Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-264/13 (O.P.)
Odluka donesena 10. 06. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-264/13
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 06. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 264/13, rješavajući apelaciju O.P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. juna 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija O.P.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 Mal 009030 09 Mal.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 32 0 Mal 009030 09 Mal, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 72.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. O.P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 18. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 32 0 Mal 009030 09 Mal.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 21. aprila 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 24. aprila 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je posredstvom opunomoćenika 18. decembra 2009. godine pokrenuo parnični postupak protiv «Sarajevo osiguranja» d.d. Sarajevo - Podružnica Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate osigurane sume. Tužba je u Općinskom sudu zaprimljena u rad pod brojem 32 0 Mal 009030 09 Mal.
6. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud proizlazi da je taj sud tužbu dostavio na odgovor tuženom 21. januara 2010. godine, a tuženi je 19. februara 2010. godine dostavio sudu odgovor na tužbu.
7. Apelant je podneskom od 6. decembra 2011. godine urgirao kod Općinskog suda da zakaže pripremno ročište.
8. Iz odgovora na apelaciju, također, proizlazi da je Općinski sud u predmetnoj pravnoj stvari zakazao pripremno ročište za 19. maj 2014. godine.
9. Iz predočenih dokumenata proizlazi da predmetni postupak nije okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Općinskog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je, između ostalog, naveo da prvostepeni sud do dana podnošenja apelacije nije zakazao pripremno ročište u konkretnom predmetu, odnosno nije postupio u skladu sa odredbama čl. 69. i 75. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu da apelant čeka više od tri godine na zakazivanje pripremnog ročišta u predmetnom postupku, apelant potražuje i naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to za svaku godinu čekanja u iznosu od po 150,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
11. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud se osvrnuo na hronologiju predmetnog postupka koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. Općinski sud je naveo da se u konkretnom slučaju ne radi o predmetu u kojem je zakonom propisano hitno postupanje, te je istakao da, zbog velikog broja predmeta zaprimljenih tokom stupanja na dužnost stručne saradnice, nije ranije zakazano pripremno ročište. Dalje se navodi da će glavna rasprava biti zakazana u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta, dok će odluka u predmetnoj pravnoj stvari biti donesena u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave. Također, Općinski sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi o povredi njegovih prava navedenih u apelaciji, predloživši da Ustavni sud odbije predmetnu apelaciju.
V. Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine » br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
3. Odgovor na tužbu
a) Odgovor na tužbu i njegov sadržaj Član 70.
(1) Nakon prijema tužbe sa prilozima, tuženi je dužan najkasnije u roku od 30 dana dostaviti sudu pismeni odgovor na tužbu.
(2) Prilikom dostavljanja tužbe tuženom, sud će poučiti tuženog o obavezi iz stava 1. ovog člana, o tome šta treba da sadrži odgovor na tužbu i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja odgovora na tužbu u određenom roku.
4. Pripremno ročište
a) Opće odredbe Član 75.
(1) Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.
(2) Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište nakon proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu.
(3) Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, u pravilu, odredit i uz prethodnu konsultaciju sa strankama.
(4) Pripremno ročište održat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
VI. Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. U skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
16. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
17. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
19. Apelant smatra da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
21. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Općinskom sudu zaprimljena 18. decembra 2009. godine pokrenuo predmetni parnični postupak, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jesu četiri godine i pet mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
23. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se apelantov tužbeni zahtjev odnosi na isplatu osigurane sume, te da se, imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti u konkretnom slučaju, ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
24. Sumirajući predmetni parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo predmetni postupak 18. decembra 2009. godine, koji još nije okončan. Ocjenjujući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, nakon podnošenja tužbe u decembru 2009. godine, nakon nešto više od mjesec dana, dostavio tužbu tuženom na odgovor, a nakon prijema odgovora na tužbu tuženog 19. februara 2010. godine, zakazao pripremno ročište tek nakon četiri godine i tri mjeseca, odnosno 19. maja 2014. godine. Pri tome Ustavni sud naglašava da navodi Općinskog suda (veliki broj predmeta u radu) ne mogu biti opravdanje za dužinu predmetnog parničnog postupka koji se još nalazi u fazi prvostepenog odlučivanja. Pri tome, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju. Dakle, imajući u vidu sve navedeno i naročito činjenicu da Općinski sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon četiri godine i pet mjeseci još uvijek nije okončao predmetni parnični postupak, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Na osnovu izloženog Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
26. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
27. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, Ustavni sud smatra da je nalaganje Općinskom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča prvostepeni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
Ostali navodi
28. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada predmetni parnični postupak traje više od četiri godine i pet mjeseci i kada nije okončan ni u vrijeme odlučivanja o apelaciji, a dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu, koji nije djelotvorno kontrolirao postupak i nije preduzeo adekvatne mjere za ubrzanje postupka kako je to procesnim zakonom propisano.
30. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić