od 28. decembra 2006. godine;
O.P. protiv presude Kantonalnog suda Bihać, broj 01 0 U 006731 12 U, od 23. januara 2014. godine, rješenja Ministarstva za građenje prostorno uređenje i zaštitu okoline Bihać, broj 11/2-23-354-UP- 2/2011, od 21. marta 2012. godine i zaključka pomoćnika Općinskog načelnika Općine Cazin, broj 05-23-1614/02, 31. maja 2011. godine;
Rasim Brkić protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 004668 10 U, od 25. decembra 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 001199 09 U, od 21. maja 2012. godine;zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
AP 2741/12
1. Zoran Levi (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Siniša Marić, advokat iz Banjaluke, podnio je 20. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka zabilježbe spora o pravu vlasništva za nekretnine upisane u zk ul. br. 2678 K.o. Banjaluka po prijedlogu koji je zaprimljen pod brojem Dn-10540/09. Apelant je 17. maja 2010. godine i 27. oktobra 2010. godine podnio Zemljišno-knjižnoj kancelariji Osnovnog suda Banjaluka prijedlog za rekonstrukciju zk.ul. br. 2678 K.o. Banjaluka, zaveden pod brojem Dn 10540/09, Dn 3944/10 i Dn 9205/10, jer je predmetni zk uložak bio u tolikoj mjeri oštećen da nije bio moguć uvid u isti ili upis bilo kojih odluka, pa ni zahtjevane zabilježbe spora.
2. Ustavni sud zapaža da apelant u skladu sa članom 231. Zakona o opštem upravnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik RS br. 13/02, 87/07 i 50/10) nije podnio žalbu Osnovnom sudu zbog nedonošenja prvostepenog rješenja. AP 2750/12
3. Milka Zeljković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća koju zastupa Danko Mamontov, advokat iz Bihaća, podnijela je 21. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka povrata stana u posjed. CRPC je odlukom broj 211-122-1/1 od 16. aprila 2002. godine potvrdio da je Jovica Zeljković, suprug apelantice, 1. aprila 1992. godine bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. Apelanticin suprug, Jovica Zeljković je 4. juna 2002. godine podnio prvostepenom organu uprave, Službi zahtjev za izvršenje odluke CRPC-a od 16. aprila 2002. godine. Rješavajući u ponovnom postupku po službenoj dužnosti, Služba je donijela rješenje broj 03/36-372-
622/2 od 30. aprila 2004. godine kojim je obnovljen postupak okončan zaključkom od 13. juna 2002. godine, na način što predmetni zaključak ostaje na snazi, osim stava V izreke, koji se ukida u cjelosti. Stavom II izreke rješenja je odlučeno da se izvršenje zaključka od 13. juna 2002. godine u smislu Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, ne može izvršiti. Stavom III izreke rješenja apelanticin suprug, Jovica Zeljković, je upućen da u sudskom postupku ostvari svoja prava. Služba je donijela rješenje broj 3/36-372-622 od 7. septembra 2007. godine kojim je postupak izvršenja Odluke Komisije CRPC obustavljen. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud obavijestio Službu da je parnični postupak radi predaje stana i isplate po apelanticinom zahtjevu okončan rješenjem broj 17 O P 014471 09 P od 7. oktobra 2010. godine kojim se smatra da je tužba povučena (jer punomoćnik Zeljković Goran nije došao na zakazano ročište niti je opravdao nedolazak).
4. Ustavni sud zapaža da apelantica u postupku radi povrata u skladu sa članom 216. Zakona o upravnom postupku (Službene novine FBiH 2/98 i 48/99) propustila da podnese žalbu zbog ćutnje administracije drugostepenom organu, odnosno da pokrene upravni spor u skladu sa članom 20. Zakona o upravnom sporu (Službene novine FBiH broj 9/05) kojim je propisano da ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. Također Ustavni sud zapaža da je apelantica u parničnom propustila da vodi parnicu jer je sud donio rješenje kojim se tužba apelantica smatra povučenom s obzirom da njen punomoćnik nije došao na ročište.
AP 1118/13
5. H.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Đurvevika, Živinice podnio je 15. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka izvršenja presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 03 0 U 006708 11 U, od 10. maja 2012. godine. Presudom Kantonalnog suda tužba apelanta je uvažena i u predmetu revizije dodjele građevinskog zemljišta poništen zaključak Opštine Živinice, Opštinskog vijeća Živinice broj 10-05-226-9/2011, od 26. januara 2011. godine kojim nije usvojeno rješenje kakvo je apelant predložio i predmet vraćen na ponovni postupak Opštini Živinice.
6. Apelant je imao mogućnost da u skladu sa članom 216. Zakona o upravnom postupku (Službene novine FBiH 2/98 i 48/99) podnese žalbu zbog ćutnje administracije drugostepenom organu, odnosno da pokrene upravni spor u skladu sa članom 20. Zakona o upravnom sporu (Službene novine FBiH broj 9/05) kojim je propisano da ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.
AP 1561/13
7. Nada Vukelić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke koju zastupa Siniša Marić, advokat iz Banjaluke podnijela je 13. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka u vanparničnom postupku Osnovnog suda u Banjaluci u predmetu broj 71 0 V 017502 08 V, od 25. novembra 2008. godine radi fizičke diobe nekretnina upisanih u zk ul. br. 4249 k.o. Banjaluka. S obzirom da je na osnovu Zakona o katastru Republike Srpske (Službeni glasnik RS 60/11) nadležnost za postupanje u zemljišno knjižnim predmetima prenesena u Republici Srpskoj sa osnovnih sudova u rad područnim jedinicama u sastavu Republičke uprave za geodetsko imovinske pravne poslove, Osnovni sud je 25. novembra 2008. godine zatražio od zemljišno knjižnog ureda suda da upiše zabilježbu postupka po prijedlogu apelantice protiv protivpredlagača M.Č., radi fizičke diobe nekretnina upisanih upisanih u zk ul. br. 4249 k.o. Banjaluka kako ne bi došlo do provođenja novih predmeta.
8. Apelantica je imala mogućnost da u skladu sa članom 231. Zakona o opštem upravnom postupku (Službeni glasnik Republike Srpske br. 13/02, 87/07-ispravka i 50/10) podnese žalbu drugostepenom organu, zbog nedonošenja rješenja prvostepenog organa odnosno da pokrene upravni spor u skladu sa članom 17. Zakona o upravnom sporu (Službeni glasnik Republike Srpske 109/05 i 63/11) kojim je propisano da ako drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnom propisu određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv rješenja prvostepenog organa, a ne donese ga ni u daljem roku od 15 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.
AP 4039/13
9. Adem Ibrahimović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sapne podnio je 23. septembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine upravnog postupka i neizvršenja rješenja Komisije za implementaciju člana 152. Zakona o radu - Ministarstva rada i boračko – invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Komisija za implementaciju člana 152.), broj 05/5-38338/VN, od 19. jula 2013. godine kojim mu je priznato pravo na otpremninu. Apelant u apelaciji traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 15 000 KM i naknadu troškova postupka u iznosu od 1000 KM.
10. U odnosu na navode apelanta o povredi prava na pravično suđenje zbog dužine trajanja upravnog postupka, Ustavni sud zapaža da je apelant imao mogućnost da u skladu sa članom 231. Zakona o opštem upravnom postupku (Službeni glasnik Republike Srpske br. 13/02, 87/07-ispravka i 50/10) podnese žalbu drugostepenom organu, zbog nedonošenja rješenja prvostepenog organa odnosno da pokrene upravni spor u skladu sa članom 17. Zakona o upravnom sporu (Službeni glasnik Republike Srpske 109/05 i 63/11) kojim je propisano da ako drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnom propisu određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv rješenja prvostepenog organa, a ne donese ga ni u daljem roku od 15 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. U odnosu na navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje zbog neizvršenja rješenja Komisije za implementaciju člana 152 broj 05/5-
38338/VN, od 19. jula 2013. godine Ustavni sud zapaža da apelant u skladu sa odredbama člana 3. stav. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10 i 57/12) nije pokrenuo postupak izvršenja rješenja broj 05/5-38338/VN, od 19. jula 2013. godine. U odnosu na apelantov zahtjev za obeštećenje, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 74. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete, te da takođe Pravilima Ustavnog suda nije propisano pravo apelanta na naknadu troškova postupka.
AP 4040/13
11. Avdugafar Alić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sapne, podnio je 23 septembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine upravnog postupka i neizvršenja rješenja Komisije za implementaciju člana 152. Zakona o radu - Ministarstva rada i boračko – invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Komisija za implementaciju člana 152.), broj 05/5-53350/VN, od 19. jula 2013. godine kojim je apelantu priznato pravo na otpremninu. Apelant u apelaciji traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 15 000 KM i naknadu troškova postupka u iznosu od 1000 KM.
12. U odnosu na navode apelanta o povredi prava na pravično suđenje zbog dužine trajanja upravnog postupka, Ustavni sud zapaža da je apelant imao mogućnost da u skladu sa članom 231. Zakona o opštem upravnom postupku (Službeni glasnik Republike Srpske br. 13/02, 87/07-ispravka i 50/10) podnese žalbu drugostepenom organu, zbog nedonošenja rješenja prvostepenog organa odnosno da pokrene upravni spor u skladu sa članom 17. Zakona o upravnom sporu (Službeni glasnik Republike Srpske 109/05 i 63/11) kojim je propisano da ako drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnom propisu određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv rješenja prvostepenog organa, a ne donese ga ni u daljem roku od 15 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. U odnosu na navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje zbog neizvršenja rješenja Komisije za implementaciju člana 152 Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 3. stav. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10 i 57/12) nije pokrenuo postupak izvršenja rješenja broj 05/5-53350/VN, od 19. jula 2013. godine. U odnosu na apelantov zahtjev za obeštećenje, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 74. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete, te da takođe Pravilima Ustavnog suda nije određeno pravo apelanata na naknadu troškova postupka.
AP 4041/13
13. Husejin Ibrahimović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sapne, podnio je 23 septembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine upravnog postupka i neizvršenja rješenja Komisije za implementaciju člana 152. Zakona o radu - Ministarstva rada i boračko – invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Komisija za implementaciju člana 152.), broj 05/5-44098/JC, od 27. maja 2011. godine. kojim je apelantu priznato pravo na otpremninu. Apelant u apelaciji traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 15 000 KM i naknadu troškova postupka u iznosu od 1000 KM.
14. U odnosu na navode apelanta o povredi prava na pravično suđenje zbog dužine trajanja upravnog postupka, Ustavni sud zapaža da je apelant imao mogućnost da u skladu sa članom 231. Zakona o opštem upravnom postupku (Službeni glasnik Republike Srpske br. 13/02, 87/07-ispravka i 50/10) podnese žalbu drugostepenom organu, zbog nedonošenja rješenja prvostepenog organa odnosno da pokrene upravni spor u skladu sa članom 17. Zakona o upravnom sporu (Službeni glasnik Republike Srpske 109/05 i 63/11) kojim je propisano da ako drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnom propisu određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv rješenja prvostepenog organa, a ne donese ga ni u daljem roku od 15 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. U odnosu na navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje zbog neizvršenja rješenja Komisije za implementaciju člana 152 Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 3. stav. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10 i 57/12) nije pokrenuo postupak izvršenja rješenja broj 05/5-53350/VN, od 19. jula 2013. godine. U odnosu na apelantov zahtjev za obeštećenje, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 74. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete, te da takođe Pravilima Ustavnog suda nije određeno pravo apelanata na naknadu troškova postupka.
AP 1312/14
15. Ostoja Manojlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine kojeg zastupa Biljana Manojlović iz Sarajeva podnio je 24. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 009154 13 U, od 6. marta 2014. godine. Odlukom Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica Bosne i Hercegovine, Sarajevo (u daljnjem tekstu: Komisija), broj R-402-1846-1/1-01-295/05, od 4. juna 2007. godine usvojen je zahtjev H.M. za razmatranje odluke Komisije broj 402-1846-1/1, od 9. jula 2002. godine odluka stavljena van snage i odbačen kao nedopušten zahtjev apelanta za povrat u posjed stana. Odlukom Komisije R-402-1846-1/1-01-295-
195/07, od 26. septembra 2008. godine usvojen je zahtjev H.M. za ispravku greške u odluci Komisije od 4. juna 2007. godine. U konkretnom slučaju u upravnoj stvari vraćanje stana u posjed u upravnom sporu tužba apelanta protiv odluka Komisije br. R-402-1846-1/1-01-295/05, od 4. juna 2007. godine i R-402-1846-1/1-01-295-195/07, od 26. septembra 2008. godine odbačena je kao neblagovremena.
16. Ustavni sud zapaža da apelant u skladu sa odredbama člana 85. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH broj 88/07) u propisanom roku nije podnio tužbu protiv odluka Komisije, broj R-402-1846-1/1-01-295/05, od 4. juna 2007. godine i R-402-1846-1/1-01-295-195/07, od 26. septembra 2008. godine.
AP 1387/14
17. Luka Stanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora podnio je 26. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja rješenja po njegovom zahtjevu Regulatornoj agenciji za komunikacije Bosne i Hercegovine kojim je tražio da se naloži RTRS i povezanim licima da mu plate odštetu u iznosu 500 000 KM zbog iznošenja neistina, diskreditovanja lika i djela apelanta.
18. Ustavni sud zapaža da je apelant imao mogućnost da u skladu sa članom 208 stav 3. Zakona o upravnom postupku BiH (Službeni glasnik BiH br. 29/02, 12/04, 88/07 i 93/09) podnese žalbu zbog nedonošenja rješenja prvostepenog organa, odnosno da pokrene upravni spor u skladu sa članom 21. Zakona o upravnom sporu (Službeni glasnik BiH br. 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10) kojim je propisano da ako u upravnom postupku prvostepena institucija protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donijela nikakvo rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da se obrati svojim zahtjevom drugostepenoj instituciji. Protiv rjšešnja drugostepene institucije stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uslovima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepena institucija ne donese rješenje u propisanom roku.
AP 1454/14
19. Miladin Savičić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, kojeg zastupa Lazo Radić, advokat iz Banjaluke podnio je 1. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 11 0 U 011613 13 U, od 22. januara 2014. godine, rješenja Republičke uprave za geodetsko imovinsko pravne poslove Banjaluka 21.05/473-116/12, od 30. januara 2013. godine i rješenja Republičke uprave za geodetsko imovinsko-pravne poslove Područna jedinica Čelinac, broj 21.51/473-2/11, od 12. septembra 2012. godine (u daljnjem tekstu: Područna jedinica Čelinac). Pomenutim rješenjem Područne jedinice Čelinac zahtjev apelanta za deeksproprijaciju nekretnina odbačen je kao neblagovremen.
20. Ustavni sud zapaža da je apelant u skladu sa članom 31. stav 6. Zakona o eksproprijaciji (Službeni list BiH br. 19/77 i 18/86) propustio da u propisanom roku traži poništenje rješenje o eksproprijaciji po isteku tri godine od pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, s tim da je rješenje o eksproprijaciji postalo je pravosnažno 11. septembra 1978. godine, a zahtjev za deeksproprijaciju nekretnina podnesen 6. oktobra 2011. godine.
AP 1566/14
21. Jadran Milovanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva kojeg zastupa Murisa Makarević, advokat iz Sarajeva podnio je 4. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 004111 13 Uvp, od 9. januara 2014. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 09 0 U 004111 09 U, od 27. maja 2013. godine, rješenja Ministarstva stambene poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 27/02-23-2042/07, od 9. marta 2007. godine i zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprave), broj 23-04/III-23-43/03, od 28. decembra 2006. godine. U konkretnom slučaju pomenutom presudom Vrhovnog suda odbijen je zahtjev za vandredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, od 27. maja 2013. godine kojom je odbijena tužba apelanta i potvrđeno osporeno rješenje Ministarstva, od 9. marta 2007. godine. Zaključkom Uprave, broj 23-04/III-23-43/03, zahtjev apelanta za povrat stana u posjed odbačen je kao neblagovremen.
22. Ustavni sud zapaža da apelant u skladu sa članom 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine Bosne i Hercegovine br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03) u propisanom roku nije podnio zahtjev za povrat stana u posjed nadležnom upravnom organu.
AP 1568/14
23. O.P. ( u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Omer Abdagić, advokat iz Cazina podnio je 3. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda Bihać, broj 01 0 U 006731 12 U, od 23. januara 2014. godine, rješenja Ministarstva za građenje prostorno uređenje i zaštitu okoline Bihać, broj 11/2-23-354-UP-2/2011, od 21. marta 2012. godine i zaključka pomoćnika Općinskog načelnika Općine Cazin, broj 05-23-1614/02, 31. maja 2011. godine. Zaključkom pomoćnika Općinskog načelnika Općine Cazin, broj 05-23-1614/02, 31. maja 2011. godine zahtjev apelanta za povrat stana u posjed odbačen je kao neblagovremen.
24. Ustavni sud zapaža da apelant u skladu sa članom 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine Bosne i Hercegovine br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03) u propisanom roku nije podnio zahtjev za povrat stana u posjed nadležnom upravnom organu.
AP 1695/14
25. Rasim Brkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše podnio je 9. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 01 0 U 004668 10 U, od 25. decembra 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 01 0 U 001199 09 U, od 21. maja 2012. godine. Presudom Kantonalnog suda, od 25. decembra 2012. godine tužba apelanta je odbijena i poništeno rješenje Federalne uprave za geodetsko imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava), broj 05-31-3-2091/08, od 28. juna 2010. godine i zaključak Općinskog načelnika Općine Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: Općina), broj 05/3-31-76/08, od 11. decembra 2008. godine kojim je prekinut upravni postupak u predmetu utvrđivanja prestanka državnog vlasništva i uspostavljanje ranijeg vlasničko-pravnog odnosa na građevinskom zemljištu bliže opisanom u zaključku dok se pravosnažno ne okonča postupak rješavanja prethodnog pitanja legalizacije objekta bespravno izgrađenog na gradskom građevinskom zemljištu za koje je podnesen zahtjev a koji se vodi kod Općine pod brojem 05/1-23/1-114/07 i predmet vraćen na ponovni postupak. Iz stanja spisa proizlazi da je u ponovnom postupku rješenjem Federalne uprave 05-31-3-1343/13, od 2. oktobra 2013. godine poništeno rješenje Općine, broj 05/3-31/3-1363/07, od 4. jula 2013. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.
26. Ustavni sud zapaža da apelant u skladu sa odredbama člana 9. Zakona o upravnim sporovima (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj 9/05) kojom je propisano da se upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu nije podnio tužbu nadležnom sudu protiv rješenjem Federalne uprave, broj 05-31-3-1343/13, od 2. oktobra 2013. godine.
Spajanje predmeta
27. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2741/12. Apelacioni navodi
28. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog dužine trajanja predmetnih upravnih postupaka pred organima uprave i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).
29. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: «(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
30. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
31. U vezi sa navodima apelanta koji se odnose na dužinu trajanja postupka pred organima uprave, Ustavni sud zapaža da apelanti nisu koristili pravne lijekove predviđene zakonskim propisima za slučajeve tzv. «šutnje administracije». Ustavni sud podsjeća da relevantne odredbe Zakona o upravnom postupku («Službeni glasnik BiH br. 29/02,12/04, 88/07, 93/09 i 41/13), Zakona o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98, 48/99), Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 13/02, 87/07 i 50/10), Zakona o upravnom postupku BD BiH («Službeni glasnik BD BiH br. 3/00, 5/00, 9/02, 8/03, 8/04, 25/05, 8/07, 10/07, 19/07, 2/08, 36/09 i 48/11); Zakona o upravnim sporovima BiH („Službeni glasnik BiH“ br.19/02, 88/07, 83/08 i 74/10), Zakona o upravnim sporovima FBiH („Službene novine F BiH“ broj 9/05), Zakona o upravnim sporovima RS („Službeni glasnik RS br.109/05, 63/11.) i Zakon o upravnim sporovima BD BiH (Službeni glasnik BD BiH 4/00, 1/01), u slučaju kada prvostepeni organ u propisanom roku ne donese i ne dostavi rješenje po zahtjevu stranke, i u slučaju kada drugostepeni organ ne donese rješenje po žalbi, predviđaju mogućnost da stranka može pokrenuti upravni spor kao da je njen zahtjev odbijen. Imajući u vidu relevantne odredbe važećih propisa koji regulišu upravni postupak i upravni spor, te podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 721/09 od 11. februara 2010. godine, točka 9, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), a koja se analogno može primijeniti i u konkretnim slučajevima, Ustavni sud smatra da apelanti vezano za njihove navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove koji su im stajali na raspolaganju u smislu relevantnih odredbi važećih zakona koji reguliraju upravni postupak, pa samim tim nisu došli ni do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
32. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić