Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-269/11 (D. M., Y. C. i A. S.)
Odluka donesena 10. 06. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-269/11
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 06. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 269/11, rješavajući apelaciju Dževada Mujkića, Ye Chunmei i Ajše Suljkanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2, člana 63. stav 1. tačka d) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. juna 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ye Chunmei i Ajše Suljkanović.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 053919 07 p od 15. novembra 2012. godine.
Obustavlja se postupak pokrenut apelacijom Dževada Mujkića zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 053919 07 p od 15. novembra 2012. godine zbog toga što je apelant odustao od apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Dževad Mujkić, Ye Chunmei i Ajša Suljkanović (u daljnjem tekstu: apelant i apelantice ili apelanti) iz Srebrenika, koje zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 19. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u „razumnom roku“ u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1533/07. Apelanti su podneskom od 20. marta 2013. godine dopunili apelaciju.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09) koja su važila u vrijeme poduzimanja navedenih radnji, od Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda zatraženo je 27. februara 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovori na apelaciju su dostavljeni 7. i 11. marta 2013. godine.
4. Odgovori na apelaciju su proslijeđeni apelantima 23. aprila 2014. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelanti su 6. juna 2007. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv tuženog „Sarajevo osiguranje“ d.d. Sarajevo - Filijala Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete. Predmet je zaveden pod brojem P-1533/07.
7. Apelanti su urgencijama od 10. novembra 2008. godine, 28. januara i 10. aprila 2009. godine i 1. oktobra 2010. godine tražili od Općinskog suda zakazivanje pripremnog ročišta u konkretnoj pravnoj stvari.
8. Općinski sud je pripremno ročište zakazao za 9. juni 2011. godine koje je odgođeno „iz razloga što postupajući sudija nije imao saradnika koji bi kucao zapisnik na ročištu“. Novo ročište je zakazano za 1. septembar 2011. godine, koje je navedenog datuma i održano.
9. Ročište za glavnu raspravu je održano 7. decembra 2011. godine, a nakon toga je 28. decembra 2011. godine donesena Presuda broj 32 0 P 053919 07 P.
10. Apelanti su protiv navedene presude podnijeli žalbu, te je cio spis dostavljen 9. aprila 2012. godine Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) radi donošenja odluke o žalbi.
11. Kantonalni sud je 15. novembra 2012. godine donio Presudu broj 32 0 P 053919 12 Gž kojom je odbio žalbu apelanata i prvostepenu presudu potvrdio. Navedena presuda Kantonalnog suda je dostavljena apelantima 11. decembra 2012. godine, a tuženom 5. decembra 2012. godine i time je pravosnažno okončan postupak u predmetnoj pravnoj stvari.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelanti smatraju da je u predmetnom postupku pred Općinskim sudom povrijeđeno njihovo pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelanti vide u činjenici da Općinski sud nije postupao u skladu sa rokovima utvrđenim u čl. 69. i 75. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), jer do dana podnošenja apelacije Općinski sud nije zakazao pripremno ročište. Apelanti su naveli da tri godine i sedam mjeseci čekaju da Općinski sud zakaže pripremno ročište, te smatraju da je takvim ponašanjem suda prekršeno njihovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku, pa s tim u vezi apelanti traže isplatu naknade na ime nematerijalne štete u iznosu od 600,00 KM
13. Dopunom apelacije od 20. marta 2013. godine apelanti su obavijestili Ustavni sud da je Općinski sud 28. decembra 2011. godine donio Presudu broj 32 0 P 053919 07 P, kao i da je Kantonalni sud donio presudu po žalbi apelanata 15. novembra 2012. godine. Također, apelant je obavijestio Ustavni sud da odustaje od apelacije, jer je „ovlastio apelanticu Ye Chunmei da naplati naknadu štete na vozilu u parničnom postupku i s obzirom na to da je ona i bila faktički vlasnik vozila“. Apelantice su istakle da ostaju kod apelacije i zahtjeva za naknadu nematerijalne štete zbog nezakazivanja pripremnog ročišta u zakonom propisanom roku, odnosno nedonošenja odluke u razumnom roku, s obzirom na to da su čekale „preko pet godina“ da Općinski sud donese pravosnažnu presudu po njihovom tužbenom zahtjevu.
b) Odgovor na apelaciju
14. Kantonalni sud je istakao da je u predmetnoj pravnoj stvari postupao u razumnom roku.
15. Općinski sud je iznio hronologiju postupka i s tim u vezi zaključio da pred tim sudom nije bilo kršenja prava na koja su se apelanti u navodima apelacije pozvali.
V. Relevantni propisi
16. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
4. Pripremno ročište
a) Opće odredbe Član 75. st.1.i 4.
(1)Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazatipripremno ročište.
(4) Pripremno ročište održat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
VI. Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
a)Dopustivost u odnosu na apelanta Dževada Mujkića
18. Apelant je podneskom od 20. marta 2013. godine obavijestio Ustavni sud da odustaje od apelacije s obzirom na to da je ovlastio apelanticu Ye Chunmei da u njegovo ime naplati naknadu štete koja je dosuđena u parničnom postupku.
19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 63. stav 1. tačka d) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 63. stav 1. tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će donijeti odluku kojom obustavlja postupak o apelaciji kada je u toku postupka:
3. Podnositelj apelacije odustao od apelacije;
20. S obzirom na to da je apelant 20. marta 2013. godine obavijestio Ustavni sud da odustaje od apelaciju, te imajući u vidu odredbu člana 63. stav 1. tačka d) Pravila Ustavnog suda, kojom je propisano da će Ustavni sud donijeti odluku kojom obustavlja postupak kada u toku postupka apelant odustane od apelacije, Ustavni sud je u odnosu na apelanta odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
b)Dopustivost u odnosu na apelantice
21. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
23. Ustavni sud prvenstveno konstatira da je u toku trajanja apelacionog postupka predmetni parnični postupak okončan donošenjem presude Kantonalnog suda. Međutim, imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Općinski sud nije zakazao pripremno ročište povodom tužbe apelanata podnesene 2007. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u odnosu na apelantice ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
25. Apelantice smatraju da je, zbog nedonošenja odluke Općinskog suda, povrijeđeno njihovo pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao segmentu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
[….] Relevantni principi
28. Ustavni sud, prije svega, ističe da, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Analiza razumnosti trajanja postupka
29. Apelanti su predmetni postupak pokrenuli tužbom koju su podnijeli 6. juna 2007. godine a predmetni postupak je okončan donošenjem Presude Kantonalnog suda broj 32 0 P 053919 12 Gž od 15. novembra 2012. godine donio. Dakle, predmetni postupak je trajao pet godina i pet mjeseci pa je to period koji će biti predmet ocjene Ustavnog suda.
30. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev apelantica odnosi na naknadu štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
31. Dalje, analizirajući tok predmetnog parničnog postupka na temelju navoda apelantica i predočenih dokumenata, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon podnošenja tužbe 6. juna 2007. godine, pripremno ročište zakazao tek nakon četiri godine, odnosno 9. juna 2011. godine, što je u svakom slučaju neprihvatljivo dug period osobito imajući u vidu rokove propisane članom 75. Zakona o parničnom postupku. Potom Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon ponovnog odlaganja pripremnog ročišta za 1. septembar 2011. godine, u relevantno kratkom roku okončao postupak donoseći presudu 28. decembra 2011. godine. Dakle, imajući u vidu navedeno, a posebno potpunu pasivnost Općinskog suda od momenta prijema tužbe pa do zakazivanja pripremnog ročišta, Ustavni sud smatra da je period od četiri godine i šest mjeseci, koliko je prvostepeni postupak trajao, neprihvatljivo dug. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud nakon što je spis dostavljen tom sudu za rješavanje o žalbi (9. april 2012. godine) svoju odluku donio u relevantno kratkom roku (15. novembar 2012. godine), te navedeni sud nije bitnije doprinio ukupnoj dužini predmetnog postupka.
32. S druge strane, proizlazi da su apelantice u četiri navrata podnescima tražile zakazivanje pripremnog ročišta, dakle, da one ni na koji način nisu doprinijele dužini predmetnog postupka. Budući da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio nikakvo obrazloženje kako bi opravdao neaktivnost u predmetnom postupku, za Ustavni sud je to sasvim dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
33. Na osnovu izloženog, posmatrajući postupak u cjelini i vodeći računa o ispitanim kriterijima, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka od pet godina i pet mjeseci ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
34. U smislu člana 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
35. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta a pogotovo činjenicu da je u međuvremenu parnični postupak okončan, Ustavni sud smatra da je odgovarajuća satisfakcija za apelantice odluka kojom se utvrđuje kršenje njihovih ustavnih prava.
Ostali navodi
36. U pogledu navoda apelantica o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju tih prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. Stoga, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati da li je došlo do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava apelantica na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije kada je postupak, koji u konkretnom slučaju nije bio složen, pred Općinskim sudom trajao četiri godine i šest mjeseci, odnosno ukupno pet godina i pet mjeseci, pri čemu apelantice svojim ponašanjem nisu utjecale na to da postupak traje tako dugo.
38. Na osnovu člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić