Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2105/11 (S. D.)
Odluka donesena 25. 06. 2014.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2105/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 06. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 25. juna 2014. godine u predmetu broj AP 2105/11, rješavajući apelaciju Seada Dugonjića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Seada Dugonjića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 P 005271 10 Gž od 15. marta 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Sead Dugonjić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg zastupa Agan Abdulahović, advokat iz Tuzle, podnio je 16. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 P 005271 10 Gž od 15. marta 2011. godine.
2. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizilazi da se apelant prijavio na javni konkurs za popunu radnog mjesta državnog službenika na poziciju Kantonalnog inspektora zaštite na radu pri Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove TK. Agencija za državnu službu Federacije Bosne i Hercegovine je svojim aktom broj 05-34-8-77/08 od 22. avgusta 2008. godine obavijestila apelanta da se nalazi na prvom mjestu liste uspješnih kandidata za popunjavanje radnog mjesta na koje je konkurisao, te da je direktor Kantonalne uprave za inspekcijske poslove TK rješenjem broj 17/1-34- 3088/08 od 12. avgusta 2008. godinena navedenu poziciju postavio A.L., drugu na listi uspješnih kandidata.
3. Nezadovoljan navedenim rješenjem i obavještenjem apelant je Odboru državne službe za žalbe FBiH podnio žalbu koja je rješenjem broj 01-34-1293/08 od 20. oktobra 2008. godine odbijena kao neosnovana.
4. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-P-08- 003638 od 26. aprila 2010. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 03 0 P 005271 10 Gž od 15. marta 2011. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da sud poništi rješenje Odbora za državne žalbe FBiH broj 01-34-1293/08 od 20. oktobra 2008. godine i rješenje Kantonalne uprave za inspekcijske poslove TK broj 17/1-34-3088/08 od 12. avgusta 2008. godine, te da se obaveže direktor Kantonalne uprave za inspekcijske poslove TK da na poziciju 05-kantonalni inspektor zaštite na radu postavi kandidat u skladu sa Pravilnikom o jedinstvenim kriterijima, pravilima i postupku imenovanja i postavljanju državnih službenika u organima državne službe u FBiH, kao i da se apelantu naknade troškovi parničnog postupka.
5. Apelant smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud podsjeća da kao opšte pravilo člana 6. Evropske konvencije zahtijeva da postoji spor oko prava i obaveza i da oni budu građanske prirode.
8. U konkretnom slučaju radi se o apelantovoj žalbi na navodne povrede prava u vezi sa njegovim pravom na pravično suđenje u postupku popune radnog mjesta državnog službenika. Međutim, garancije koje su u tom smislu sadržane u Zakonu o državnoj službi i Uredbi o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u FBiH tiču se prava i obaveza da se postupak objave konkursa za radno mjesto u kantonalnom organu uprave provede zakonito i transparentno, a s druge strane i pravo svakog lica koje ispunjava zakonom propisane uslove da konkuriše na određeno radno mjesto. Sama činjenica da neko lice ispunjava formalne uslove konkursa ne znači i da će to lice biti i izabrano. S druge strane, to takođe znači da će u konkretnom slučaju direktor Kantonalne uprave za inspekcijske poslove TK odnosno Agencija koji su proveli konkurs za izbor nekog službenika, morati dokazati da je taj izbor bio zakonit. Praksa Evropskog suda za ljudska prava stoji na izričitom stanovištu da pravo da neko konkuriše na određeno radno mjesto odnosno obaveza ustanove da izabere takvog kandidata, ne spada u domen «građanskih prava» zaštićenih Evropskom konvencijom. Tako u presudi Carl- Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije navedeno je da «Komisija smatra da onemogućavanje kandidovanja u Kancelariju Federalnog predsjednika ne smatra se građanskim pravom zaštićenim članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz toga slijedi da je apelacija u ovom dijelu inkompatibilna ratione materiae sa odredbama Evropske konvencije u smislu člana 27. stav
2. Evropske konvencije». (vidi odluku Evropske komisije za ljudska prava, Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije od 14. decembra 1989, Odluke i Izvještaji broj 64, strana 210, stav 7). U ovom kontekstu je relevantan i korespondirajući stav koji je zauzeo Ustavni sud u odlukama br. AP-122/06 od 26. juna 2007. godine i AP-3036/06 od 17. novembra 2008. godine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti dostupne na www.ustavnisud.ba). Dakle, s obzirom da u ovom slučaju prava na čiju povredu se apelant žali ne potpadaju pod «građanska prava i obaveze» u okviru zaštite člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae u ovom dijelu inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U odnosu na apelantove navode da mu je povrijeđeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud iz sadržaja apelacije zaključuje da se apelant poziva na navedeno pravo u vezi sa pravom na pravično suđenje. Međutim, obzirom na činjenicu da se u ovom slučaju povreda navedenih prava ne može razmatrati nezavisno od prava na pravično suđenje na koje se i apelant poziva i imajući u vidu zaključak, do kojeg je Ustavni sud došao u pogledu navodne povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju navodi apelanta o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, takođe ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić