Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2770/11 (N. Z.)

Odluka donesena 10. 06. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Materijalna šteta
  • Kamata
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Nematerijalna šteta
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2770/11

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 06. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2770/11, rješavajući apelaciju Neđeljka Zarića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b, člana 59 st. 1, 2 i 3 i člana 62 stav 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. juna 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Neđeljka Zarića.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u dijelu u kojem je odlučeno o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete.

Ukida se Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 089697 11 Gž od 28. aprila 2011. godine i Presuda Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 089697 10 P od 20. januara 2011.

godine u dijelu u kojem je odlučeno o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjoj Luci, koji je dužan, po hitnom postupku, donijeti novu odluku u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Neđeljka Zarića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 089697 11 Gž od 28. aprila 2011. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 089697 10 P od 20. januara 2011.

godine u dijelu u kojem je odlučeno o iznosu dosuđene naknade na ime nematerijalne i materijalne štete, početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete i troškovima postupka a u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Neđeljko Zarić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jošavke Donje, koga zastupa Vid V. Dujaković, advokat iz Banje Luke, podnio je 8. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 089697 11 Gž od 28. aprila 2011. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 089697 10 P od 20. januara 2011. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), od Okružnog suda, Osnovnog suda i Republike Srpske, koju je u postupku zastupalo Pravobranilaštvo Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena), zatraženo je 19. marta 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružni sud, Osnovni sud i tužena su dostavili odgovore na apelaciju 2, 4. i 7. aprila 2014. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 089697 10 P od 20. januara 2011. godine obavezana je tužena da apelantu isplati na ime naknade neimovinske štete po osnovu duševnih bolova zbog smrti bliskog lica iznos od 9.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja presude do konačne isplate. Istom presudom obavezana je tužena da apelantu na ime naknade materijalne štete (troškova sahrane i crnine) isplati iznos od 2.500,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do konačne isplate, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja dok je odbijen apelantov preostali zahtjev za naknadu nematerijalne i materijalne štete, kao i preostali zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata i troškova parničnog postupka. Tužena je obavezana da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.687,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja odluke do konačne isplate. Apelantov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa je odbijen.

6. U obrazloženju prvostepene presude se navodi da je apelant otac poginulog, te da je Osnovni sud, odlučujući o visini tužbenog zahtjeva po osnovu pretrpljenih duševnih bolova zbog pogibije sina, ocijenio apelantov iskaz na osnovu kojeg je došao do zaključka da su neizmjerno bili upućeni na sina, da je teško podnio pogibiju svog sina jedinca (kao i njegova supruga), te da se i danas ne može pomiriti sa tom činjenicom, kao i da često odlazi na njegov grob i da mu mnogo nedostaje. Sud je poklonio vjeru apelantovom iskazu smatrajući ga vjerodostojnim u odnosu na to da je apelant zbog pogibije sina osjećao i osjeća neizmjernu duševnu bol, te je stoga apelantu na osnovu duševnih patnji zbog pogibije sina dosudio iznos od 9.000,00 KM.

7. Osnovni sud je naveo da smrt bliskog lica dovodi do dubokog duševnog bola koji je nemjerljiv i da svakako novčanom naknadom nije nadoknadiv, ali da pravična novčana naknada, ipak, može na neki način ublažiti duševnu bol i da zadovoljenjem određenih životnih potreba može uticati na uspostavljanje psihičke i emocionalne ravnoteže. Prema tome, novčana naknada nematerijalne štete nije cilj, već sredstvo kojim oštećeni zadovoljenjem potreba koje ne bi mogao podmiriti olakšava sebi život, čineći ga podnošljivim, ublažavajući duševnu bol koju podnosi.

8. Navedeno je da je o apelantovom tužbenom zahtjevu za naknadu materijalne štete, troškova sahrane sud odlučio u smislu odredbi člana 193 Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) kojim je propisano da ko prouzrokuje nečiju smrt dužan je nadoknaditi uobičajene troškove njegove sahrane. Sud je na osnovu apelantovog iskaza utvrdio da je sahrana pokojnog apelantovog sina obavljena prema mjesnim običajima (spremano meso-čorba, kafa, alkoholno i bezalkoholno piće, kupovana crnina, pravljeni pomeni, ispravljan spomenik), da je na sahrani bilo oko 800-1.000 ljudi (s obzirom da su tri dana čekali da im isporuče kosti pokojnog sina), da su troškovi sahrane snosili on i njegova supruga i da im u tome nije niko pomogao. Apelant je naveo da su i on i supruga nosili crninu i da danas prima invalidninu u iznosu od 300,00 KM.

9. Istaknuto je da je sud o apelantovom zahtjevu u pogledu naknade materijalne štete odlučio ocjenjujući da se, u skladu sa članom 193 ZOO, pod uobičajenim troškovima sahrane smatraju izdaci povodom posluženja jela i pića na dan sahrane na groblju i u kući umrlog u razumnoj mjeri a u smislu apelantovog i navoda svjedoka, te da je tri dana posluživan narod koji je dolazio povodom smrti pokojnog sina.

10. Osnovni sud je naveo da je na dosuđeni iznos nematerijalne i materijalne štete sud dosudio kamatu u smislu odredbe člana 277 ZOO a u vezi sa članom 198 ZOO od dana donošenja odluke do konačne isplate, jer je sud na taj dan utvrdio visinu potraživane, odnosno dosuđene štete.

11. Protiv prvostepene presude apelant je podnio žalbu koju je Okružni sud Presudom broj 71 0 P 089697 11 Gž od 28. aprila 2011. godine odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, na ime sastava žalbe u iznosu od 351,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja odluke.

12. U obrazloženju drugostepene presude se navodi da je u konkretnom slučaju prvostepeni sud pravilno primijenio odredbu člana 200 ZOO i da dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete na ime apelantovih duševnih bolova zbog smrti sina predstavlja adekvatnu satisfakciju, imajući u vidu značaj povrijeđenog dobra i cilj kome ta naknada služi. Istaknuto je da je naknada nematerijalne štete apelantu na ime duševnih bolova zbog smrti sina u iznosu od 9.000,00 KM dosuđena po slobodnoj ocjeni suda, u smislu odredbe člana 127 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Po mišljenju Okružnog suda, prvostepeni sud je svestrano ocijenio okolnosti konkretnog slučaja i za svoju odluku u pogledu visine dosuđene novčane naknade nematerijalne štete apelantu za duševne bolove zbog smrti sina dao dovoljne, jasne i valjane razloge.

13. Ukazano je da naknada nematerijalne štete ne predstavlja naknadu u pravom smislu te riječi, jer se njome ne postiže uspostavljanje onog stanja kakvo je postojalo prije prouzrokovanja štete. Ono je po svojoj prirodi satisfakcija koja se daje oštećenom za povredu njegovih nematerijalnih dobara i predstavlja moralno zadovoljstvo za oštećenog. Po mišljenju Okružnog suda, isto se odnosi i na dosuđenu naknadu materijalne štete, jer sud uzima u obzir uobičajene troškove sahrane, a ne stvarne troškove koje je apelant imao na šta se u žalbi poziva.

14. Takođe, po mišljenju Okružnog suda, neosnovani su apelantovi žalbeni prigovori u pogledu dosuđenih zateznih kamata na materijalnu i nematerijalnu štetu koju je prvostepeni sud pravilno dosudio primjenom odredbe člana 277 a u vezi sa članom 189 ZOO, tj. od kada je donesena prvostepena presuda kojom je utvrđena visina dosuđene naknade kako nematerijalne, tako i materijalne štete.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da nižestepeni sudovi nisu postupili pravilno kada su apelantu, umjesto potraživanih 12.000,00 KM na ime duševnih bolova zbog smrti sina, dosudili iznos od 9.000,00 KM. S tim u vezi je naveo da je odredbom člana 201 stav 1 ZOO predviđena pravična novčana naknada članovima uže porodice za njihove duševne bolove zbog smrti bliskog lica. Ističe da je potrebno imati u vidu da se nematerijalna šteta, zbog svoje prirode, ne može uopšte reparirati ni prilikom štetnog događaja, niti kasnije. Dalje, smatra da je opravdan apelantov zahtjev da mu se na ime materijalne štete po osnovu troškova sahrane, jela i pića dosudi iznos od 3.000,00 KM. Takođe, smatra da je u dijelu nižestepenih presuda koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na ime materijalne štete, konkretno troškova ishrane, došlo do pogrešne primjene ZOO, budući da su mu dosuđene od dana donošenja presude. Međutim, po apelantovom mišljenju, kako je u konkretnom slučaju riječ o troškovima sahrane čiji je tačan iznos bio poznat još od 12. avgusta 1992. godine, to je zakonska zatezna kamata trebalo da teče od tog datuma, jer je tada bila utvrđena visina štete. Takođe, smatra da je i kod određivanja zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos nematerijalne štete trebalo uzeti u obzir odredbu člana 186 ZOO, budući da je trenutak nastanka štete 12. avgust 1992. godine, dan pogibije njegovog sina, te da su sudovi shodnom primjenom odredbe člana 277 stav 1 u vezi sa odredbom člana 186 ZOO trebali zakonske zatezne kamate dosuditi od dana štetnog događaja. Pored navedenog, smatra da je u troškove postupka trebalo priznati i podnesak od 18. februara 2010. godine kojim je tužba uređena u smislu odredbi člana 53 ZPP. Apelant je zatražio i naknadu troškova za sastav apelacije.

b) Odgovor na apelaciju

16. U svom odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da je osporena odluka tog suda donesena uz pravilnu primjenu materijalnog i procesnog prava a nakon potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja.

17. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da je svoju odluku donio ocjenjujući sve apelantove dokaze u smislu člana 8 ZPP.

18. U svom odgovoru na apelaciju tužena je navela da u predmetnom postupku nije došlo do kršenja apelantovih ustavnih prava.

V. Relevantni propisi

19. U Zakonu o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85 i 57/89, te «Službeni glasnik RS» br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) relevantne odredbe glase: Kad dospijeva obveza naknade Član 186.

Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

Kad se duguje Član 277. stav 1.

(1) Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

VI. Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18 stav . Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 71 0 P 089697 11 Gž od 28. aprila 2011. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 23. maja 2011. godine, a apelacija je podnesena 8. jula 2011. godine tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. 1, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

24. Apelant navodi da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

25. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant ukazuje na proizvoljnu primjenu materijalnog prava u pogledu dosuđivanja naknade na ime nematerijalne i materijalne štete, početak toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade nematerijalne i materijalne štete i troškova postupka.

26. Ustavni sud, prije svega, naglašava svoj stav da nije, uopšteno, nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivnopravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda krši ustavna prava, tj. ukoliko je redovni sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravično suđenje, pristup sudu, djelotvorni pravni lijekovi i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, odluke broj U 39/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/02, i broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 31/03).

27. Ustavni sud se, dakle, prema navedenome stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant problematizira, ispitati da li su osporene odluke utemeljene na proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa.

28. U odnosu na visinu dosuđenog iznosa apelantu na ime materijalne i nematerijalne štete, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi, na osnovu sprovedenih dokaza, utvrdili iznose materijalne i nematerijalne štete koji pripadaju apelantu primjenjujući pri tome relevantne odredbe ZOO. Pri tome Ustavni sud zapaža da su za svoje zaključke u pogledu navedenog dali jasne i precizne razloge koji ni u jednom dijelu ne izgledaju proizvoljno. Zbog toga, Ustavni sud apelantove navode vezane za visinu dosuđene naknade na ime materijalne i nematerijalne štete smatra neosnovanim.

29. U dijelu apelantovih navoda koji se odnose na početak toka zakonske zatezne kazamate na ime nematerijalne štete, Ustavni sud nalazi da iz obrazloženja osporenih presuda proizilazi da je apelantu dosuđena zatezna kamata na nematerijalnu štetu od dana presuđenja, a u smislu odredbe člana 277 ZOO, jer se učinci nematerijalne štete mogu smanjiti davanjem novčane naknade kao satisfakcije, a obim takve satisfakcije kao novčane obaveze je poznat u momentu donošenja presude kada je ta novčana naknada izražena, što je u skladu sa odredbama člana 277 ZOO (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1258/10 od 16. maja 2013. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, stav 37). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da osporene presude u ovom dijelu ne ukazuju na bilo kakvu proizvoljnost zbog čega su i ovi apelantovi navodi neosnovani.

30. U odnosu na pitanje početka toka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos materijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je o identičnom pravnom pitanju već raspravljao u nizu svojih odluka (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine, stav 29, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 86/07, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine, stav 43, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 99/08, i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3013/06 od 29. aprila 2009. godine, stav 89, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 50/09, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća kako je u Odluci broj AP 1433/06 zauzeo stav (koji je slijedio i u drugim navedenim odlukama) da na dosuđeni iznos naknade materijalne štete zakonske zatezne kamate teku od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostepene presude. Naime, Ustavni sud je u Odluci broj AP 1433/06, stav 27, ukazao "da je članom 186 Zakona o obligacionim odnosima propisano da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Dalje, članom 277 navedenog zakona propisano je da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, iako navedenim članovima eksplicitno nije navedeno od kada se zatezna kamata dosuđuje kod materijalne štete, ipak, uzimajući u obzir navedene odredbe, proizilazi da bi zateznu kamatu u konkretnom slučaju, s obzirom na apelantovo vrijeme otklanjanja štete, trebalo dosuditi od dana nastanka štete".

31. Imajući u vidu da predmetna apelacija, u ovom dijelu, pokreće identično pravno pitanje o kojem je već bilo raspravljano u citiranim odlukama, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke, u pogledu apelantovih navoda u ovom dijelu, u potpunosti poziva na obrazloženja iz ranije donesenih odluka o istom pravnom pitanju. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je osporenim presudama u dijelu u kojemu je odlučeno da zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete teku od dana presuđenja, odnosno dana donošenja prvostepene presude, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

32. U odnosu na dosuđene troškove, Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi, koristeći svoje diskreciono pravo, odlučili koji su troškovi bili nužni za uspješno vođenje predmetne parnice, što su na zadovoljavajući način obrazložili u svojim odlukama primjenjujući pri tome relevantne odredbe ZPP. Naime, Osnovni sud je ukazao da nije prihvatio apelantov zahtjev za naknadu troškova na ime podneska o uređenju tužbe, budući da je apelant tu radnju mogao preduzeti i na pripremnom ročištu, što upravo i jeste. Stoga, Ustavni sud u obrazloženju osporenih presuda u ovom dijelu ne vidi bilo kakvu proizvoljnost zbog čega proizilazi da su ovi apelantovi navodi neosnovani.

33. Ustavni sud, takođe, smatra da su neosnovani i apelantovi navodi u pogledu njegovog zahtjeva za naknadu troškova za sastav apelacije s obzirom na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelant ima pravo na troškove sastava apelacije, te stoga proizilazi da troškovi za sastav apelacije padaju isključivo na teret apelanata.

34. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na apelantove navode u pogledu početka toka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos materijalne štete. Nema kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije u odnosu na dosuđeni iznos naknade, početak toka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos nematerijalne štete i troškova postupka.

Ostali navodi

35. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se, u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o kršenju prava na pravično suđenje o kojim je Ustavni sud već iznio svoj stav u prethodnim tačkama ove odluke.

VIII. Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je osporena odluka redovnog suda zasnovana na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete.

37. Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na dosuđeni iznos naknade, početak toka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos nematerijalne štete i troškove postupka kada su redovni sudovi odluke u pogledu navedenog donijeli u skladu s relevantnim odredbama ZOO i ZPP i kada su pri tome dali obrazloženja koja su u skladu sa standardima Evropske konvencije.

38. Na osnovu člana 59 st. 1, 2 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2770/11 (N. Z.) | Sudska praksa | Aktio