Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1887/14 (H.Z.)
Odluka donesena 25. 06. 2014.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Predmeti (1)
AP-1887/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 06. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 25. juna 2014. godine, u predmetu broj AP-1887/14, rješavajući apelaciju H.Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj broj 22/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H.Z. podnesena zbog dužine trajanja postupka izvršenja pravosnažne Presude Općinskog suda u Travniku broj 51 0 P 046524 11 P od 31. januara 2013. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. H.Z. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, podnio je, 23. aprila 2014. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka izvršenja pravosnažne Presude Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 P 046524 11 P od 31. januara 2013. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio Općini Travnik da hitno pristupi izvršenju naprijed navedene Presude Općinskog suda u dijelu u kojem su mu „dosuđeni troškovi postupka u visini od 4.993,66 KM plus troškovi postupka izvršenja koji su određeni rješenjem o izvršenju od 24. februara 2014. godine u iznosu od 1.336,00 KM“.
2. Presudom Općinskog suda broj 51 0 P 046524 11 P od 31. januara 2013. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 046524 13 Gž od 20. decembra 2013. godine, obavezana je tužena Općina Travnik da apelantu na ime protivvrijednosti ulaganja u sklonišno-poslovni prostor „Šupljika“ Travnik i sticanja bez osnova isplati iznos od 88.524,00 KM, dok je apelant obavezan da tuženoj Općini Travnik isplati iznos od 6.180,24 KM na ime neplaćene zakupnine za korištenje predmetnog sklonišno-poslovnog prostora u periodu pobliže označenom u izreci presude, pa je izvršeno prebijanje duga tužene prema apelantu sa njenim potraživanjem prema apelantu i shodno tome je tužena obavezana da apelantu na ime duga isplati iznos od 82.361,76 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.993,66 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Apelant je 21. februara 2014. godine podnio prijedlog za izvršenje predmetne presude Općinskog suda na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu izvršenika Općine Travnik (u daljnjem tekstu: izvršenik) kod UniCredit banke prenosom novčanog iznosa za koji je određeno izvršenje sa tog računa na apelantov račun kod NLB banke d.d. Tuzla, podružnica Travnik, te zabranom naplate i raspolaganja tim sredstvima izvršeniku i zabranom UniCredit bank da vrši isplatu tih sredstava do apelantovog namirenja.
4. Općinski sud je Rješenjem broj 51 0 P 046524 14 I od 24. februara 2014. godine dozvolio predloženo izvršenje, odredio sudsku pristojbu na rješenje o izvršenju u visini od 500,00 KM i obavezao izvršenika da apelantu naknadi troškove sastava prijedloga za izvršenje u iznosu od 836,00 KM sa PDV-om na navedeni iznos.
5. Apelant navodi da rješenje o izvršenju još uvijek nije provedeno.
6. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka izvršenja predmetne presude Općinskog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k.) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe, smatra da mu uslijed neizvršenja predmetne presude povrijeđeno pravo na pristup sudu kao elemenat prava na pravično suđenje.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta iz kojih proizilazi da je apelant predmetni izvršni postupak pokrenuo podnošenjem prijedloga 21. februara 2014. godine, da je postupajući po tom prijedlogu Općinski sud promptno 24. februara 2014. godine (dakle u roku od tri dana) donio rješenje o izvršenju te da se apelant obratio Ustavnom sudu 23. aprila 2014. godine, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnog postupka primjerena okolnostima u konkretnom predmetu. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelacija podnesena samo dva mjeseca nakon što je apelant podnio prijedlog za izvršenje, te da je sud već poduzeo korake koje je prema zakonu dužan poduzeti. U takvim okolnostima, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u vezi sa dužinom predmetnog izvršnog postupka u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić