Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-215/14 (M. H., N. Z., H. S., N. A., S. B. i drugi)

Odluka donesena 25. 06. 2014.

Nema povrede
Član 1. Protokola 12 uz EK (Opća zabrana diskriminacije)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-215/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 06. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 25. juna 2014. godine, u predmetu broj AP 215/14, rješavajući apelacije Mirsada Hodžića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Mirsada Hodžića, Nusreta Zajmovića, Huseina Smajlbašića, Nusreta Aličića, Safeta Begića, Ismeta Husičića, Azima Husića, Senada Husića, Suvada Husića, Edhema Huskića, Nurvida Imamovića, Sadika Imamovića, Semira Imamovića, Abaza Jusufovića, Abdulaha Kadića, Ediba Ireiza, Jusufa Halilovića, Almira Mešića, Vehida Omića, Fadila Kruške, Ferhada Smajlovića, Huseina Smajlovića, Mirsada Sejmenovića, Muharema Omića, Nihada Sadikovića, Šemse Spahića, Zuhdije Telalovića, Adila Bolića, Admira Jušića, Šerifa Garanovića, Sifeta Baručije, Edina Gračića, Sinana Mujanovića, Sejada Mujezinovića, Ferida Spahića, Džemala Pivića, Jure Popovića, Berka Pavlića-Piljića, Mirnesa Pivića, Huseina Pipića, Siniše Pećanca, Mevludina Patkovića, Avde Podojka, Ibrahima Poparića, Tomislava Peričevića, Senada Mahmutovića, Safeta Mujkanovića, Mesuda Sejdića, Amira Hasaničevića, Husejna Hojkurića, Edina Džinalića, Huse Bošnje, Šemsudina Mudrova, Nazifa Halkića, Enesa Bečirovića, Jasmina Babića, Ismeta Čička, Semira Hrustića, Salke Avdića, Zulkaida Patkovića, Mirsada Silajdžije, Erhana Šabanovića, Hamze Porče, Ahmeda Lepića, Bahrudina Rajkića, Naima Skeledžije, Muje Seferovića, Mesuda Tajića, Hamde Tajića, Ferida Babića, Saliha Tursića, Kasima Bjelića, Omera Bojića, Semira Baručije, Mirzudina Behdarevića, Zurijeta Bilanovića, Zulke Bašić, Ante Blaževića, Emira Babića, Hamida Berbića, Mensura Behadarevića, Hasnije Bide, Murisa Salčinovića, Reufa Smailbegovića, Sedina Solaka, Samira Abadžije, Nehruma Karamustafića, Fuada Kadrića, Junuza Muhića, Almira Frljka, Samira Alića, Ešrefa Rožajca, Šaćira Bajramovića, Elvira Karića, Šabana Kolića, Fikreta Odobašića, Jakuba Spahijaja, Fahrudina Kujundžića, Osmana Omerdića, Omera Subašića, Suada Haseljića, Seudina Kadrića, Alema Talića, Nazifa Bojića, Senada Gadžuna, Nijaza Alića, Jasmina Smajića, Fadila Šečića, Ramiza Krličevića, Agana Menzilovića, Jasminke Mujaković, Sulje Mešinovića, Namira Mahmića, Kemala Musića, Esnafa Mešinovića, Mehe Mahmića, Šabana Mahmića, Zdravke Mandića, Adema Memića, Sabita Aganovića, Hurme Ahmića, Nihada Ahmića, Senada Ahmića, Husne Alajbegovića, Ismeta Aličkovića, Redžiba Aličkovića, Semira Aličkovića, Zuhdije Aličkovića, Saliha Aščerića, Mustafe Alimanovića, Mirsada Bećirovića, Bahrudina Fafulovića, Idriza Kobića, Semira Ahmića, Semira Jaganjca, Esada Jusića, Sifeta Jusića, Šefika Javoraša, Šekiba Jusića, Abdulaha Jašarevića, Aleksandra Jakšića, Nesiba Jašarevića, Sakiba Arifovića i Sidika Alispahića, podnesene protiv Rješenjâ Kantonalnog suda u Zenici br. 43 0 I 091739 13 Gži od 27. decembra 2013. godine, 43 0 I 077956 13 Gži od 27. decembra 2013. godine, 43 0 I 081798 13 Gži od 27. decembra 2013. godine, 43 0 I 078540 13 Gži od 17. decembra 2013. godine, 43 0 I 078701 13 Gži od 24. decembra 2013. godine, 43 0 I 082217 13 Gži od 12. decembra 2013. godine, 43 0 I 081339 13 Gži od 6.

decembra 2013. godine, 43 0 I 091453 13 Gži od 12. decembra 2013.

godine, 43 0 I 090953 13 Gži od 6. decembra 2013. godine, 43 0 I 077942 13 Gži od 6. decembra 2013. godine, 43 0 I 078269 13 Gži od 17. decembra 2013. godine, 43 0 I 077884 13 Gži od 10. decembra 2013. godine, 43 0 I 081767 13 Gži od 27. decembra 2013. godine, 43 0 I 081334 13 Gži od 27. decembra 2013. godine, 43 0 I 084296 13 Gži od 13. decembra 2013. godine, 43 0 I 093088 13 Gži od 12.

decembra 2013. godine, 43 0 I 078686 13 Gži od 11. decembra 2013.

godine, 43 0 I 077885 13 Gži od 24. decembra 2013. godine, 43 0 I 089719 13 Gži od 27. decembra 2013. godine i 43 0 I 078052 13 Gži od 3. aprila 2014. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirsad Hodžić, Nusret Zajmović, Husein Smajlbašić, Nusret Aličić, Safet Begić, Ismet Husičić, Azim Husić, Senad Husić, Suvad Husić, Edhem Huskić, Nurvid Imamović, Sadik Imamović, Semir Imamović, Abaz Jusufović, Abdulah Kadić, Edib Ireiz, Jusuf Halilović, Almir Mešić, Vehid Omić, Fadil Kruško, Ferhad Smajlović, Husein Smajlović, Mirsad Sejmenović, Muharem Omić, Nihad Sadiković, Šemso Spahić, Zuhdija Telalović, Adil Bolić, Admir Jušić, Šerif Garanović, Sifet Baručija, Edin Gračić, Sinan Mujanović, Sejad Mujezinović, Ferid Spahić, Džemal Pivić, Jure Popović, Berko Pavlić-Piljić, Mirnes Pivić, Husein Pipić, Siniša Pećanac, Mevludin Patković, Avdo Podojak, Ibrahim Poparić, Tomislav Peričević, Senad Mahmutović, Safet Mujkanović, Mesud Sejdić, Amir Hasaničević, Husejn Hojkurić, Edin Džinalić, Huso Bošnjo, Šemsudin Mudrov, Nazif Halkić, Enes Bečirović, Jasmin Babić, Ismet Čičak, Semir Hrustić, Salko Avdić, Zulkaid Patković, Mirsad Silajdžija, Erhan Šabanović, Hamza Porča, Ahmed Lepić, Bahrudin Rajkić, Naim Skeledžija, Mujo Seferović, Mesud Tajić, Hamdo Tajić, Ferid Babić, Salih Tursić, Kasim Bjelić, Omer Bojić, Semir Baručija, Mirzudin Behdarević, Zurijet Bilanović, Zulka Bašić, Anto Blažević, Emir Babić, Hamid Berbić, Mensur Behadarević, Hasnija Bida, Muris Salčinović, Reuf Smailbegović, Sedin Solak, Samir Abadžija, Nehrum Karamustafić, Fuad Kadrić, Junuz Muhić, Almir Frljak, Samir Alić, Ešref Rožajac, Šaćir Bajramović, Elvir Karić, Šaban Kolić, Fikret Odobašić, Jakub Spahijaj, Fahrudin Kujundžić, Osman Omerdić, Omer Subašić, Suad Haseljić, Seudin Kadrić, Alem Talić, Nazif Bojić, Senad Gadžun, Nijaz Alić, Jasmin Smajić, Fadil Šečić, Ramiz Krličević, Agan Menzilović, Jasminka Mujaković, Suljo Mešinović, Namir Mahmić, Kemal Musić, Esnaf Mešinović, Meho Mahmić, Šaban Mahmić, Zdravko Mandić, Adem Memić, Sabit Aganović, Hurmo Ahmić, Nihad Ahmić, Senad Ahmić, Husno Alajbegović, Ismet Aličković, Redžib Aličković, Semir Aličković, Zuhdija Aličković, Salih Aščerić, Mustafa Alimanović, Mirsad Bećirović, Bahrudin Fafulović, Idriz Kobić, Semir Ahmić, Semir Jaganjac, Esad Jusić, Sifet Jusić, Šefik Javoraš, Šekib Jusić, Abdulah Jašarević, Aleksandar Jakšić, Nesib Jašarević, Sakib Arifović i Sidik Alispahić (u daljnjtem tekstu: apelanti) iz Doboj-Juga, Tešnja, Zenice, Breze, Žepča, Visokog i Zavidovića, koje zastupa Džejlana Šaćirbegović-Alibašić, advokat iz Zenice, podnijeli su 17. januara i 29. aprila 2014. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) navedenih u izreci ove odluke.

2. Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP 215/14, AP 216/14, AP 217/14, AP 218/14, AP 219/14, AP 220/14, AP 221/14, AP 222/14, AP 223/14, AP 224/14, AP 225/14, AP 226/14, AP 227/14, AP 228/14, AP 229/14, AP 230/14, AP 231/14, AP 232/14, AP 233/14 i AP 2038/14.

3. Dakle, ukupno je podneseno 20 apelacija, ali, s obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP- 215/14.

4. Apelanti su u toku 2012. i 2013. godine Općinskom sudu u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnijeli prijedlog za izvršenje radi naplate novčanog potraživanja protiv izvršenika JU Služba za zapošljavanje Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Služba), a na osnovu pravomoćnih i izvršnih rješenja koje je Služba donijela u prethodnom periodu. Navedenim rješenjima, Služba je bila dužna da za utvrđeni period obračuna i izvrši usklađivanje novčane naknade apelantima prema utvrđenom iznosu od 25% prosječne neto plate isplaćene u Federaciji Bosne i Hercegovine u prethodnoj godini, kako je to utvrđeno prema podacima Federalnog zavoda za statistiku. Apelanti su potraživali isplatu duga, koji se odnosi na isplatu razlike na utvrđene novčane naknade od 25% mjesečno za svakog od apelanata.

5. Odlučujući o prijedlogu apelanata za izvršenje radi naplate duga, Općinski sud je donio Rješenja, br. 43 0 I 091739 13 I od 28. avgusta 2013. godine, 43 0 I 077956 12 I od 2. oktobra 2013. godine, 43 0 I 081798 13 I od 9. septembra 2013. godine, 43 0 I 078540 12 I od 20. septembra 2013. godine, 43 0 I 078701 12 I od 30. oktobra 2013. godine, 43 0 I 082217 13 I od 16. septembra 2013. godine, 43 0 I 081339 13 I od 13. septembra 2013. godine, 43 0 I 091453 13 I od 28. avgusta 2013. godine, 43 0 I 090953 13 I od 10. septembra 2013. godine, 43 0 I 077942 12 I od 3. septembra 2013. godine, 43 0 I 078269 12 I od 23. oktobra 2013. godine, 43 0 I 077884 12 I od 31. oktobra 2013. godine, 43 0 I 081767 13 I od 5. septembra 2013. godine, 43 0 I 081334 13 I od 13. septembra 2013. godine, 43 0 I 084296 13 I od 3. oktobra 2013. godine, 43 0 I 093088 13 I od 23. avgusta 2013. godine, 43 0 I 078686 12 I od 17. septembra 2013. godine, 43 0 I 077885 12 I od 14. novembra 2013. godine, 43 0 I 089719 13 I od 27. septembra 2013. godine i 43 0 I 078052 12 I od 25. oktobra 2013. godine, kojim je prijedlog apelanata odbijen kao neosnovan.

6. U obrazloženjima rješenja, Općinski sud je, između ostalog, istakao da apelanti navode kako ne spore fiksno utvrđeni mjesečni iznos koji im je isplaćen na osnovu izvršne isprave, ali potražuju isplatu duga koja se odnosi na isplatu razlike na utvrđene novčane naknade od 25% mjesečno. Općinski sud se poziva na odredbu člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) kojom je propisano da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražitelj izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Nadalje, odredbom člana 36. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, propisano je da prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži izvršenje, tražitelj izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim se izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja. Konkretni prijedlog za izvršenje je postavljen kao zahtjev za ostvarenje potraživanja koje nije utvrđeno, niti sadržano u izvršnim ispravama. Stoga, zbog te nesaglasnosti prijedloga za izvršenje sa izvršnom ispravom, izvršna isprava je nepodobna za izvršenje u pogledu onog potraživanja, koje se traži prijedlogom za izvršenje, odnosno usklađivanje novčane naknade u iznosu od 25% prosječne plate isplaćene u Federaciji BiH u prethodnoj godini, kao razlike između nominalnog (fiksnog-novčanog iznosa) i iznosa od 25% prosječne plate u Federaciji BiH iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, jer to potraživanje nije određeno navedenom izvršnom ispravom, niti je u samoj izvršnoj ispravi određeno da će se vršiti usklađivanje novčanih iznosa koji predstavljaju naknadu nezaposlenoj demobiliziranoj osobi, nakon donošenja izvršne isprave, pa do isteka roka za isplatu, u skladu sa porastom - povećanjem prosječne plate u Federaciji BiH iz pretthodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku. Takva mogućnost nije predviđena ni odredbama Uputstva o načinu ostvarivanja i isplate novčane naknade demobiliziranim braniocima za vrijeme nezaposlenosti («Službene novine FBiH» broj 81/06), na osnovu kojeg je donesena izvršna isprava tj. propisom koji je donesen od strane Federalnog zavoda za zapošljavanje na osnovu člana 10. stav 2. Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica («Službene novine FBiH» broj 61/06), kao ni navedenim Zakonom. U konkretnom slučaju izvršne isprave, rješenja Službe su podobna za izvršenje u onom dijelu u kome je naveden nominalni (novčani), odnosno fiksni iznos za isplatu naknade apelantima za vrijeme nezaposlenosti, a koji je od strane izvršenika isplaćen apelantima, što je i nesporno, kao i to da se pijedlogom za izvršenje ne traži ostvarenje tih potraživanja. Međutim, u preostalom dijelu navedenom u izreci izvršne isprave riječima «odnosno 25% prosječne plate u Federaciji iz prethodne godine, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku», navedene izvršne isprave nisu podobne za izvršenje.

7. Odlučujući o žalbama apelanata protiv prvostepenih rješenja, Kantonalni sud je donio osporena rješenja navedena u izreci ove odluke, kojima je žalbe odbio i prvostepena rješenja potvrdio.

8. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud, između ostalog, navodi da u konkretnom slučaju, izvršna isprava podnesena uz prijedlog za izvršenje radi potraživanja čije se ostvarenje traži, ne odgovara prijedlogu za izvršenje zbog činjenice da je u prijedlogu za izvršenje postavljen zahtjev za ostvarenje potraživanja koje nije utvrđeno u izvršnoj ispravi. Naime, izvršna isprava je nepodobna za izvršenje, u pogledu onog potraživanja koji se traži prijedlogom za izvršenje, tj. razlike između nominalnog i iznosa od 25% prosječne plate u Federaciji BiH, iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, jer to potraživanje nije određeno navedenom izvršnom ispravom, niti je u samoj izvršnoj ispravi određeno da će se vršiti usklađivanje novčanih iznosa koji predstavljaju naknadu nezaposlenoj demobiliziranoj osobi, nakon donošenja te izvršne isprave pa do isteka roka za isplatu u skladu sa porastom – povećanjem prosječne plate u Federaciji BiH iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, a kako to pravilno zaključuje prvostepeni sud. Takva mogućnost nije predviđena ni odredbama Uputstva o načinu ostvarivanja i isplate novčane naknade demobiliziranim braniocima za vrijeme nezaposlenosti, na osnovu kojeg je donesena izvršna isprava tj. propisom koji je donesen od strane Federalnog zavoda za zapošljavanje na osnovu člana 10. stav 2. Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica, kao ni navedenim Zakonom. Predmetna rješenja Službe su, po ocjeni Kantonalnog suda, podobna za izvršenje, u onom dijelu u kome je naveden nominalni (novčani), odnosno fiksni iznos za isplatu naknade apelantima za vrijeme nezaposlenosti, a koji je od strane izvršenika isplaćen apelantima, što je i nesporno, tim prije što se prijedlogom za izvršenje ne traži ostvarenje tog potraživanja u nominalnom iznosu. Međutim, u preostalom dijelu navedenom u izreci izvršne isprave riječima: «odnosno 25% prosječne plate u Federaciji iz prethodne godine, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku», navedena izvršna isprava nije podobna za izvršenje, jer ne ispunjava uslove iz člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, a kako to pravilno zaključuje prvostepeni sud. Kantonalni sud se pozvao i na praksu Ustavnog suda, koji je isti stav zauzeo u svojoj odluci broj AP-3144/13 od 17. septembra 2013. godine, zbog čega smatra da se ne mogu prihvatiti kao osnovani žalbeni navodi apelanata.

9. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

10. Apelanti navode da su, polazeći od Ustavnih odredbi, sva lica jednaka pred zakonom, da imaju slobodan pristup sudu, da imaju pravo na imovinu, da uživaju zagarantovana prava i slobode bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, imajući u vidu odredbe Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba («Službene novine FBiH» br.41/01 i 22/05), Uputstva o načinu ostvarivanja i isplate novčane naknade demobiliziranim braniocima za vrijeme nezaposlenosti («Službene novine FBiH» broj 81/06), Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica («Službene novine FBiH» broj 61/06), te da su potraživana novčana sredstva obezbijeđena i namijenjena isključivo za predmetna potraživanja apelanata, što potvrđuje Odluka o odobravanju utroška sredstava «Transfer za kantonalne službe za zapošljavanje za isplatu naknada demobiliziranim braniocima», utvrđenih budžetom Federacije BiH za 2008. godinu, Federalnom ministarstvu za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata. Također, apelanti smatraju zlonamjernim i nezakonitim odluke prvostepenog i drugostepenog suda, jer su nezakonitim odlukama sudovi proveli diskriminaciju nad apelantima u odnosu na demobilizirane nezaposlene branioce u drugim kantonima, povrijedili pravo apelanata na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, č1ana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, te predlažu da Ustavni sud u cijelosti usvoji apelacije, ukine osporene odluke Kantonalnog suda i prvostepene odluke i predmete vrati Kantonalnom sudu na ponovno odlučivanje.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

14. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnom slučaju, suština apelacionih navoda svodi na osporavanje načina na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo kada su odbili kao neosnovane prijedloge apelanata za izvršenje. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da je u Odluci broj AP 4926/13 od 24. aprila 2014. godine (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) već razmatrao isto činjenično i pravno pitanje i zaključio da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke zaključujući da je izvršna isprava nepodobna za izvršenje, u pogledu onog potraživanja koji se traži prijedlogom za izvršenje, tj. razlike između nominalnog i iznosa od 25% prosječne plate u Federaciji BiH, iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, jer to potraživanje nije određeno navedenom izvršnom ispravom, niti je u samoj izvršnoj ispravi određeno da će se vršiti usklađivanje novčanih iznosa koji predstavljaju naknadu nezaposlenoj demobiliziranoj osobi, nakon donošenja te izvršne isprave pa do isteka roka za isplatu u skladu sa porastom – povećanjem prosječne plate u Federaciji BiH iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku. Takva mogućnost nije predviđena ni odredbama Uputstva o načinu ostvarivanja i isplate novčane naknade demobiliziranim braniocima za vrijeme nezaposlenosti, na osnovu kojeg je donesena izvršna isprava tj. propisom koji je donesen od strane Federalnog zavoda za zapošljavanje na osnovu člana 10. stav 2. Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica, kao ni navedenim Zakonom. Stoga, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelacionih navoda poziva na obrazloženje i razloge navedene u pomenutoj odluci broj AP 4926/13.

15. S obzirom na navedeno, Ustavni sud iz istih razloga smatra da apelacioni navodi u konkretnom slučaju, vezani za kršenje ustavnih prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te člana

1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, ne sadrže elemente koji bi ukazivali na to da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije a koje bi zahtijevalo meritorno ispitivanje. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi apelanata očigledno (prima facie) neosnovani.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-215/14 (M. H., N. Z., H. S., N. A., S. B… | Sudska praksa | Aktio