Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4222/11 (A. T.)

Odluka donesena 10. 06. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4222/11

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 06. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4222/11, rješavajući apelaciju Adila Trumića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. juna 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Adila Trumića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 024454 11 Gž od 24. augusta 2011. godine.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu Adilu Trumiću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72.

stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Adil Trumić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Đurđevika, kojeg zastupa Zurijeta Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 27. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 P 024454 11 Gž od 24. augusta 2011. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik BiH“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u relevantnom periodu, od Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Kantonalnog suda, te od Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 16. januara 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Kantonalni sud, te Općinski sud su odgovore na apelaciju dostavili u periodu od 24. do 29. januara 2014. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 17. novembra 2004. godine tužbom Općinskom sudu pokrenuo postupak radi naknade štete nastale na radu prilikom izvršenja radnih zadataka kod tuženog ZP Rudnik mrkog uglja „Đurđevik“ d.o.o. Đurđevik (u daljnjem tekstu: tuženi). Tužba je zavedena pod brojem P 781/04.

6. Općinski sud je, nakon uvida u materijalne dokaze, saslušanjem svjedoka, te vještačenjem vještaka rudarske struke donio Presudu broj P 781/04 od 20. februara 2006. godine, kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev.

7. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je 15. oktobra 2007. godine donio Presudu broj 003-0-Gž-06-000669, kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu u cijelosti potvrdio.

8. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju (koja je u Vrhovnom sudu zaprimljena 7. februara 2008. godine) o kojoj je Vrhovni sud odlučio Rješenjem broj 070-0-Rev-08- 000159 od 5. marta 2009. godine, a kojim je revizija uvažena, te je predmet vraćen Kantonalnom sudu na ponovno odlučivanje.

9. Kantonalni sud, kojem je spis dostavljen 10. aprila 2009. godine, odlučujući u ponovnom postupku, donio je rješenje od 14. septembra 2010. godine, kojim je uvažio apelantovu žalbu, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

10. Općinski sud je, postupajući u ponovnom postupku, donio Presudu broj 33 0 P 024454 10 P od 19. maja 2011. godine, kojom je usvojen apelantov tužbeni zahtjev.

11. Odlučujući o žalbi tuženog, Kantonalni sud je donio Presudu broj 33 0 P 024454 11 Gž od 24. augusta 2011. godine, kojom je odbio žalbu potvrđujući u cijelosti prvostepenu presudu.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak okončan 24. augusta 2011. godine donošenjem drugostepene presude.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je hronološki opisao tok postupka ukazujući na to da su za dužinu postupka odgovorni sudovi koji nisu pravilno utvrdili materijalno pravo, što je rezultiralo ukidanjem presuda i vraćanjem predmeta na ponovno odlučivanje. Smatra da mu je odlukama redovnih sudova onemogućeno pravo na suđenje u razumnom roku, pri čemu je naglasio da se radi o sporu iz radnog odnosa, jer je predmet spora naknada štete prouzrokovane na radu. Naglašava da je postupak trajao sedam godina, što je za apelanta neprihvatljivo dug period. Apelant traži da se apelacija usvoji i da mu se u skladu sa standardima Ustavnog suda dosudi pravična naknada na ime nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

14. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju hronološki opisao tok postupka pred navedenim sudom naglasivši da sud nije prekršio apelantova prava na koja se u apelaciji pozvao.

15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je isto tako opisao tok postupka s aspekta njegove dužine trajanja, navodeći datume poduzimanja pojedinih procesnih radnji, zaključivši da pred navedenim sudom nisu prekršena apelantova prava na suđenje u razumnom roku, uz prijedlog da se apelacija odbije kao neosnovana.

16. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je postupak proveden u skladu sa odgovarajućim odredbama važećih zakonskih propisa, pri čemu nisu povrijeđene odredbe iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije na koje se apelant neosnovano pozvao. Još je naglašeno da je postupak, uzimajući u obzir veliki broj predmeta i nedovoljan broj sudija, proveden u skladu sa mogućnostima koje je navedeni sud tokom postupka imao.

V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

18. U Zakonu o radu („Službene novine FBiH“ br. 43/99, 32/00 i 29/03) relevantne odredbe glase:

Član 85.

Ako zaposlenik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan zaposleniku naknaditi štetu po općim propisima obligacionog prava.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. U konkretnom slučaju, apelant osporava postupak s aspekta njegove dužine trajanja, dakle postupak koji je pravosnažno okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 P 024454 11 Gž od 24. augusta 2011. godine. Zatim, osporenu presudu apelantov punomoćnik je primio 21. septembra 2011. godine, a apelacija je podnesena 27. oktobra 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

23. Apelant osporava parnični postupak s aspekta njegove dužine trajanja tvrdeći da su mu povrijeđeni pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje u „razumnom roku“

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantni principi

26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

27. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

28. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav

1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b) Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud zapaža da je apelant postupak pokrenuo tužbom 17. novembra 2004. godine, koji je okončan 24. augusta 2011. godine, dakle, trajao je skoro punih sedam godina (šest godina i devet mjeseci), pa je upravo to period koji će Ustavni sud ispitati u svjetlu apelacionih navoda.

c) Analiza dužine trajanja postupka

30. Ustavni sud zapaža da je predmet spora naknada štete nastale na radu, te da se u konkretnom slučaju, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne može govoriti o posebno složenom predmetu. Isto tako, Ustavni sud smatra da je postupak za apelanta vrlo značajan.

31. Sagledavajući postupak sa aspekta njegove dužine trajanja, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da se u konkretnom slučaju, shodno odredbi člana 85. Zakona o radu, radi o radnom sporu, koji je, prema odredbi člana 420. ZPP, hitan, a trajao je skoro sedam godina. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u relevantnom periodu donijeli ukupno šest odluka (četiri meritorne i dvije procesne odluke), te da je postupak u dva navrata bio vraćen na ponovno odlučivanje, što je u konačnici ključno utjecalo na to da je radni spor trajao tako dugo. Prema ocjeni Ustavnog suda, na dužinu postupka je utjecalo i to što je ponovni postupak, nakon što je Vrhovni sud rješenjem od 5. marta 2009. godine ukinuo presudu Kantonalnog suda, na dvije instance trajao dodatnih dvije godine i pet mjeseci, što je dug period, ima li se u vidu da se radi o ponovnom postupku, i da je postupak do tada već trajao preko četiri godine, što su redovni sudovi zanemarili, posebno Kantonalni sud prilikom donošenja rješenja o ukidanju prvostepene presude i vraćanju predmeta prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Razlozi koje su sudovi naveli, a tiču se velikog broja predmeta i malog broja postupajućih sudija, za Ustavni sud, shodno ranije iznesenim relevantnim principima, ne mogu sami po sebi biti adekvatno opravdanje za dužinu trajanja postupka budući da se iz odgovora redovnih sudova ne može zaključiti da su poduzeli konkretne mjere radi bržeg rješavanja velikog broja neriješenih predmeta. Pri tome, Ustavni sud zapaža da iz priloženih dokaza ne proizlazi da je apelant na bilo koji način doprinio dužini trajanja postupka. Imajući u vidu odredbe čl. 10. i 420. ZPP, Ustavni sud smatra da dužina postupka koji je pravosnažno okončan presudom Kantonalnog suda, a koji je trajao skoro sedam godina, ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Pitanje naknade nematerijalne štete

33. Apelant je zatražio da mu se zbog dužine trajanja postupka naknadi nematerijalna šteta. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

34. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

35. S obzirom na to da predmetni postupak prema zakonu spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da je na tri sudske instance trajao šest godina i devet mjeseci, Ustavni sud smatra da bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u „razumnom roku“, prema usvojenim kriterijima trebalo isplatiti ukupan iznos od 1.800,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ostali navodi

36. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u „razumnom roku“ kao segmentu prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ti navodi temelje na istim razlozima.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je radni spor trajao šest godina i devet mjeseci, za šta najveći dio odgovornosti snose Kantonalni sud i Općinski sud koji u odgovoru na apelaciju nisu pružili adekvatno opravdanje, a iz raspoloživih dokaza nije vidljivo da je apelant svojim ponašanjem na bilo koji način tome doprinio.

38. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Odluka o meritumu u predmetu AP-4222/11 (A. T.) | Sudska praksa | Aktio