Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-567/12 (A. H. I. i drugi)

Odluka donesena 25. 06. 2014.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-567/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 06. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 25. juna 2014. godine u predmetu broj AP 567/12, rješavajući apelacije Al Husin Imada i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h, člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Al Husin Imad protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 008053 11 U, od 21. decembra 2011. godine;

Shafi Mohamed Abdulrahman protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 010331 13 Uvp, od 21. novembra 2013. godine;

Ul-Haque Nasim protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 013514 13 Uvp, od 27. decembra 2013. godinezbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP 567/12

1. Al Husin Imad (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Bčkog podnio je 8. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 008053 11 U, od 21. decembra 2011. godine. Rješenjem Odjeljenja za administraciju Ilidža i Trnovo, broj UP-1-

03/3-10-13-5-1650/11, od 18. jula 2011. godine poništena je apelantova lična karta, vozačka dozvola i prijava prebivališta. U konkretnom slučaju osporenom odlukom tužba je odbijena i potvrđeno rješenje Ministarstva civilnih poslova BiH, broj UP-II-06-1-30-2-07-DS/11, od 21. oktobra 2011. godine kojim je odbijena kao neosnovana apelantova žalba protiv rješenja Sektora za administraciju, Uprave administracije i podrške Mupa Kantona Sarajevo broj UP-2/03/3-1-13-5-88/11, od 14. septembra 2011. godine.

AP 5283/13

2. Shafi Mohamed Abdulrahman (u daljnjme tekstu: apelant) kojeg zastupa Muhidin Kapo, advokat iz Sarajeva podnio je 24. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 010331 13 Uvp, od 21. novembra 2013. godine. Presudom vijeća za upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 010331 12 U, od 10. oktobra 2013. godine tužba apelanta odbijena je kao neosnovana.U konkretnom slučaju osporenom odlukom u upravnoj stvari otkaz stalnog boravka strancu apelantov zahtjev za preispitivanje pomenute presude, od 10. oktobra 2013. godine odbačen je kao neblagovremen.

AP 392/14

3. Ul-Haque Nasim (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Semir Guzin, advokat iz Zajedničke advokatske kancelarije Kebo & Guzin iz Mostara, podnio je 24. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 013514 13 Uvp, od 27. decembra 2013. godine kojom je odbijen zahtjev za preispitivanje presude Suda BiH broj S1 3 U 013514 13 U, od 14. novembra 2013. godine. Rješenjem Službe za poslove sa strancima broj UP-

1/18.12-07.3-206-1/13, od 27. marta 2013. godine apelantu je otkazano pravo na bezvizni boravak i izrečena mjera protjerivanja sa teritorije BiH na period od tri godine i naloženo dobrovoljno napuštanje teritorije BiH u roku od pet godina.

Spajanje predmeta

4. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 567/12. Apelacioni navodi

5. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija. Osim toga, apelant se u predmetu AP-567/12 žali i na povredu prava nadjelotovoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, u vezi s pravom na pravično suđenje.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava koja izričito zastupa stav da, općenito, pravo na ulazak, boravak ili pravo da se ne bude protjerano iz određene zemlje, ili njenog određenog dijela, nije pravo koje je garantirano odredbama Evropske konvencije čak ni za građane te zemlje. Takva prava su određena javnim pravom, aktima javne uprave iz čega slijedi da pojam „građanska prava“ u članu 6. stav 1. Evropske konvencije ne uključuje nijedno takvo pravo. Prema tome, ni odluka kojom se dopušta ili odbija ulazak, kao ni postupak u kojem je ta odluka donesena nisu supsumirani odredbama člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi predstavku broj 3325/67 X, Y, Z, V. i W. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Zbirka 25 [1968]).

8. Isto tako, u odluci Evropske komisije za ljudska prava V. P. protiv Ujedinjenog Kraljevstva se kaže: „Komisija smatra da postupak koji su provele javne vlasti s ciljem da odluče da li treba strancu biti dopušteno da ostane u zemlji, ili to pravo treba da mu bude uskraćeno, ima diskrecionu, administrativnu prirodu i ne uključuje primjenu građanskih prava i obaveza u smislu značenja člana 6. Evropske konvencije.“ Komisija, dalje, utvrđuje da se zahtjevi za odobrenje boravka ubrajaju u kategoriju postupaka kojim se ne utvrđuju građanska prava i obaveze prema članu 6. Evropske konvencije. Prema tome, Komisija mora odbaciti ovaj zahtjev kao ratione materiae inkompatibilan odredbama Konvencije (vidi odluku V. P. protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 9. novembra 1987. godine, predstavka broj 13162/87, OI 54, stranica 211, stav 2).

9. Takođe, praksa Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu izričito smatra da je odlučivanje o kretanju i boravku stranaca isključiva nadležnost državnih organa i da se ne može podvesti pod koncept «građanskih prava i obaveza» zaštićen članom 6. Evropske konvencije (vidi presudu P. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka broj 13162/87 54 DR 211, str. 2, i presudu Philip Burnett Franklin Agee protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka broj 7729/76 od 17. decembra 1976. godine, DR 7, tačka 28). U navedenim odlukama Evropski sud je zaključio «da postupak koji su provele javne vlasti s ciljem odlučivanja treba li strancu biti dozvoljeno da ostane u zemlji ili da mu to bude uskraćeno je diskrecione administrativne prirode i ne uključuje primjenu građanskih prava i obaveza u smislu značenja člana 6. Evropske konvencije», odnosno da se uskraćivanje prava boravka stranoj osobi, iz razloga propisanih zakonom, smatra aktom države koji pripada njenom javnopravnom domenu i ne uživa zaštitu člana 6. Evropske konvencije kao «građansko pravo ili obaveza».

10. Iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Apelant se u predmetu AP-567/12 također žali na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Budući da je prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pravo na djelotvoran lijek akcesorno pravo, to se povreda ovog prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu člana 13. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u opseg» garantovanog prava (vidi mutatis mutandis Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. jula 1994. godine, Serija A broj 291-B, stav 22).

12. Imajući u vidu da je u apelantovom slučaju Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke zaključio da su navodi apelanta o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa ovim pravom, a budući da se radi o akcesornom pravu, također ratione materiaeinkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-567/12 (A. H. I. i drugi) | Sudska praksa | Aktio