Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1017/11 (Poljoprivredna banka „Agrobanka“ AD Beograd)
Odluka donesena 10. 06. 2014.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Građevinsko zemljište
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Vlasničko-pravni odnosi
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1017/11
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 06. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1017/11, rješavajući apelaciju Poljoprivredne banke „Agrobanka“ AD Beograd, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. juna 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Poljoprivredne banke „Agrobanka“ AD Beograd podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine br. 97 0 DN 000408 10 Gž od 20. decembra 2010. godine i 97 0 DN 000561 11 Gž od 8. februara 2011. godine i rješenja Registra zemljišta Osnovnog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine br. 096-0-DN-10-001392 od 20. maja 2010. godine i 096-0-DN-10-000977 od 20. maja 2010. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Poljoprivredna banka „Agrobanka“ AD Beograd (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Beograda, koju zastupa statutarni zastupnik Dušan Antonić, a njega Zoran Ristić, advokat iz Novog Sada, podnijela je 28. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 97 0 DN 000408 10 Gž od 20. decembra 2010. godine i Rješenja Registra zemljišta Osnovnog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 096-0-DN-10-001392 od 20. maja 2010. godine. Predmetna apelacija je zavedena pod brojem AP 1017/11.
2. Također, apelantica je 28. februara 2011. godine Ustavnom sudu podnijela apelaciju protiv Rješenja Apelacionog suda broj 97 0 DN 000561 11 Gž od 8. februara 2011. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 096-0-DN-10-000977 od 20. maja 2010. godine. Predmetna apelacija je zavedena pod brojem AP 1018/11.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
3. S obzirom na to da se predmetne apelacije tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 1017/11 i AP 1018/11 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1017/11.
4. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09) koji su bili na snazi u vrijeme podnošenja apelacije, od Apelacionog suda i Osnovnog suda, u oba spojena predmeta, zatraženo je 17. februara 2014. godine da dostave odgovore na apelacije. Naknadno je, 24. aprila 2014. godine, od „Novog Bimeksa“ d.d. Brčko (u daljnjem tekstu: predlagač) zatraženo da dostavi odgovore na apelacije.
5. Apelacioni sud je dostavio odgovore 28. februara, a Osnovni sud 27. februara 2014. godine. Predlagač nije dostavio odgovore na apelacije.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Činjenično stanje u predmetu broj AP 1017/11
7. Postupajući u zemljišnoknjižnom predmetu povodom prijedloga predlagača radi brisanja založnog prava, Registar zemljišta Osnovnog suda je donio Rješenje broj 096-0-DN-10-001392 od 20. maja 2010. godine, kojim je dozvoljeno brisanje založnog prava uknjiženog u apelanticinu korist u zk. ulošcima 949 i 950 k.o. Brčko 2 privremenog registra za k.o. Brčko. U obrazloženju rješenja je navedeno da je predlagač uz prijedlog za brisanje založnog prava (hipoteke) dostavio brisovnu dozvolu broj 22-16-001908/10 od 5. maja 2010. godine koju je izdala Kancelarija za upravljanje javnom imovinom. Osnovni sud je uvidom u zk. uloške broj 949. i 950. k.o. Brčko 2 utvrdio da je u C listu upisana hipoteka u apelanticinu korist na nekretninama čije su bliže oznake navedene u izreci rješenja. Odredbom člana 6. Dopune naloga supervizora o načinu privatizacije državnog kapitala preduzeća u Distriktu Brčko od 24. aprila 2002. godine, kako je dalje navedeno, utvrđeno je da će Kancelarija za privatizaciju Distrikta Brčko (u daljnjem tekstu: Kancelarija za privatizaciju) preduzeću na koje se hipoteka odnosi izdati brisovnu dozvolu ukoliko prihvati da je hipoteka nad preduzećem u Brčkom koje je predmet privatizacije zasnovana da osigura vanjske dugove – kredite nastale prije aprila 1992. godine. Zatim je navedeno da Kancelarija za upravljanje javnom imovinom, prema članu 14. Zakona o privatizaciji preduzeća u Distriktu Brčko („Službeni glasnik Distrikta Brčko BiH“ br. 8/04, 19/07 i 2/08), priprema program i provodi postupak privatizacije. S tim u vezi proizlazi da je Kancelarija za upravljanje javnom imovinom preuzela sve poslove oko postupka privatizacije od Kancelarije za privatizaciju, pa je stoga, u smislu člana 6. Dopune naloga supervizora o načinu privatizacije državnog kapitala preduzeća u Distriktu Brčko BiH, Kancelarija za upravljanje javnom imovinom nadležna za izdavanje brisovne dozvole. Na osnovu navedenog, Osnovni sud je zaključio da se prijedlogu može udovoljiti, te je odluka o brisanju založnog prava donesena na temelju odredbi čl. 105. i 107. Zakona o registru zemljišta i prava na zemljištima („Službeni glasnik Distrikta Brčko BiH“ br. 11/01, 1/03, 14/03, 19/07 i 2/08).
8. Rješenjem Registra zemljišta Osnovnog suda broj 096-0-DN-10-001392 od 23. juna 2010. godine dozvoljena je zabilježba apelanticine žalbe u zk. ul. 949 i 950. privremenog registra za k.o. Brčko 2, temeljem odredbe člana 126. Zakona o registru zemljišta i prava na zemljištima (u daljnjem tekstu: Zakon o registru zemljišta).
9. Apelacioni sud je Rješenjem broj 97 0 DN 000408 10 Gž od 20. decembra 2010. godine odbio kao neosnovanu apelanticinu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje od 20. maja 2010. godine. U obrazloženju rješenja Apelacioni sud je istakao da u zemljišnoknjižnom postupku prvostepeni sud odlučuje bez rasprave i saslušanja stranaka, te je u konkretnom slučaju, na temelju odredbi čl. 105. i
107. Zakona o registru zemljišta, dozvolio brisanje založnog prava. S tim u vezi je navedeno da u zemljišnoknjižnom postupku nema zakonske obaveze niti ovlaštenja suda da prijedlog za brisanje založnog prava prije odlučivanja o prijedlogu dostavlja protivnoj stranci na izjašnjenje, ali se rješenje suda - registra zemljišta dostavlja svima koji polažu određena prava na nekretninama koje su predmet odlučivanja (član 119. Zakona o registru zemljišta). Budući da je prvostepeni sud postupio prema navedenim odredbama koje su u konkretnom postupku lex specialis i kako se slijedom toga ne primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZPP) o dostavljanju tužbe na odgovor, Apelacioni sud je ocijenio da je neosnovan apelanticin prigovor kojim je ukazivao na povredu odredaba parničnog postupka. Apelacioni sud je, obrazlažući neosnovanost prigovora da je rješenjem Osnovnog suda došlo do „nasilja nad pravom“, istakao da rješenje zemljišnoknjižnog suda nema konstitutivni već deklaratorni karakter, što znači da se promjene u zemljišnim knjigama upisuju na prijedlog stranaka ili prema službenoj dužnosti. S tim u vezi je pojašnjeno da je apelantica izjavljenom žalbom dovela u pitanje brisanje upisa založnog prava sa aspekta ovlaštenja nadležnog organa koji je izdao brisovnu dozvolu, odnosno smatra da Kancelarija za upravljanje javnom imovinom nema ovlaštenje za izdavanje brisovne dozvole. S tim u vezi je ocijenjeno da navodi žalbe ni u ovom dijelu nisu osnovani jer je temeljem Objedinjavajućeg naloga supervizora o načinu privatizacije državnog kapitala od 14. augusta 2001. godine, zatim Naloga supervizora o privatizaciji od 19. septembra 2001. godine i odredbe člana 6. Dopune naloga supervizora od 24. aprila 2002. godine, Kancelarija za upravljanje javnom imovinom nadležan i ovlašten organ za izdavanje brisovnih dozvola u konkretnom slučaju, pa je prvostepeni sud postupio pravilno kada je takvu brisovnu dozvolu uzeo kao podobnu za brisanje založnog prava na predmetnim nekretninama. Naime, Nalog supervizora kojim je Kancelariji za upravljanje javnom imovinom data ovlast za izdavanje brisovnih dozvola ne može biti predmet ispitivanja u sudskom postupku, niti se ovlaštenja koja su data Kancelariji mogu ispitivati u sudskom postupku. Apelacioni sud je ocijenio da je brisanje založnog prava odredio nadležni organ i da je predloženi upis provediv s obzirom na stanje u zemljišnoj knjizi, dakle da je pobijano rješenje doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava, bez povrede odredaba zemljišnoknjižnog postupka kojim nisu povrijeđena apelanticina prava. Osim toga, Apelacioni sud je naglasio da se apelanticina potraživanja tretiraju kao vanjski dug i kao takva mogu biti predmet rješavanja u drugom postupku, te da u konkretnom slučaju ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari.
Činjenično stanje u predmetu broj AP 1018/11
10. Rješenjem Registra zemljišta Osnovnog suda broj 096-0-DN-10-000977 od 20. maja 2010. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Apelacionog suda broj 97 0 DN 000561 11 Gž od 8. februara 2011. godine, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagača, radi brisanja založnog prava, dozvoljeno je brisanje založnog prava uknjiženog u apelanticinu korist u zk. ul. 333 i 621. privremenog registra za k.o. Brčko 1. U obrazloženjima navedenih rješenja istaknuti su potpuno identični razlozi i odredbe materijalnog prava kao u rješenjima koja su osporena apelacijom u predmetu broj AP 1017/11, zbog čega ih Ustavni sud u ovom dijelu neće ponavljati.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelantica u apelaciji ukazuje na to da je titular prava na realizaciju hipoteke po osnovu datih kreditnih sredstava predlagaču i da su joj osporenim rješenjima kojima je ovo pravo brisano povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenja navedenih prava apelantica obrazlaže prije svega procesnim nedostacima, konkretno neučestvovanjem u postupku od samog početka i nedavanjem saglasnosti za brisanje hipoteke. U pogledu kršenja materijalnog prava, apelantica je istakla da je u konkretnoj situaciji trebao biti primijenjen Zakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima u kojem ne postoji zakonski osnov za brisanje hipoteke na način kako je to učinjeno. Osim toga, sudovi su prihvatili prijedlog (brisovnu dozvolu) Kancelarije za upravljanje javnom imovinom kao nadležnog organa, zanemarujući da se radi o međusobnom odnosu dva pravna lica i da je predlagač privredno društvo u privatnom vlasništvu.
b) Odgovor na apelaciju
12. Apelacioni sud je u odgovorima na apelacije naveo da u konkretnim postupcima nisu počinjene povrede apelanticinih prava na koja je apelacijom ukazano, budući da je zadatak tog suda u žalbenom postupku bio da ispita da li je prvostepeni sud pravilno zaključio da su ispunjeni uvjeti u pogledu zemljišnoknjižnog upisa, konkretno brisanja založnog prava. S tim u vezi je istaknuto, kao i u obrazloženjima osporenih rješenja, da je Kancelarija za upravljanje javnom imovinom nadležan i ovlašten organ za izdavanje brisovnih dozvola i da svoje ovlaštenje crpi iz Objedinjavajućeg naloga supervizora o načinu privatizacije državnog kapitala preduzeća u Distriktu Brčko BiH. Osim toga, apelantica je poučena da njena prava (potraživanje) mogu biti predmet rješavanja u drugom postupku.
13. Osnovni sud je u odgovorima na apelacije istakao odredbu člana 107. stav 2. Zakona o registru zemljišta, prema kojoj se u slučaju kad zemljišnoknjižni upis određuje drugi nadležni organ a ne sud, u tom slučaju sud ograničava samo na ispitivanje da li je upis predložio nadležni organ, te da li je upis provediv s obzirom na stanje u zemljišnoj knjizi. S tim u vezi je u konkretnom slučaju zaključeno da je Kancelarija za privatizaciju predložila brisanje hipoteke upisane u apelanticinu korist i predlagaču izdala brisovnu dozvolu temeljem Naloga supervizora, a Kancelarija za upravljanje javnom imovinom priprema program i provodi postupak privatizacije, što znači da je preuzela sve poslove Kancelarije za privatizaciju. U konkretnim zemljišnoknjižnim predmetima su se, prema mišljenju Osnovnog suda, ispunile pretpostavke za brisanje navedenih hipoteka, jer su ispunjena oba uvjeta koja sud u konkretnom postupku ocjenjuje a to je da je brisovnu dozvolu izdao nadležni organ i da je brisovna dozvola provediva.
V. Relevantni propisi
14. Zakon o privatizaciji preduzeća u Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“ br. 8/04, 19/07 i 2/08) u relevantnom dijelu glasi: Član 4. stav 1.
Kancelarija za privatizaciju Brčko distrikta BiH, osnovana u skladu s Nalogom supervizora o načinu privatizacije državnog kapitala preduzeća u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ broj 11/01), nastavlja da sprovodi postupak privatizacije u Brčko distriktu u skladu sa ovim zakonom.
Član 14.
Kancelarija za privatizaciju priprema program privatizacije preduzeća.
Program privatizacije preduzeća sadrži:
1. početni bilans stanja preduzeća;
2. osnovne podatke o preduzeću, uključujući djelatnost, pokretnu i nepokretnu imovinu, vrijednost postrojenja i opreme, posljednji izvještaj o poslovanju (dobit i gubitak), listu klijenata, kao i broj trenutno zaposlenih;
3. podatke o imovini koja nije predmet privatizacije;
4. druge podatke koje Kancelarija za privatizaciju smatra neophodnim.
Program privatizacije preduzeća se priprema u roku koji utvrđuje Kancelarija za privatizaciju.
Ured za privatizaciju je ovlašten da odredi imovinu preduzeća iz člana 1 ovog zakona, koja nije predmet privatizacije.
Prava upravljanja, raspolaganja i korištenja, upisana u zemljišnim knjigama na imovini iz prethodnog stava, prestaju s danom upisa izvršene privatizacije i brišu se po službenoj dužnosti.
15. Zakon o registru zemljišta i prava na zemljištima u Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“ br. 8/04, 19/07 i 2/08) u relevantnom dijelu glasi:
Član 91.
Osnovni sud odlučuje bez rasprave i saslušanja stranaka, osim u slučajevima za koje je zakonom drugačije određeno.
Član 92.
Osnovni sud pokreće postupak na prijedlog stranaka, nadležnog organa ili po službenoj dužnosti kada je to zakonom određeno.
Osnovni sud će po službenoj dužnosti poučiti stranke i nadležni organ da zahtijevaju neki upis, ako nađe da bi on bio osnovan.
Član 105.
Upisi se provode na osnovu rješenja Osnovnog suda kojim se upis određuje i nalaže njegova provedba u zemljišnoj knjizi (rješenje o upisu).
Rješenje o upisu Osnovni sud će donijeti i kad je zemljišnoknjižni upis odredio drugi organ u granicama svoje nadležnosti.
Član 107.
Osnovni sud će, nakon što pregleda prijedlog za upis i priloge, dozvoliti upis ako: [...] (2) Kad zemljišnoknjižni upis određuje drugi nadležni organ, a ne Osnovni sud, Osnovni sud će se ograničiti na ispitivanje da li je upis odredio za to nadležni sud ili organ te da li je upis provediv s obzirom na stanje zemljišne knjige, a o ostalim pretpostavkama odlučuje onaj organ koji upis dopušta.
Član 108. stav 1.
(1)Osnovni sud rješavajući o prijedlogu za upis može odlučiti da se upis:
dozvoljava u cjelini, dozvoljava djelimično, ne dozvoljava u cjelini.
VI. Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su rješenje Apelacionog suda broj 97 0 DN 000408 10 Gž od 20. decembra 2010. godine i rješenje Apelacionog suda broj 97 0 DN 000561 11 Gž od 8. februara 2011. godine, protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporena rješenja apelantica je primila 25. januara i 18. februara 2011. godine, a apelacije su podnesene 28. februara 2011. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
20. Apelantica ukazuje na to da su joj osporenim rješenjima redovnih sudova povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a) Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
22. Apelantica smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih rješenja proizvoljno primijenili procesno i materijalno pravo. Procesne povrede obrazlaže neučestvovanjem u postupku od samog početka zbog čega su povrijeđene odredbe parničnog postupka a materijalne povrede neprimjenjivanjem Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima.
23. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
24. Ustavni sud se, dakle, prema navedenom stavu, može izuzetno, kad ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao u utvrđivanju činjenica, ili u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka naglasio da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja na koja je apelantica ukazala, ispitati da li su pobijana rješenja utemeljena na proizvoljnoj primjeni materijalnopravnih i procesnopravnih propisa.
25. U odnosu na apelanticine navode koji se tiču procesnih nedostataka, neučestvovanja u postupku od samog početka, Ustavni sud zapaža da je u obrazloženjima osporenih odluka jasno navedeno da se u zemljišnoknjižnim predmetima ne primjenjuju odredbe o dostavljanju tužbe na odgovor iz Zakona o parničnom postupku Distrikta Brčko BiH već odredbe Zakona o registru zemljišta koji je u konkretnom slučaju lex specialis. Shodno tome, prvostepeni sud odlučuje bez rasprave i saslušanja stranaka, što je eksplicitno propisano u članu 91. navedenog zakona, osim u onim slučajevima kada je to Zakonom o registru zemljišta određeno. Osim toga, u zemljišnoknjižnim predmetima ne postoji ni obaveza a ni ovlaštenja suda (Registra zemljišta) da prijedlog dostavlja stranci na izjašnjenje prije odlučivanja o prijedlogu jer se odluka donosi na temelju priloženih isprava ili samog zakona, ali postoji obaveza da se rješenje (Registra zemljišta) dostavi svima koji polažu određena prava na nekretninama, kao što se u konkretnom slučaju postupilo dostavljanjem prvostepenog rješenja apelantici, shodno odredbama čl. 91, 105. i 107. Zakona o registru zemljišta. Međutim, apelantica je brisanje upisa (hipoteke) u žalbenom postupku i u apelaciji dovela u vezu s ovlaštenjem nadležnog organa koji je izdao brisovnu dozvolu (Kancelarija za upravljanje javnom imovinom i Nalog supervizora) smatrajući da nema nadležnost za izdavanje brisovne dozvole i da je u konkretnoj situaciji trebalo primijeniti odredbe Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Apelacioni sud u žalbenom postupku, potvrđujući pravilnost i zakonitost prvostepenih rješenja (iz obje apelacije), ukazao na relevantne materijalne propise (Nalog supervizora o načinu privatizacije državnog kapitala u Distriktu Brčko BiH i dr.), kao i relevantne odredbe Zakona o privatizaciji preduzeća u Distriktu Brčko BiH iz kojih jasno proizlazi da je Kancelarija za zastupanje javnom imovinom nadležan organ. Stoga, Registar zemljišta prvostepenog suda se prilikom donošenja odluke o zemljišnoknjižnim promjenama ograničava samo na ispitivanje da li je upis (brisovnu dozvolu) odredio nadležni organ i da li je upis provediv s obzirom na stanje u zemljišnim knjigama. Osim toga, Apelacioni sud je naglasio da se apelanticina potraživanja prema relevantnim odredbama tretiraju kao vanjski dug, budući da su nastala u periodu od 1988. do 1991. godine i da mogu biti predmet rješavanja u nekom drugom postupku.
26. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da su osporena rješenja utemeljena na relevantnim odredbama materijalnog i procesnog prava, uz obrazloženja u kojima su navedeni jasni i potpuni razlozi u vezi sa primjenom odredaba materijalnog i procesnog prava, zbog čega Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u njihovoj primjeni.
27. Stoga, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelanticini navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b) Pravo na imovinu
28. U pogledu apelanticinih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim navodima koje je istakla u pogledu kršenja prava na pravično suđenje, dakle primjeni procesnog i materijalnog prava. Imajući u vidu da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke zaključio da su neosnovani apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud zaključuje da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.
VIII. Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer su redovni sudovi, odlučujući u zemljišnoknjižnom postupku, postupili u skladu sa relevantnim odredbama procesnog i materijalnog prava, uz obrazloženja u kojima su navedeni jasni i potpuni razlozi u vezi sa primjenom prava.
30. Na osnovu člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić