Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1166/12 (M. M.)

Odluka donesena 25. 06. 2014.

  • Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1166/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 06. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 25. juna 2014. godine u predmetu broj AP 1166/12, rješavajući apelaciju Mirka Mikulića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka i), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirka Mikulića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 58 0 P 010351 10 Rev, od 6. decembra 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 58 0 P 010351 09 Gž, od 21. januara 2010. godine i presude Općinskog suda u Mostaru, broj 07 58 P 010351 06 P, od 14. januara 2009. godine zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirko Mikulić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Častimir Mndarić, advokat iz Mostara, podnio je 27. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 58 0 P 010351 10 Rev, od 6. decembra 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 58 0 P 010351 09 Gž, od 21. januara 2010. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 07 58 P 010351 06 P, od 14. januara 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 07 58 P 010351 06 P, od 14. januara 2009. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 58 0 P 010351 09 Gž, od 21. januara 2010. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta da se utvrdi da rješenje o prestanku radnog odnosa broj 02-03/1-

36-144-11/06, od 19. aprila 2006. godine nije dopušteno, te da mu radni odnos nije prestao i naredi tuženom HNK Ministarstvu unutrašnjih poslova HNK, da ga vrati na poslove policajca PU Mostar odnosno druge odgovarajuće poslove i isplati neisplaćene plate u uukupnom iznosu od 18.083,57 KM na način preciziran u izreci presude. U obrazloženju rješenja je navedeno da iz činjenične osnove proizlazi da je apelantu prestao radni odnos na osnovu rješenja tuženog, a na osnovu odluke Komesara IPTF-a, od 16. jula 2001. godine kojim se tuženi upućuje na dosljednu primjenu politike IPTF-a o registraciji privremenoj autorizaciji i certifikaciji prema kojoj samo osobe koje su privremeno ovlaštene da primjenjuju policijska ovlaštenja od komesara IPTF-a i kojima su izdate IPTF-ove ID kartice mogu raditi kao policajci, a one osobe koje rade kao policajci, a koje nisu privremeno ovlaštene od strane IPTF-a i nemaju IPTF-ovu ID karticu moraju vratiti uniformu, pištolje izdate od strane policije. U obrazloženju je dalje navedeno da u skladu sa navedenim apelant nije imao valjano ovlaštenje za dalji rad, jer nije imao sve propisane uslove, odnosno IPTF-ovu ID karticu.

3. Presudom Vrhovnog suda, broj 58 0 P 010351 10 Rev, od 6. decembra 2011. godine revizija apelanta protiv presude Kantonalnog suda, broj 58 0 P 010351 09 Gž, od 21. januara 2010. godine odbijena je kao neosnovana.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka i) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 18. stav (3) tačka i) Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

i) apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. U konkretnom slučaju apelant se žali na presude koje su donesene na osnovu akta IPTF-a , donesenog u okviru mandata Misije Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, te smatra da su mu tim odlukama povrijeđena naprijed navedena ustavna prava. Ustavni sud primjećuje da su osporene odluke donesene isključivo na temelju akta IPTF-a. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća na odluku Evropskog suda u predmetu Dragana Kalinića i Milorada Bilbije (vidi, Evropski sud, Dragan Kalinić i Milorad Bilbija protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 13. maja 2008. godine, aplikacija br. 45541/04 i 16587/07) u kojoj je žalbe aplikanata u pogledu odluka Visokog predstavnika od 29. juna 2004. godine, 16. decembra 2004. godine i 23. marta 2007. godine, proglasio inkopatibilnim ratione personae u smislu značenja člana 35 Evropske konvencije. U navedenoj odluci Evropski sud je: podsjetio da se smjene koje je naložio Visoki predstavnik u skladu sa njegovim «bonskim ovlastima» u principu mogu prepisati Ujedinjenim nacijama i da se Bosna i Hercegovina ne može smatrati odgovornom za takva smjenjivanja. Ustavni sud smatra da se praksa Evropskog suda može primjeniti u konkretnom slučaju, s obzirom da je akt IPTF-a, kojim je utvrđeno da apelant nije podoban za certifikaciju, donio u procesu certifikacije u skladu sa svojim ovlaštenjima iz Sporazuma, koji je 9. decembra 1998. godine potpisan između legalnih predstavnika Republike Srpske i predstavnika Misije Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini. U skladu sa tim, Ustavni sud smatra da Bosna i Hercegovina nema odgovornost za tu odluku Komesara IPTF-a, donesenu u okviru mandata Misije Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, pa je shodno tome, apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka i) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1166/12 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio