Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2522/14 (R. G.)
Odluka donesena 25. 06. 2014.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2522/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 06. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 25. juna 2014. godine, u predmetu broj AP 2522/14, rješavajući apelaciju Rusmira Grahića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 22/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rusmira Grahića podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 416690 14 P 2 od 2. juna 2014. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Rusmir Grahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 11. juna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 416690 14 P 2 od 2. juna 2014. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "odložio provođenje Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 390217 13 I od 20. novembra 2013. godine ili ukinuo navedeno rješenje o izvršenju".
2. Presudom Općinskog suda broj 065-0-P-07-000348 od 21. decembra 2007. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 P 008746 08 od 13. septembra 2013. godine, otkazan je ugovor o zakupu koji je zaključen između apelanta kao zakupoprimca i Zlatana Grahića, Zekije Grahića, Amre Christiansen i Hasije Bukvić kao zakupodavaca, te slijedom toga naloženo apelantu da se iseli iz stana i garaže koji se nalaze u Sarajevu, ulica Tekija broj 60.
3. Zlatan Grahić, Zekija Grahića, Amra Christiansen i Hasija Bukvić (u daljnjem tekstu: tražioci izvršenja) podnijeli su Općinskom sudu prijedlog za izvršenje, na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda broj 065-0-P-07-000348 od 21. decembra 2007. godine, protiv apelanta kao izvršenika, radi iseljenja.
4. Općinski sud, postupajući po prijedlogu tražioca izvršenja, donio je Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 390217 13 I od 20. novembra 2013. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje.
5. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 P 416690 14 P od 10. marta 2014. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja kojom je tražio da se odloži postupak iseljenja po Rješenju o izvršenju broj 65 0 I 390217 13 I od 20. novembra 2013. godine, dok je odbačena apelantova tužba sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se utvrdi da dio nekretnine u prizemlju stambenog objekta u ulici Tekija broj 60, na kojem apelant ima pravo suvlasništava, ne može biti predmet izvršenja.
6. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedenog rješenja, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 65 0 P 416690 14 Gž od 2. aprila 2014. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
7. U ponovnom postupku, Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 P 416690 14 P 2 od 2. juna 2014. godine kojim je odbačen apelantov prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja kojom je tražio da odloži postupak iseljenja po Rješenju o izvršenju broj 65 0 I 390217 13 I od 20. novembra 2013. godine do pravosnažnog okončanja parničnog postupka (stav I izreke rješenja). Odbačen je apelantov prijedlog za određivanje mjere osiguranja kojom je tražio da se radi osiguranja prava korištenja stana, koji se nalazi u prizemlju stambenog objekta u ulici Tekija broj 60, zabrani protivnicima osiguranja (tj. tražiocima izvršenja) da preduzimaju aktivnosti u vezi iseljenja apelanta, te da se odloži postupak iseljenja po navedenom rješenju o izvršenju (stav II izreke rješenja). Odbačena je apelantova tužba sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se utvrdi da je suvlasnik predmetnog stambenog objekta sa dijelom 1/10, u kojoj na svom idealnom suvlasničkom dijelu koristi stan u prizemlju objekta, te da se slijedom toga apelant isključuje od izvršenja iseljenjem i predajom tog stana tuženim (tj. tražiocima izvršenja) (stav III izreke rješenja).
8. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da je protiv tog rješenja dozvoljena žalba u roku od 30 dana od dana dostavljanja rješenja, koja se podnosi Kantonalnom sudu putem prvostepenog suda. Međutim, prema stanju spisa, apelant nije izjavio žalbu protiv navedenog rješenja.
9. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na porodični život i dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da u predmetnom stanu, iz kojeg se traži njego iseljenje, živi od 1996. godine, kada se na poziv svoga djeda uselio u taj stan, da je nakon njegove smrti nastavio da koristi predmetni stan, te da je taj stan koristio na osnovu ugovora o zakupu od 2003. do 2007. godine. Međutim, apelant navodi da je na osnovu Ugovora o poklonu od 14. januara 2008. godine (koji je zaključio sa svojim ocem) postao suvlasnik predmetnih nekretnina iz kojih se traži njegovo iseljenje, koju činjenicu nije mogao isticati u toku prethodno vođenog parničnog postupka (ali da je podnio prijedlog za ponavljanje tog postupka). Takođe, apelant navodi da je iseljenje iz predmetnog stana zakazano za 16. jun 2014. godine, te stoga traži od Ustavnog suda da usvoji njegov zahtjev za donošenje privremene mjere.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da apelant nije protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 P 416690 14 P 2 od 2. juna 2014. godine izjavio žalbu Kantonalnom sudu, te da stoga nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić