Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-98/13 (S. T.)
Odluka donesena 10. 06. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
- Ništavost
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-98/13
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 06. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 98/13, rješavajući apelaciju Stjepana Tušeka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b), člana 59 st. 1 i 2, člana 62 stav 7 i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. juna 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Stjepana Tušeka.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 050266 13 Gž od 26. avgusta 2013. godine vraćen Osnovnom sudu u Banjoj Luci na ponovni postupak.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci, u skladu s članom 62 stav 7 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 P 050266 13 P 2, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu s članom 74 st.
1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu Stjepanu Tušeku, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.250,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Stjepan Tušek (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Željko Bubić, advokat iz Banje Luke, podnio je 4. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Okružnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) po apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 050266 06 P od 14. decembra 2012. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Osnovnog suda zatraženo je 16. aprila 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Osnovni sud je 23. aprila 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok Okružni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 14. septembra 1998. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv P.B. i D.B. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja ništavosti ugovora o kupoprodaji nepokretnosti. Tužba je u Osnovnom sudu zaprimljena u rad pod brojem P-2365/98.
6. Iz stanja spisa proizilazi da je adresa prvotuženog bila nepoznata tako da je Osnovni sud, nakon ročišta održanog 14. maja 2002. godine, pokušao službenim putem da pribavi adresu prvotuženog, a nakon toga u 2003. godini tri puta se obraćao Centru za socijalni rad Gradiška i Banja Luka zahtjevom da se prvotuženom postavi privremeni zastupnik. Rješenjem Centra za socijalni rad Gradiška od 20. juna 2003. godine prvotuženom je imenovan staratelj za poseban slučaj nakon čega je sud dostavio tužbu na odgovor i utvrdio da je tuženi D.B. umro, te je rješenjem prekinuo postupak. Apelant je 5. novembra 2003. godine uredio tužbeni zahtjev tako što je, između ostalog, predložio da sud izvrši objavljivanje postavljanja privremenog staratelja za tuženog P.B.
7. Dalje, iz stanja spisa proizilazi da je sud, nakon što je apelant označio novotužene J.B., N.B. i Z.B. (umjesto ranije tuženog D.B. koji je umro), rješenjem od 13. aprila 2006. godine nastavio predmetni postupak.
8. Tuženi J.B., N.B. i Z.B. su podnijeli žalbu protiv rješenja kojim je nastavljen predmetni postupak, ali rješenjem Okružnog suda od 29. decembra 2006. godine odbijena je žalba tuženih i potvrđeno prvostepeno rješenje o nastavku predmetnog postupka.
9. Takođe, iz stanja spisa proizilazi da je apelant dostavio sudu podatke da se tuženi P.B. nalazi u Švedskoj, tako da je sud od 2008. godine dostavu za tuženog P.B. vršio diplomatskim putem.
10. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 050266 06 P od 14. decembra 2012. godine odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev.
11. Odlučujući po apelantovoj žalbi podnesenoj protiv prvostepene presude, Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 P 050266 13 Gž od 26. avgusta 2013. godine uvažio žalbu, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje.
12. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud proizilazi da je u ponovnom postupku sud održao pripremno ročište 6. marta 2014. godine, te da je ročište za glavnu raspravu zakazano za 2. juni 2014. godine.
13. Iz predočenih dokumenata proizilazi da predmetni postupak nije okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je kratko iznio hronologiju predmetnog postupka, istaknuvši da u vrijeme podnošenja apelacije Okružni sud još uvijek nije odlučio o njegovoj žalbi podnesenoj protiv prvostepene presude. Takođe, apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
15. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je ukratko izložio hronologiju postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da je u predmetnom postupku sud postupao u skladu sa odredbama zakona. Sud je naveo da je za dužinu predmetnog postupka kriv isključivo apelant, te da je u ponovnom postupku održano pripremno ročište i zakazano ročište za glavnu raspravu.
V. Relevantni propisi
16. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi : Član 10.
Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. U skladu sa članom 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
20. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
21. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
23. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21 stav 6 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
26. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu 14. septembra 1998. godine, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste 15 godina i osam mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se apelantov tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje ništavosti ugovora o kupoprodaji nepokretnosti, te da se, imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti u konkretnom slučaju, može govoriti o nešto složenijem predmetu.
28. Ocjenjujući ponašanje sudova, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud prvu procesnu radnju preduzeo tek nakon tri godine i šest mjeseci (14. maja 2002. godine), kada je održao pripremno ročište, te da je tek nakon godinu dana (20. juna 2003. godine) zbog nepoznate adrese prvotuženog izdejstvovao da Centar za socijalni rad imenuje staratelja za poseban slučaj prvotuženom. Nakon toga sud je prekinuo predmetni postupak (zbog smrti drugotuženog D.B.) koji je nastavljen 13. aprila 2006. godine, kada je apelant označio novotužene (J.B., N.B. i Z.B.). Dalje, Ustavni sud primjećuje da je apelant 2008. godine obavijestio sud da se prvotuženi nalazi u Švedskoj, te da je Osnovni sud u svom odgovoru na apelaciju istakao da je od 2008. godine za prvotuženog morao da vrši sve dostave diplomatskim putem, što zahtijeva duži period postupanja. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Osnovnom sudu u nastavku postupka bilo potrebno više od šest godina da zakaže i održi ročište za glavnu raspravu i donese prvostepenu odluku (14. decembar 2012. godine). Nakon toga Okružni sud je rješenjem od 26. avgusta 2013. godine uvažio apelantovu žalbu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak u kojem je Osnovni sud održao pripremno ročište i zakazao ročište za glavnu raspravu. Ustavni sud naglašava da navodi Osnovnog suda da je za ovako dugo trajanje predmetnog postupka kriv isključivo apelant ne mogu biti dovoljno opravdanje za dužinu predmetnog postupka. Naime, Ustavni sud primjećuje da je i apelant u izvjesnoj mjeri doprinio dužini postupka (period od 20. juna 2003. godine do 13. aprila 2006. godine, kada je postupak bio prekinut zbog smrti tuženog D.B.). Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, i pored činjenice da je i apelant svojim ponašanjem djelimično doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog postupka u odlučujućem dijelu može staviti na teret Osnovnom sudu, koji je bio dužan da djelotvorno kontroliše i vodi postupak i da, u smislu odredbe člana 10 ZPP, postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova.
29. Na osnovu izloženog Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
30. Kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmetni postupak nalazi pred prvostepenim sudom na ponovnom postupku, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U smislu člana 74 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
32. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje 15 godina i osam mjeseci, te da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 2.250,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada predmetni parnični postupak nije okončan ni 15 godina i osam mjeseci nakon podnošenja tužbe. Ustavni sud smatra da je dosadašnjem trajanju postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Osnovni sud pri čemu apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu postupka, a u odgovoru na apelaciju nije ponuđeno razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
34. Na osnovu člana 59 st. 1 i 2, člana 62 stav 7 i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić