Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2235/11 (S. B. i V. D.)
Odluka donesena 10. 06. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Kamata
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Troškovi postupka
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o obligacionim odnosima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
Predmeti (1)
AP-2235/11
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 06. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2235/11, rješavajući apelaciju S. B. i V. D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1, 2. i 3, člana 62. stav 1. i člana 63. stav 1. tačka d) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. juna 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija S. B.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 012800 09 Rev od 58 0 P 012800 09 Rev od 25. januara 2011. godine u odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate na dosuđene naknade iz radnog odnosa u odnosu na apelanticu S. B.
Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu s članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se apelacija S. B., podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 012800 09 Rev od 25. januara 2011. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 012800 09 Gž od 9. septembra 2009. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P.012800 06 od 17. novembra 2008. godine u odnosu na odluku o troškovima postupka.
Obustavlja se postupak pokrenut apelacijom V. D. koja je podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 012800 09 Rev od 25. januara 2011. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P. 012800 09 Gž od 9.
septembra 2009. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P.012800 06 od 17. novembra 2008. godine, zato što je apelantica
V. D. odustala od apelacije
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. S. B. i V. D. (u daljnjem tekstu: prvoapelantica i drugoapelantica, odnosno apelantice) obje iz Mostara, koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijele su 27. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 012800 09 Rev od 25. januara 2011. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 012800 09 Gž od 9. septembra 2009. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P.012800 06 od 17. novembra 2008. godine. Podneskom od 7. marta 2013. godine punomoćnik apelantica je dopunio apelaciju.
2. Prethodno je Ustavni sud Odlukom broj AP 3523/09 odbacio kao preuranjenu apelaciju apelantica podnesenu protiv presuda Kantonalnog suda i Općinskog suda preciznije označenih u prethodnoj tački ove odluke (vidi Ustavni sud Odluka o dopustivosti broj AP 3523/09 od 12. maja 2011. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik BiH“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u relevantnom periodu, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), te od tuženog Regionalnog medicinskog centra u Mostaru „Dr. Safet Mujić“ Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 6. marta 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Vrhovni sud, Kantonalni sud i Općinski sud su odgovore na apelaciju dostavili u periodu od 11. do 19. marta 2014. godine, a tuženi u ostavljenom roku nije dostavio svoj odgovor. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantice su kao zaposlenice tuženog tužbom Općinskom sudu pokrenule parnični postupak protiv tuženog radi isplate naknada proisteklih iz radnog odnosa i to na ime razlike isplaćenih i manje isplaćenih plata za period od 1. juna 2003. godine, odnosno 18. januar 2006. godine, pa do 31. maja 2006. godine, zatim je prvoapelantica tražila i isplatu regresa za 2003, 2004. i 2005. godinu, dok su obje apelantice tražile obavezivanje tuženog da Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje uplati doprinose iz plate i na platu na ime penzijskog i invalidskog osiguranja.
7. Presudom Općinskog suda broj 07 58 P.012800 06 od 17. novembra 2008. godine tužbeni zahtjev prvoapelantice je u cijelosti usvojen u odnosu na glavno potraživanje, na način i u iznosima pobliže preciziranim u st. 1, 2. i 3. izreke presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate, dok je tužbeni zahtjev drugoapelantice djelimično usvojen, na način pobliže preciziran u st. 4, 5. i 6. izreke presude. Istom presudom (stav 7. izreke presude) tuženi je obavezan da apelanticama naknadi troškove postupka u iznosu od 3.049,60 KM.
8. Nakon što je Općinski sud na str. od 2 do 7 obrazloženja presude iscrpno obrazložio svoj stav o osnovanosti, odnosno djelimičnoj osnovanosti tužbenih zahtjeva u vezi s glavnim potraživanjem apelantica, Općinski sud je bez posebnog obrazloženja naveo da je odluku o zakonskim zateznim kamatama donio shodno odredbi člana 279. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). U vezi s troškovima postupka Općinski sud je istakao da je odluku zasnovao na odredbi člana 386. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), a da se troškovi sastoje od sastava opomene pred tužbu u iznosu od 180,00 KM, naknade za sastav tužbe u iznosu od 720,00 KM, zastupanje na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi u iznosu od po 173,00 KM, naknade za izgubljeno vrijeme za dan 27. avgust 2008. godine u iznosu od 216,60 KM, te troškova finansijskog vještačenja u iznosu od 200,00 KM, što ukupno iznosi 3.049,60 KM.
9. Odlučujući o žalbama parničnih stranaka Kantonalni sud je donio Presudu broj 58 0 P 012800 09 Gž od 9. septembra 2009. godine, kojom je žalbe odbio kao neosnovane potvrđujući u cijelosti prvostepenu presudu, uz istovremeno odbijanje zahtjeva apelantica za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.572,20 KM.
10. U odnosu na osnovne prigovore apelantica koji su se ticali početka toka zakonske zatezne kamate na dosuđene naknade iz radnog odnosa i troškove postupka, Kantonalni sud je istakao da su zakonske zatezne kamate pravilno dosuđene od dana podnošenja tužbe, pozvavši se na odredbu člana 279. stav 3. ZOO-a, jer se u konkretnom slučaju radi o povremenim dospjelim novčanim potraživanjima, odbivši sve žalbene prigovore apelantica usmjerene u tom pravcu. Kantonalni sud je ocijenio da su neosnovani i prigovore apelantica u odnosu na dosuđene troškove postupka, istaknuvši da je tačno da apelanticima pripada pravo na povećanje naknade po osnovu zastupanja više osoba, ali kada se uzme u obzir povećanje od 20%, te porez od 17% za pojedinačne radnje, dobijeni iznos na ime troškova postupka (3.049,60 KM) prelazi visinu limita iz člana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o advokaturi FBiH, prema kojoj apelanticama pripada nagrada u visini prosječne mjesečne plate na nivou Federacije BiH, a što u konačnom zbiru daje iznos od 3.015,53 KM, dakle iznos koji je niži od dosuđenog. Još je istaknuto da su neosnovani žalbeni navodi koji se odnose na priznavanje prava na nagradu za sastav pojedinih podnesaka, jer i po mišljenju drugostepenog suda navedeni podnesci nisu bili neophodni u postupku (član 387. stav 1. ZPP-a), budući da su se navodi iz podnesaka mogli iznijeti i na ročištima, uključujući i preciziranje tužbenog zahtjeva. Shodno uspjehu u žalbenom postupku Kantonalni sud je odbio zahtjev apelantica da im se naknade troškovi žalbenog postupka.
11. Odlučujući o reviziji tuženog Vrhovni sud je donio Presudu broj 58 0 P 012800 09 Rev od 25. januara 2011. godine kojom je reviziju u odnosu na drugoapelanticu odbacio, a reviziju u odnosu na prvoapelanticu odbio, uz istovremeno odbijanje zahtjeva apelantica da im se naknade troškova sastava odgovora na reviziju. Nakon što je ispitao nižestepene presude u svjetlu žalbenih navoda tuženog i po službenoj dužnosti, nalazeći da je revizija u odnosu na prvoapelanticu dopuštena, Vrhovni sud utvrdio da među strankama nije sporno da su apelantice bile zaposlenice tuženog, da su obavljale poslove čistačice, da ime za to radno mjesto u ugovoru o radu bio određen koeficijent. Dalje je utvrđeno da je tokom postupka proveo vještačenje vještak finansijske struke na osnovu koga su apelanticama dosuđeni traženi iznosi, a sve u skladu s Općim i Granskim kolektivnim ugovorom. Vrhovni sud je, između ostalog, ocijenio da je revizija u odnosu na prvoapelanticu neosnovana jer su nižestepeni sudovi za svoj stav u odnosu na glavno potraživanje, odnosno dosuđene naknade iz radnog odnosa (što tuženi revizijom osporava), dali detaljne razloge za iznijete pravne stavove, koje su potkrijepili odgovarajućim materijalnopravnim propisima, a koje je, kao pravilne, prihvatio i navedeni sud, o čemu se Vrhovni sud iscrpnije izjasnio na str. od 3 do 5 osporene odluke.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelantice smatraju da je osporenim presudama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantice ističu da reviziju nisu izjavile jer nije ispunjavala zakonske uvjete za reviziju, odnosno iz razloga što se suština njihovih prigovora odnosi na sporedna potraživanja (dosuđenu kamatu i troškovi postupka) koja kao takva, bez glavnog potraživanja, nisu mogla biti predmet revizije. Apelantice navode da je stav sudova da su potraživanja iz radnog odnosa povremena potraživanja i da kamata na novčana potraživanja iz radnog odnosa teče od dana podnošenja tužbe, suprotan stavu Ustavnog suda zauzetog u Odluci broj AP 658/07 u kojoj je Ustavni sud jasno istakao da potraživanja iz radnog odnosa ne predstavljaju povremena potraživanja i da kamata na potraživanja iz radnog odnosa teče od dospjelosti svakog pojedinačnog iznosa, shodno odredbama člana 277. ZOO-a. Dalje, apelantice osporavaju i odluku redovnih sudova u dijelu dosuđenih troškova jer im nisu priznati troškovi za sastav pojedinih podnesaka, odnosno naknada za izgubljeno vrijeme u visini prosječne plate u FBiH, te troškovi po osnovu zastupanja više osoba. Punomoćnik apelantica je podneskom od 7. marta 2013. godine informirao Ustavni sud da je drugoapelantica V. D. odustala od apelacije. U podnesku je naglašeno da prvoapelantica S. B. ostaje kod podnesene apelacije.
b) Odgovori na apelaciju
13. Vrhovni sud je naveo da odlukom navedenog suda nisu povrijeđena prava apelantica na koja su se u apelaciji pozvale.
14. Kantonalni sud je naveo da u cijelosti ostaje kod odgovora koji je dao povodom apelacije istih apelantica u predmetu broj AP 3523/09 u kojem je Kantonalni sud u svemu ostao kod stava izraženog u obrazloženju svoje presude.
15. Općinski sud je apelaciju ocijenio potpuno neosnovanom predloživši Ustavnom sudu da apelaciju odbije kao neutemeljenu.
V.Relevantni propisi
16. U Zakonu o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89; «Službeni list RBiH» br. 2/92, 13/93, 13/94 i «Službene novine FBiH» broj 29/03) relevantne odredbe glase:
III. Zatezna kamata
Kad se duguje Član 277. stav 1.
(1) Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje uz glavnicu i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom.
Kamata na kamatu Član 279.
(1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovorenu ili zakonsku kamatu kao i na druga povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kada je to zakonom određeno.
(2) Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njezinu isplatu.
(3) Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.
Kad dužnik dolazi u docnju Član 324.
(1) Dužnik dolazi u docnju kada ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje. (2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kada ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjene obaveze.
Povremena potraživanja Član 372. stav 1.
(1) Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.
17. U Zakonu o parničnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“, br. 53/03, 75/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 175. stav 4.
(4)Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.
Član 237. st. 2. i 3.
(1)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude na prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
(2)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predemtima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
Član 254. st. 1. i 2.
(1)Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak prvomoćno završen.
(2)Revizija protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije dopuštena u sporovima u kojima ne bi bila dopuštena revizija protiv pravomoćne presude.
Član 383.
(1)Parnične troškove čine izdaci učinjeni u toku ili u povodu postupka.
(2)Parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad advokata i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu.
Član 386.
(1)Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove.
(2)Ako stranka djelimično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj razmjeran dio troškova.
(3)Sud može odlučiti da jedna stranka naknadi sve troškove koje je druga stranka imala, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi.
(4)Prema rezultatu dokazivanja sud će odlučiti hoće li troškove iz člana 385. stav 4. ovog zakona, podmiriti jedna ili obje stranke ili će ti troškovi pasti na teret troškova suda.
Član 387. stav 1.
(1) Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. VI.Dopustivost
18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. a)Dopustivost apelacije u odnosu na prvoapelanticu S. B.
20. Iz priloženih dokaza proizlazi da je u konkretnom slučaju u odnosu na prvoapelanticu konačna odluka Presuda Vrhovnog suda broj 58 0 P 012800 09 Rev od 25. januara 2011. godine kojom je navedeni sud u odnosu na nju donio meritornu odluku, odbivši reviziju tuženog, čime je praktično potvrdio drugostepenu presudu u cijelosti, dakle i u dijelu koji se odnosi na troškove postupka i na kamate kao sporedna potraživanja a koji dio prvoapelantica osporava apelacijom. Dalje, iz stanja spisa proizlazi da je punomoćnik prvoapelantice navedenu presudu Vrhovnog suda primio 29. marta 2011. godine, a da je predmetna apelacija podnesena 27. maja 2011. godine tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Iz prethodno iznesenog proizlazi da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija u odnosu na prvoapelanticu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
b) Dopustivost apelacije u odnosu na drugoapelanticu V.D.
22. Iz podneska punomoćnika apelantica od 7. marta 2013. godine proizlazi da je drugoapelantica V. D. odustala od apelacije.
23. Imajući u vidu navedenu okolnost, Ustavni sud je u odnosu na drugoapelanticu V. D. odlučio kao u dispozitivu ove odluke, u smislu odredbe člana 63. stav 1. tačka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će Ustavni sud donijeti odluku kojom obustavlja postupak kada apelant odustane od podnesene apelacije.
VII.Meritum
24. Apelacijom se ukazuje da je osporenim presudama došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
k) Pravo na imovinu.
26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
27. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi: Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili
28. Ustavni sud podsjeća da će osnovanost apelacionih navoda sagledati u odnosu na prvoapelanticu S. B., budući da je drugoapelantica V. D. odustala od apelacije. U odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate
29. Suština jednog dijela apelacionih navoda u vezi s kršenjem prava na pravično suđenje i imovinu odnosi se na pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom odlučenja o roku od kojeg prvoapelantici pripada pravo na obračun zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose naknada proisteklih iz radnog odnosa. Naime, prvoapelantica smatra da je pogrešan stav redovnih sudova da se u konkretnom slučaju radi o povremenim potraživanjima na koja, prema članu 279. ZOO, zatezna kamata teče od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, jer takav stav nije u skladu s praksom Ustavnog suda. Ustavni sud također zapaža da su se spornim pitanjima bavili isključivo Kantonalni sud i Općinski sud. Ustavni sud dalje zapaža da apelantica nije izjavila reviziju Vrhovnom sudu jer nije bilo zakonskih uvjeta za to (kamate, kao sporedno potraživanje, ne mogu samostalno biti predmet revizijskog razmatranja, a u odnosu na troškove postupke, shodno odredbi člana 254. stav 2. ZPP-a nije bio ispunjen uvjet iz člana 237. stav 2. ZPP-a) kako bi navedeni sud, eventualno, u skladu sa odredbom člana 237. stav 3. ZPP-a, ispitao suštinske prigovore prvoapelantice. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud razmatrajući reviziju tuženog meritornom odlukom u odnosu na prvoapelanticu u cijelosti potvrdio stav nižestepenih sudova i u tom dijelu, dakle i u odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate i u odnosu na dosuđene troškove postupka.
30. U vezi s navedenim, Ustavni sud smatra da je prvoapelantica s pravom ukazala na stav Ustavnog suda u vezi s početkom toka zakonske zatezne kamate na potraživanja iz radnog odnosa, koji je suprotan stavu redovnih sudova u konkretnom postupku. Naime, Ustavni sud podsjeća da je u predmetima br. AP 658/07 i AP 1836/06 (vidi Ustavni sud odluke br. AP 658/07 od 10. juna 2009. godine i AP 1836/07 od 14. oktobra 2009. godine, objavljene na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) raspravljao o identičnom pravnom pitanju. Naime, u Odluci broj AP 658/07 Ustavni sud je naveo da se „plaća i ostala potraživanja iz radnog odnosa ne mogu definirati kao povremena davanja iz člana 372. stav 1. ZOO u vezi sa članom 279. stav 3. ZOO. Plaća i neka potraživanja iz radnog odnosa, kao, npr., naknada za troškove prevoza, isplaćuju se mjesečno, u sukcesivnom obračunu i kontinuirano, a neka primanja, kao, npr., regres, isplaćuju se godišnje. Ustavni sud primjećuje da se ova potraživanja iz radnog odnosa ne mogu tretirati kao povremeno davanje u okviru zakonskih odredaba kojima se regulira pitanje „kamate na kamatu“, u članu 279. stav 3. ZOO. Plaća, kao i ostala novčana potraživanja iz radnog odnosa, dospijevaju tačno određenog datuma, te od tog dana poslodavac pada u docnju i plaća zakonsku zateznu kamatu zbog neizvršenja novčane obaveze, što je regulirano članom 277. ZOO“. S obzirom na navedeno Ustavni sud je zaključio da je zbog odluke Kantonalnog suda da apelantima na dosuđene iznose iz radnog odnosa dosudi kamatu primjenom odredbe člana 279. stav 3. ZOO-a, u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate, povrijeđeno ustavno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz istih razloga Ustavni sud je u svojoj Odluci AP 1836/07 utvrdio povredu ustavnih prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
31. Dovodeći navedene principe u kontekst konkretnog slučaja Ustavni sud smatra da se razlozi koji su navedeni u odlukama br. AP 658/07 i AP 1836/07 u cijelosti odnose i na ovu odluku. Naime, prvoapelantici je kamata na dosuđene iznose naknada iz radnog odnosa (razlika plate i regres o čemu je odlučeno u st. 1. i 2. izreke drugostepene presude) dosuđena od dana podnošenja tužbe, a ne od dospjelosti svakog pojedinačnog iznosa, pa do isplate, shodno iznesenom stavu Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da način na koji su redovni sudovi u osporenim odlukama primijenili pozitivno-pravne propise u dijelu u kojem je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene naknade iz radnog odnosa predstavlja kršenje ustavnog prava prvoapelantice na pravično suđenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
U odnosu na odluku o troškovima postupka
32. S druge strane, u pogledu prvoapelanticinih navoda u vezi s troškovima parničnog postupka, Ustavni sud ističe da se garancije člana 6. Evropske konvencije primjenjuju na sve faze postupka za određivanje građanskih prava i obaveza. Postupak kojim se određuje iznos troškova postupka se mora sagledavati kao sastavni dio postupka u cjelini i, u skladu s tim, kao dio «utvrđivanja građanskih prava i obaveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, Robins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 23. septembra 1997. godine, stav 25. f).
33. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, shodno odredbi člana 386. ZPP-a, dosudio troškove postupku u ukupnom iznosu od 3.049,60 KM, taksativno navodeći koji su svi troškovi priznati, uključujući i naknadu za izgubljeno vrijeme. Odlučujući o žalbenim navodima, koji su identični ovim iz apelacije, Kantonalni sud je navode ocijenio neosnovanim pojasnivši u tom pravcu da su apelantice imale pravo na povećanje naknade po osnovu zastupanja više osoba, ali da dosuđeni iznos (3.049,00 KM), uzme li se u obzir povećanje od 20%, te porez od 17% za pojedine parnične radnje troškova postupka, prelazi limit iz člana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o advokaturi FBiH (što, shodno navedenom, iznosi 3.015,00 KM). U vezi s prigovorima da prvostepeni sud nije dosudio nagradu za sastav pojedinih podnesaka Kantonalni sud se pozvao na odredbu člana 387. stav 1. ZPP-a, koja propisuje da će sud, pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice, a tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Shodno citiranoj odredbi Kantonalni sud je potvrdio stav prvostepenog suda ocijenivši da navedeni podnesci nisu bili neophodni, budući da se sadržaj podnesaka mogao prezentirati na ročištima. Zatim Ustavni sud zapaža da je odluka o troškovima postupka uvjetovana odlukom o glavnoj stvari i u direktnoj je korelaciji s njom, te da proizilazi da je Vrhovni sud, iako se nije eksplicitno bavio ovim pitanjem jer je tuženi reviziju izjavio protiv odluke o glavnom potraživanju, budući da je potvrdio odluku Kantonalnog suda, potvrdio kao pravilan i stav tog suda o troškovima postupka. Stoga, imajući u vidu data obrazloženja Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u pogledu dosuđenih troškova parničkog postupka dali dovoljno jasna i argumentovana obrazloženja, koja se ne čine proizvoljnim, te stoga Ustavni sud smatra da navodi prvoapelantice u ovom dijelu nisu opravdani.
34. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u dijelu odlučenja o troškovima postupka, nije bilo kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada je Vrhovni sud, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv odluke o glavnoj stvari, potvrdio presudu Kantonalnog suda koji je na potraživanja iz radnog odnosa u vezi s početkom toka zakonskih zateznih kamata proizvoljno primijenio član 279. stav 3. ZOO-a, dosudivši kamatu od dana podnošenja tužbe prvostepenom sudu.
36. S druge strane, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada su redovni sudovi u vezi s dosuđenim troškovima postupka dali jasna i argumentovana obrazloženja koja se u okolnostima konkretnog slučaja ne čine proizvoljnim.
37. Na osnovu člana 59. st. 1, 2. i 3, člana 62. stav 1. i člana 63. stav 1. tačka d) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić