Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-615/11 (M. D.)
Odluka donesena 25. 06. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-615/11
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 06. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 615/11, rješavajući apelaciju Mirsada Didovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 25. juna 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mirsada Didovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku Općinskog suda u Bihaću, koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan donošenjem Rješenja Općinskog suda u Bihaću broj I-540/05 od 14. februara 2012. godine.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom
74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Mirsadu Didoviću, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke, isplati iznos od 2.100,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Mirsad Didović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanskog Petrovca, koga zastupa Slobodan Brčin, advokat iz Bihaća, podnio je 10. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak u predmetu Općinskog suda u Bihaću broj I-540/05.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09) koja su važila u to vrijeme, od Općinskog suda je zatraženo 7. marta 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Također, od Općinskog suda je 28. februara 2014. godine zatraženo da dostavi spis predmeta.
3. Općinski sud je 19. marta 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju, a spis predmeta 6. marta 2014. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda (tada važećih), odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 15. maja 2014. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Pravomoćnom i izvršnom Presudom Općinskog suda broj RS: 1354/03 od 16. novembra 2004. godine naloženo je izvršeniku DIP „Oštrelj“ d.d. Bosanski Petrovac (u daljnjem tekstu: izvršenik) da isplati tražiocu izvršenja, i to: 1) za neisplaćene plaće za period od 4. aprila 2000. godine do 30. septembra 2002. godine ukupni iznos od 6.744,34 KM sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos od 4. aprila 2003. godine pa do isplate, 2) topli obrok za period od 4. aprila 2000. godine do 30. septembra 2002. godine u iznosu od 5.640,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom na te iznose od 4. aprila 2003. godine pa do isplate, 3) za regres za 2000, 2001. i 2002. iznos od 932,96 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 4. aprila 2003. godine pa do isplate.
7. Apelant je 23. marta 2005 godine podnio prijedlog za dozvolu izvršenja.
8. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj I-540/05 od 13. aprila 2005. godine dozvoljeno je predloženo izvršenje radi namirenja apelantovog potraživanja iz pravomoćne presude, i to pljenidbom sa računa izvršenika.
9. Navedeno rješenje je dostavljeno strankama i Una banci Bihać na izvršenje, koje je banka primila 18. aprila 2005. godine.
10. Una banka je 10. maja 2005. godine vratila Rješenje o izvršenju sa naznakom da nije u mogućnosti da izvrši predloženo izvršenje jer je izvršenik blokiran, tj. nije imao sredstava.
11. Apelantov opunomoćenik je od Općinskog suda 7. juna 2005. godine zatražio da sud naloži izvršeniku da navede potpune podatke o svojoj pokretnoj i nepokretnoj imovini i mjestu gdje se ona nalazi kako bi se izvršni postupak proveo.
12. Apelant je 6. septembra 2005. godine urgirao da se postupak što prije okonča.
13. Zaključkom Općinskog suda broj I 540/05 od 24. februara 2006. godine Općinski sud je naložio Una banci da sudu u roku od osam dana od dana prijema zaključka vrati Rješenje Općinskog suda broj I-540/05 od 13. aprila 2005. godine uz obavezu da obavijesti sud da li je i u kojem obimu eventualno postupio po navedenom rješenju, odnosno da li je sud izvršio prenos sredstava.
14. Aktom broj PU-845-1-06 od 14. marta 2006. godine Una banka je obavijestila sud da nije u mogućnosti postupiti po rješenju o izvršenju zbog nedostatka sredstava na računu.
15. Apelant je 11. aprila 2007. godine predložio banci da ponovo pozove izvršenika da navede potpune podatke o svojoj pokretnoj i nepokretnoj imovini na propisanom obrascu o vlasništvu društva, te zatražio promjenu sredstva po članu 8. stav 3. Zakona o izvršnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZIPFBiH), i to popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.
16. Apelant je ponovo 18. januara 2008. godine urgirao da se izvršni postupak nastavi.
17. Rješenjem Općinskog suda broj I-540/05 od 10. februara 2009. godine određeno je izvršenje popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.
18. Konačno, Rješenjem Općinskog suda broj 540/05 od 14. februara 2012. godine je utvrđeno apelantovo namirenje prodajom pokretnih stvari izvršenika u ukupnom uplaćenom iznosu glavnog duga od 13.317,30 KM, čime je apelant u cijelosti namiren.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
19. Apelant smatra da je izvršni postupak trajao predugo i da je time povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju, te naloži Općinskom sudu da apelantov predmet hitno uzme u rad i pristupi zakonitom provođenju postupka.
20. Apelant predlaže da Ustavni sud obaveže Unsko-sanski kanton da apelantu na ime naknade za nematerijalnu štetu isplati iznos od po 1.000,00 KM za svaku godinu prekoračenja preko dvije godine vođenja postupka kao prekoračenja razumnog roka u vođenju postupka pred prvostepenim sudom, odnosno ukupan iznos od 4.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
21. Iznoseći hronološki tok postupanja, Općinski sud je naveo da se konkretni predmet ne može „izolovano posmatrati, jer je bilo više stotina predmeta protiv izvršenika i da se radilo o velikom kombinatu sa ogromnim milionskim dugovanjima banaka, Porezne uprave i dobavljača“.
V. Relevantni propisi
22. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 118.
Izvršenje na pokretnim stvarima provodi se njihovom zapljenom, procjenom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobivenog prodajom.
Član 133.
Namirenje jednog tražioca izvršenja Ako se iz prodajne cijene namiruje samo jedan tražilac izvršenja, sud će, bez održavanja ročišta, odrediti da se iz iznosa dobivenog prodajom stvari i oduzetog novca namire redom: troškovi postupka troškovi određeni u izvršnoj ispravi, kamate do dana unovčenja stvari i glavno potraživanje.
VI. Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
25. Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije postupak po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravomoćne presude još nije bio okončan, ali da je postupak u međuvremenu završen Rješenjem Općinskog suda broj 540/05 od 14. februara 2012. godine. Imajući u vidu da, prema članu 18. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u odnosu na apelantove navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
27. Apelant je naveo da mu je, zbog nerazumno dugog trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
30. Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, „izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije“ (vidi vodeće odluke Ustavnog suda br. AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05, i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). Ustavni sud, dalje, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem su države ugovornice dužne da organiziraju svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran kako pravno, tako i u praksi, te da osiguraju izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi, Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
31. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, sa izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Analiza dužine trajanja postupka
32. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak započeo 23. marta 2005. godine, kada je apelant podnio prijedlog za izvršenje rješenja, te da je, u smislu odredbe člana 133. ZIP-a FBiH, kako proizlazi iz stanja spisa, predmetni izvršni postupak okončan rješenjem Općinskog suda od 14. februara 2012. godine. Iz navedenog proizlazi da je predmet ocjene Ustavnog suda period od sedam godina.
33. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i koji zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku.
34. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud zapaža da je apelant prvo podnio prijedlog za izvršenje nadležnom sudu, te je, nakon dostavljanja spisa nadležnom sudu i donošenja rješenja o izvršenju, mijenjao i precizirao prijedlog za izvršenje u kojim je promijenio predmet i sredstvo izvršenja. Ustavni sud smatra da apelant mijenjanjem prijedloga za izvršenje nadležnom sudu nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka, jer je ta pravna radnja bila u skladu sa apelantovim pravima propisanim relevantnim zakonskim odredbama i neophodna, budući da je račun izvršenika kod banke bio blokiran, pa Ustavni sud smatra da, u okolnostima konkretnog slučaja, to objektivno nije doprinijelo dužini trajanja predmetnog postupka, jer je evidentno da je apelant blagovremeno postupao po nalozima suda, pa čak i urgirao postupanje u predmetu.
35. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud veoma brzo odredio predloženo izvršenje, te da je predmetno izvršenje bilo neuspješno kod banke, jer na računu izvršenika nije bilo novčanih sredstava. Apelant je 11. aprila 2007. godine predložio banci da ponovo pozove izvršenika da navede potpune podatke o svojoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, te zatražio promjenu sredstva po članu 8. stav 3. ZIP-a FBiH popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, koje je određeno 10. februara 2009. godine, dakle, skoro dvije godine od podnošenja prijedloga. Konačno, Rješenjem Općinskog suda broj 540/05 od 14. februara 2012. godine je utvrđeno namirenje apelanta prodajom pokretnih stvari izvršenika u ukupnom uplaćenom iznosu glavnog duga od 13.317,30 KM, čime je apelant u cijelosti namiren. Nakon što je Općinski sud rješenjem od 10. februara 2009. godine odredio izvršenje protiv izvršenika zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, Ustavni sud zapaža da je ono provedeno tek 14. februara 2012. godine, dakle, više od tri godine nakon donošenja rješenja.
36. U vezi s ponašanjem Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je u toku izvršnog postupka nekoliko puta bezuspješno pokušano izvršenje zbog toga što na označenim transakcijskim računima izvršenik nije imao sredstava. Ustavni sud smatra da se ovakve okolnosti, koje su objektivne prirode i na koje Općinski sud nije mogao utjecati, ne mogu staviti na teret Općinskom sudu. U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda da „moguće propuštanje izvršenja presude zbog siromaštva dužnika ne može se uzeti protiv države osim i u mjeri u kojoj se može pripisati domaćim vlastima, naprimjer, njihovim pogreškama ili odugovlačenju izvršnog postupka“ (vidi, Evropski sud, Šostarić protiv Hrvatske, presuda od 17. aprila 2007. godine, stav 31). Dovodeći navedeni stav u kontekst činjenica konkretnog predmeta Ustavni sud zapaža da, iako je nesporno da je tokom izvršnog postupka Općinski sud u pojedinim fazama blagovremeno poduzimao određene procesne radnje, dužina predmetnog izvršnog postupka, koji je trajao sedam godina, ne zadovoljava standard „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pritom Ustavni sud zapaža da Općinski sud, iznoseći hronologiju predmetnog slučaja, konkretni predmet ne može „izolovano posmatrati, jer je bilo više stotina predmeta protiv izvršenika i da se radilo o velikom kombinatu sa ogromnim milionskim dugovanjima banaka, Porezne uprave i dobavljača“, što se ne može smatrati opravdanim razlozima koji bi eventualno mogli opravdati dužinu predmetnog postupka.
37. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
38. Apelant je zatražio da mu se, zbog dužine trajanja postupka, naknadi nematerijalna šteta. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
39. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
40. S obzirom na to da predmetni postupak po zakonu spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da je izvršni postupak trajao sedam godina, Ustavni sud smatra da bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u „razumnom roku“, po usvojenim kriterijima trebalo isplatiti ukupan iznos od 2.100,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je izvršni postupak povodom apelantovog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude trajao sedam godina iako se i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka, iako je evidentno postojanje i određenih objektivnih okolnosti (siromaštvo izvršenika), u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Općinskom sudu.
42. Na osnovu člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić