Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-370/13 (J. B.)
Odluka donesena 10. 06. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
- Materijalna šteta
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-370/13
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 06. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 370/13, rješavajući apelaciju Joze Barešića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak 2. točka b) i članka 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 10. lipnja 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija Joze Barešića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 155664 12 Gž.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Jozo Barešić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kreševa podnio je 25. siječnja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja prizivnog postupka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 P 155664 12 Gž.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalog suda zatraženo je 21. travnja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 29. travnja 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih i navoda dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 30. srpnja 2010. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade materijalne štete, vsp. 27.310,00 KM.
6. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 155664 10 P od 26. rujna 2011. godine odbijen je kao neutemeljen apelantov tužbeni zahtjev, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant protiv prvostupanjske presude 12. listopada 2011. godine podnio priziv Općinskom sudu, koji je cjelokupan predmet sa apelantovim prizivom dostavio Kantonalnom sudu 10. travnja 2012. godine na nadležno postupanje.
8. Također, iz stanja spisa proizlazi da se apelant obraćao instituciji Ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: institucija Ombudsmena) u svezi sa predmetnim postupkom koji se vodi pred Općinskim sudom i Kantonalnim sudom. Institucija Ombudsmena je donijela Odluku o zatvaranju predmeta broj Ž-SA-05-193/12 od 12. srpnja 2012. godine u kojoj je, između ostalog, navedeno da nema osnova za poduzimanje daljnjih radnji u predmetu obzirom na to kada je predmet zaprimljen u Kantonalnom sudu, te činjenicu da će se predmet uzeti u rad sukladno redoslijedu rješavanja predmeta po prizivu.
9. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da Kantonalni sud nije odlučio o apelantovom prizivu podnesenom protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 P 155664 10 P od 26. rujna 2011. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da je, zbog nepostupanja Kantonalnog suda po njegovom prizivu, došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Dalje, apelant je naveo da Kantonalni sud do dana podnošenja apelacije nije odlučio o njegovom prizivu podnesenom protiv prvostupanjske presude, te da se zbog navedenog obraćao i instituciji Ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine. Apelant je zatražio od Ustavnog suda da ispita razloge zbog čega Kantonalni sud «ne poštuje pravodobnost u rješavanju priziva».
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud se kratko osvrnuo na kronologiju predmetnog postupka koji je sukladno dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. Sud je istaknuo da predmete uzima u rad prema nadnevku inicijalnog akta, te da, prema tromjesečnom planu rješavanja starih predmeta za razdoblje travanj-lipanj 2014. godine u referatu uredujućeg suca, prioritet u rješavanju imaju predmeti u kojima je tužba podnesena 2002, 2004, 2005, 2006. i 2007. godine. Na koncu, obzirom na navedeno, kao i na obvezu suda da sukladno Pravilniku o unutarnjem poslovanju prioritetno rješava predmete prema kriteriju starosti, Kantonalni sud je naveo da su neutemeljeni apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku.
V. Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
13. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. Sukladno članku 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
16. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravomoćno okončan, prema članku 18. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
17. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu članka 18. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 18. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
19. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom po njegovom prizivu podnesenom protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 P 155664 10 P od 26. rujna 2011. godine, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
20. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
21. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu članka 21. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u svezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud je li Kantonalni sud odlučio o njegovom prizivu. Obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom članka 31. Pravila Ustavnog suda, duljinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
Razdoblje koje se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Općinskom sudu zaprimljena 30. srpnja 2010. godine pokrenuo predmetni parnični postupak, te da prema raspoloživim podacima predmetni postupak još uvijek nije okončan. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant ne osporava duljinu postupka pred Općinskim sudom, već isključivo ukazuje na duljinu trajanja prizivnog postupka pred Kantonalnim sudom. Obzirom na navedeno, Ustavni sud će, sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku, ispitati razdoblje od dana kada je predmet dostavljen Kantonalnom sudu na nadležno postupanje, odnosno od 10. travnja 2012. godine, dakle, postupak koji traje približno dvije godine i dva mjeseca i koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Analiza razumnosti trajanja postupka
23. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak protiv tuženog radi naknade materijalne štete, te da se, obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
24. Sumirajući predmetni parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo postupak 30. srpnja 2010. godine, te da je Općinski sud donio presudu nakon godinu dana i nepuna dva mjeseca. Nakon što je apelant podnio priziv protiv prvostupanjske presude (12. listopada 2011. godine), Općinski sud je cjelokupan predmet dostavio Kantonalnom sudu na nadležno postupanje 10. travnja 2012. godine. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud se kratko osvrnuo na kronologiju predmetnog postupka istaknuvši da sud sukladno Pravilniku o unutarnjem poslovanju prioritetno rješava predmete prema kriteriju starosti, odnosno da uzima predmete u rad prema nadnevku inicijalnog akta sukladno planu rješavanja starih predmeta. S druge strane, Ustavni sud zapaža da apelant u prizivnom postupku nije urgirao kod Kantonalnog suda, već se obratio instituciji Ombudsmena koja je donijela odluku o zatvaranju predmeta (12. srpnja 2012. godine), zaključivši da nema osnova za poduzimanje daljih radnji u predmetu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud primjećuje da je predmetni postupak pred prvostupanjskim sudom okončan u relativno kratkom vremenskom razdoblju, te da se nakon apelantovog priziva, predmetni postupak nalazi pred Kantonalnim sudom u fazi odlučivanja po prizivu. Budući da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju iznio razloge koje Ustavni sud ocjenjuje opravdanim za duljinu trajanja predmetnog prizivnog postupka, Ustavni sud smatra da, u okolnostima konkretnog predmeta, u ponašanju redovitih sudova nije bilo nepotrebnog odugovlačenja postupka.
25. Prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju rok od dvije godine i dva mjeseca nije prešao granice «razumnog roka» u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, odnosno da je duljina trajanja postupka bila srazmjerna okolnostima konkretnog slučaja. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve faktore, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Ostali navodi
26. U pogledu apelantovog navoda o povredi prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovih prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim točkama ove odluke. Obzirom na to, Ustavni sud smatra da su i apelantovi navodi o povredi prava na imovinu neutemeljeni.
VIII. Zaključak
27. Ustavni sud smatra da ne postoji povreda prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je duljina trajanja postupka bila srazmjerna okolnostima konkretnog slučaja.
28. Na temelju članka 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić