Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-600/12 (A. K.,R. I.,M. B.,H. H.,B. G.,T. G.,M. H.,V. K.,M.M.Z.,Z. B.)

Odluka donesena 10. 06. 2014.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-600/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 06. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. juna 2014. godine u predmetu broj AP 600/12, rješavajući apelacije Alme Karamujić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Alma Karamujić protiv presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 96 0 K 010602 10 K, od 21. maja 2010. godine;

Rabija Imamović protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 71 0 P 026140 12 Rev 2, od 11. aprila 2013. godine;

Mirko Buntić protiv presude Kantonalnog suda Široki Brijeg, broj 64 0 P 020138 13 Gž, od 4. feruara 2014. godine;

Hašim Hekalo vl. ZD Luxor protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 Ps028009 14 Pž, od 14. januara 2014. godine, rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 Ps 028009 07 Ps, od 5. februara 2011. godine i presude Općinskog suda, 65 0 Ps 028009 07 Ps, od 12. maja 2010. godine;

Tošo Glogovac protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 95 0 Rs 016241 13 Rev, od 13. februara 2014. godine, rješenja Okružnog suda u Trebinju, broj 95 0 Rs 016241 12 Rsž, od 17. oktobra 2012. godine i rješenja Osnovnog suda u Trebinju, broj 95 0 Rs 016241 11 Rs, od 16. decembra 2011. godine; Bajro Gaće protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 58 0 P 020434 13 Rev, od 6. februara 2014. godine, rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj 58 0 P 020434 10 Gž 2, od 31. oktobra 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru, broj 07 58 P 020434 06 P, od 11. oktobra 2010. godine;

Muhamed Hasanić protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 180750 13 Gž 3, od 28. marta 2014. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 180750 13 P 3. od 16. oktobra 2013. godine;

Vojna Kuzmić protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 85 0 Rs 029175 14 Rev, od 23. januara 2014. godine i rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 85 0 R 029175 13 Rsž, od 16. jula 2013. godine;

M.M.Z. protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj 64 0 P 025985 13 Gž, od 18. marta 2014. godine i presude Općinskog suda u Širokom Brijegu, broj 64 0 P 025985 12 P, od 25. juna 2013. godine;

Zdenko Bajo protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj 80 0 P 043472 14 Gž 2, od 13. februara 2014. godine;

„JAS COMMERCE“ d.o.o. Livno protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 018106 13 Rev, od 16. januara 2014. godine

ŠPD„Srednjobosanske šume“/ŠGD „Srednjebosanske šume“ d.o.o. Donji Vakuf protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 49 0 P 013244 13 Gž, od 5. februara 2014. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

AP 600/12

1. Alma Karamujić (u daljnjem tekstu: apelantica) koja se nalazi u KPZ Tuzla na izdržavanju kazne zatvora podnijela je 11. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 96 0 K 010602 10 K, od 21. maja 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom apelantica je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci. S obzirom da je apelantica sa tužiocem Brčko Distrikta zaključila Sporazum o priznanju krivice odrekla se prava na suđenje i prava da podnese žalbu na kaznu koja joj je izrečena.

2. Ustavni sud zapaža da je apelantica u krivičnom postupku priznala krivicu i samim tim odrekla prava na žalbu u skladu sa odredbama člana 292. Zakona o krivičnom postupku Brčko distrikta (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, brojevi: 48/04, 6/05, 14/07, 19/07, 21/07, 2/08, 17/09, 9/13 i 33/13-prečišćeni tekst).

AP 2174/13

3. Rabija Imamović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupaju Hidajet Supur, advokat iz Bugojna i Esad Hrvačić advokat iz Sarajeva podnijela je 20. maja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 71 0 P 026140 12 Rev 2, od 11. aprila 2013. godine. Apelantica je 8. novembra 2013. godine podnijela zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je zatražila od Ustavnog suda da zabrani Republici Srpskoj da iseli apelanticu iz kuće koja se nalazi u Banjaluci, ulica Otokara Krivošije broj 4 (Jovana Raškovića 70) spratni stambeni objekat sagrađen na k.č. 868/65, upisan u zk ul 11349 K.o. Banjaluka dok se ne okonča postupak pred Ustavnim sudom.

4. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 026140 08 P, od 24. oktobra 2008. godine usvojen je tužbeni zahtjev apelantice i utvrđena ništavost ugovora o zamjeni nekretnina. Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 71 0 P 026140 11 Gž 2, od 22. septembra 2011. godine preinačena je prvostepena presuda tako što su u cjelosti odbijeni i tužbeni i protivtužbeni zahtjevi, a u pogledu troškova spora prvostepena presuda potvrđena. Revizija tuženih-protivtužitelja je osporenom odlukom djelimično usvojena i drugostepena presuda preinačena na način bliže opisan u dispozitivu presude, dok je revizija apelantice odbačena kao neblagovremena.

5. Ustavni sud zapaža da apelantica u parničnom postupku radi utvrđenja ništavosti ugovora i isplate nije u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) izjavila reviziju u propisanom roku protiv presude Okružnog suda, broj 71 0 P 026140 11 Gž 2, od 22. septembra 2011. godine.

AP 1344/14

6. Mirko Buntić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Posušja, kojeg zastupa Mario Buntić, podnio je 25. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 64 0 P 020138 13 Gž, od 4. februara 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom presudom žalba je odbijena i potvrđena presuda Općinskog suda u Širokom Brijegu, broj 64 0 P 020138 11 P, od 30. oktobra 2013. godine kojom su odbijen tužbeni zahtjevi apelanta za naknadu materijalne, nematerijalne štete u iznosima precizirani stavu II i IV u izreke presude.

7. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi naknade štete nije u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) izjavio reviziju u propisanom roku protiv presude Kantonalnog suda, broj 64 0 P 020138 13 Gž, od 4. februara 2014. godine.

AP 1353/14

8. Hašim Hekalo vl. ZD Luxor (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Sakib Ibrahimović, advokat iz Sarajeva podnio je 26. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 Ps 028009 14 Pž, od 14. januara 2014. godine, rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 65 0 Ps 028009 07 Ps, od 5. februara 2011. godine i presude Općinskog suda, 65 0 Ps 028009 07 Ps, od 12. maja 2010. godine. Osporenom presudom utvrđeno je da raskinut ugovor broj 22.07/07, od 6. jula 2007. godine i Aneks ugovora broj 01/08/07, od 22. jula 2007. godine o dogradnji i nadgradnji stambenog objekta tužitelja, AN NUR Bošnjačka ustanova Sarajevo, i apelantu naloženo da tužitelju isplati iznos od 18.032, 32 KM na ime naplaćenih, a neobavljenih radova sa zateznom kamatom i troškovima postupka. U konkretnom slučaju osporenim drugostepenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je žalba apelanta protiv presude Općinskog suda, 65 0 Ps 028009 07 Ps, od 12. maja 2010. godine odbačena kao neblagovremena.

9. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi raskida ugovora i povrata novca u skladu sa odredbama člana 203. u vezi sa članom 433. stav 3. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) nije u propisanom roku podnio žalbu protiv presude Općinskog suda, 65 0 Ps 028009 07 Ps, od 12. maja 2010. godine.

AP 1569/14

10. Tošo Glogovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupa Dragan Stupar, advokat iz Banjaluke podnio je 4. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 95 0 Rs 016241 13 Rev, od 13. februara 2014. godine, rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 95 0 Rs 016241 12 Rs, od 17. oktobra 2012. godine i rješenja Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 95 0 Rs 016241 11 Rs, od 16. decembra 2011. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi poništenja i isplate rješenjem Okružnog suda žalba apelanta je odbijena i potvrđeno rješenje Osnovnog suda kojim je apelantova tužba odbačena kao neblagovremena.

11. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi poništenja i isplate u skladu sa odredbama člana 118 st. 1 i 2. Zakona o radu Republike Srpske (Službeni glasnik broj 55/07) nije u propisanom roku podnio tužbu za zaštitu prava iz radnog odnosa.

AP 1589/14

12. Bajro Gaće (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Nada Dalipagić, advokat iz Mostara podnio je 7. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 58 0 P 020434 13 Rev, od 6. februara 2014. godine, rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 58 0 P 020434 10 Gž 2, od 31. oktobra 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 07 58 P 020434 06 P, od 11. oktobra 2010. godine. Osporenim rješenjem Općinskog suda apelantova revizija protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 020434 08 Gž, od 2. decembra 2009. godine odbačena je kao neblagovremena. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi utvrđenja prava vlasništva i ništavosti ugovora o poklonu rješenjem Kantonalnog suda žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Općinskog suda kojim je apelantova revizija odbačena je kao neblagovremena.

13. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi utvrđenja prava vlasništva i ništavosti ugovora o poklonu u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) nije u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda, broj 58 0 P 020434 08 Gž, od 2. decembra 2009. godine. AP 1741/14

14. Muhamed Hasanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša, kojeg zastupa Senija Poropat advokat iz Sarajeva podnio je 14. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 180750 13 Gž 3, od 28. marta 2014. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 180750 13 P 3, od 16. oktobra 2013. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi utvrđenja osporenim drugostepenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je apelantova tužba odbačena kao neuredna.

15. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi utvrđenja u skladu sa odredbama člana 366. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) nije u propisanom roku podnio urednu tužbu. AP 1789/14

16. Vojna Kuzmić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Bukovice, koju zastupa Rajko Stokić, advokat iz Doboja podnijela je 15. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 85 0 Rs 029175 14 Rev, od 23. januara 2014. godine i rješenja Okružnog suda u Doboju ( u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 85 0 R 029175 13 Rsž, od 16. jula 2013. godine. Presudom Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 85 0 Rs 029175 12 Rs, od 12. marta 2013. godine obavezana je tužena da apelantici isplati na ime potraživanja iz radnog odnosa novčane iznose na način preciziran u izreci presude. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Okružnog suda u parničnom postupku radi zaštite prava iz radnog odnosa žalba tužene je uvažena i presuda Osnovnog suda, od 12. marta 2013. godine preinačena na način da je tužba apelantice za isplatu potraživanja iz radnog odnosa odbačena kao neblagovremena.

17. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi poništenja i isplate u skladu sa odredbama člana 118 st. 1 i 2. Zakona o radu Republike Srpske (Službeni glasnik broj 55/07) nije u propisanom roku podnio tužbu za zaštitu prava iz radnog odnosa.

AP 1797/14

18. M.M.Z. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Širokog Brijega, podnijela je 16. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 64 0 P 025985 13 Gž, od 18. marta 2014. godine i presude Općinskog suda u Širokom Brijegu, broj 64 0 P 025985 12 P, od 25. juna 2013. godine. U konkretnom u parničnom postupku radi naknade štete v.sp.99000 KM drugostepenom presudom odbijena je žalba i potvrđena prvostepena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelantice za naknadu materijalne i nematerijalne štete preciziran u izreci presude.

19. Ustavni sud zapaža da apelantica u parničnom postupku naknade štete u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) nije izjavila reviziju protiv presude Kantonalnog suda, broj 64 0 P 025985 13 Gž, od 18. marta 2014. godine.

AP 1827/14

20. Zdenko Bajo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine podnio je 17. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj 80 0 P 043472 14 Gž 2, od 13. februara 2014. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi naknade štete osporenom odlukom žalba je odbijena i potvrđena presuda Osnovnog suda u Bijeljini, broj 80 0 P 043472 13 P 2, od 16. oktobra 2013. godine kojom je tužba apelanta odbačena kao neuredna.

21. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi naknade štete u skladu sa odredbama člana 334. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) nije u propisanom roku podnio urednu tužbu.

AP 1888/14

22. „JAS COMMERCE“ d.o.o. Livno (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Emir R. Karača, advokat iz Sarajeva podnio je 16. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 018106 13 Rev, od 16. januara 2014. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 018106 06 Ps , od 24. maja 2010. godine obavezan je apelant da tužitelju isplati novčani iznos na način preciziran u izreci presude. Presudom Kantonalnog suda, broj 65 0 Ps 018106 10 Pž, od 22. oktobra 2012. godine žalba tuženog je uvažena preinačena prvostepena presuda u pogledu odluke o troškovima postupka. U konkretnom slučaju osporenom odlukom revizija apelanta protiv pomenute presude Kantonalnog suda odbačena je kao neblagovremena.

23. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi isplate duga v.sp. 10 800 KM u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) nije u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda, broj 65 0 Ps 018106 10 Pž, od 22. oktobra 2012. godine.

AP 1904/14

24. ŠPD„Srednjobosanske šume“/ŠGD „Srednjebosanske šume“ d.o.o. Donji Vakuf (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 24. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 49 0 P 013244 13 Gž, od 5. februara 2014. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi brisanja uknjižbe u zemljišnoj knjizi v.sp. 10 001 KM osporenom presudom žalba je odbijena i potvrđena presuda Općinskog suda u Kiseljaku, broj 49 0 P 013244 12 P, od 15. oktobra 2012. godine kojom je utvrđeno da nije pravno valjana uknjižba prava vlasništva u korist tužene Federacije Bosne i Hercegovine, te pravo raspolaganja u korist apelanta na nekretninama bliže opisanim u izreci presude i naloženo njeno brisanje i uspostavljanje prijašnjeg stanja.

25. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi brisanja uknjižbe u zemljišnoj knjizi u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) nije izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda broj 49 0 P 013244 13 Gž, od 5. februara 2014. godine.

26. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

27. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

28. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu.. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

29. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. S obzirom na odluku o dopustivosti u predmetu AP 2174/13, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

31. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-600/12 (A. K.,R. I.,M. B.,H. H.,B. G.,T… | Sudska praksa | Aktio