Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-660/13 (F. B.)
Odluka donesena 25. 06. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-660/13
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 06. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 660/13, rješavajući apelaciju Fahrudina Baljevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b, člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 25. juna 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Fahrudina Baljevića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku ostvarivanja prava na ličnu invalidninu, tuđu njegu i pomoć i ortopedski dodatak, koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu, u skladu sa članom 62.
stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 09 0 U 019549 13 U, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Fahrudin Baljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je 12. februara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja konačne odluke u postupku ostvarivanja prava na ličnu invalidninu, tuđu njegu i pomoć i ortopedski dodatak. Apelant je 31. januara 2014. godine dopunio apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Federalnog ministarstva rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zatraženo je 22. aprila 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Ministarstvo je dostavilo odgovor na apelaciju 24. aprila 2014. godine, a Kantonalni sud 9. maja 2014. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 3. aprila 2007. godine podnio zahtjev za priznavanje prava na ličnu invalidninu, tuđu njegu i pomoć i ortopedski dodatak, te da je Centar za socijalni rad Tuzla (u daljnjem tekstu: Centar za socijalni rad) donio Rješenje broj 24-35/20-2002/07 od 10. augusta 2010. godine kojim je odbijen njegov zahtjev zbog neispunjenja Zakonom propisanih uvjeta.
6. Rješenjem Federalnog ministarstva rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 06-35/4-50342/10-AG od 9. juna 2011. godine usvojena je apelanova žalba, rješenje Centra za socijalni rad od 10. augusta 2010. godine poništeno i riješeno na način da je apelantu priznato pravo na ličnu invalidninu II grupe u mjesečnom iznosu od 82,32 KM, počevši od 1. aprila 2009. godine pa dok postoje zakonski uvjeti za korištenje priznatog prava. Istim rješenjem je odbijen apelantov zahtjev za priznavanje prava na dodatak za njegu i pomoć drugog lica i ortopedski dodatak zbog neispunjavanja zakonom propisanih uvjeta za priznavanje tih prava.
7. Protiv rješenja Ministarstva apelant je tužbom od 19. septembra 2011. godine pokrenuo upravni spor kod Kantonalnog suda, koji je Presudom broj 09 0 U 013665 11 U od 8. oktobra 2013. godine uvažio tužbu i osporeno rješenje Ministarstva od 9. juna 2011. godine poništio i predmet vratio tuženom Ministarstvu na ponovni postupak.
8. Rješenjem Ministarstva broj 06-35/4-50342/10sk od 28. oktobra 2013. godine usvojena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Centra za socijalni rad od 10. augusta 2010. godine, rješenje Centra za socijalni rad od 10. augusta 2010. godine poništeno i riješeno na način da je apelantu priznato pravo na ličnu invalidninu II grupe u mjesečnom iznosu od 82,32 KM, počev od 1. aprila 2009. godine pa dok postoje zakonski uvjeti za korištenje priznatog prava. Istim rješenjem je odbijen apelantov zahtjev za priznavanje prava na dodatak za njegu i pomoć drugog lica i ortopedski dodatak zbog neispunjavanja zakonom propisanih uvjeta za priznavanje tih prava.
9. Apelant je protiv Rješenja Ministarstva broj 06-35/4-50342/10sk od 28. oktobra 2013. godine tužbom od 25. decembra 2013. godine kod Kantonalnog suda pokrenuo upravni spor koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Kantonalni sud je predmetnu tužbu registrirao pod brojem 09 0 U 019549 13 U.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelant vidi u tome što predmetni postupak za rješavanje ličnog statusnog prava, kao što je priznavanje i reguliranje prava na invalidninu, traje nerazumno dugo. Apelant smatra da mu pripada pravo na kompenzaciju na ime nematerijalne štete, i to uzimajući u obzir da je priznanje statusa invalida i s tim povezanim mjerama socijalne zaštite statusno-pravno pitanje i stoga hitnog karaktera. U podnesku od 31. januara 2014. godine apelant je dostavio presudu Kantonalnog suda od 8. oktobra 2013. godine, te rješenje Ministarstva od 28. oktobra 2013. godine protiv kojeg je tužbom kod Kantonalnog suda pokrenuo upravni spor 25. decembra 2013. godine o kojem još uvijek nije odlučeno.
b) Odgovor na apelaciju
11. Ministarstvo je u odgovoru na apelaciju opisalo hronologiju predmetnog postupka, istaknuvši da nema mogućnost, niti način da utječe na rad sudstva, niti na dužinu trajanja sudskog postupka do njegovog okončanja i donošenja presude.
12. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju, također, opisao hronologiju predmetnog postupka do 25. decembra 2013. godine, kada je apelant tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva od 28. oktobra 2013. godine, a koja je registrirana pod brojem 09 0 U 019549 13 U. Konačno, Kantonalni sud je istaknuo da smatra da nije došlo do kršenja ustavnih prava. V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druga lica koja učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Član 216.
(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.
14. U Zakonu o upravnim sporovima FBiH («Službene novine Federacije BiH» broj 9/05) relevantna odredba glasi:
Član 9.
Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu. VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
20. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na suđenje u razumnom roku
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom njegove tužbe protiv Rješenja Ministarstva broj 06-35/4-50342/10sk od 28. oktobra 2013. godine, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
24. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantovog zahtjeva za priznavanje prava na ličnu invalidninu, tuđu njegu i pomoć i ortopedski dodatak započeo 3. aprila 2007. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak još u toku pred Kantonalnim sudom. Dakle, postupak povodom apelantovog zahtjeva traje sedam godina i jedan mjesec i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
25. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut zbog ostvarivanja apelantovog prava na ličnu invalidninu, tuđu njegu i pomoć i ortopedski dodatak, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
26. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom postupku prvostepeni organ donio rješenje protiv kojeg je apelant izjavio žalbu drugostepenom upravnom organu koji je u dva navrata donosio rješenja protiv kojih je apelant tužbom pokretao upravni spor, te da je Kantonalni sud svojom presudom poništio rješenje koje je donio drugostepeni upravni organ. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni organ donio odluku tek nakon tri godine i četiri mjeseca od podnošenja zahtjeva, da je drugostepeni upravni organ jedno rješenje donio nakon gotovo 10 mjeseci (devet mjeseci i 30 dana), a drugo nakon 20 dana. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud svoju odluku donio tek nakon dvije godine od podnošenja tužbe (8. oktobra 2013. godine). Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje organa uprave, posebno ako se uzme u obzir da je u upravnom sporu njihova odluka poništavana i predmet vraćen na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snose organi uprave, koji su u ovom postupku počinili propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, ali da je tome, također, doprinio i nadležni sud.
27. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje sedam godina i jedan mjesec i koji još uvijek nije okončan može u većem dijelu pripisati organima uprave. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. Pošto se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom apelantove tužbe protiv Rješenja Ministarstva broj 06-35/4-50342/10sk od 28. oktobra 2013. godine nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke o apelantovom zahtjevu neophodno je da Kantonalni sud donese odluku o podnesenoj tužbi, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
29. U smislu člana 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, [...], na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
30. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti ovoga predmeta, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju, imajući u vidu sve okolnosti predmeta, nalog Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak po apelantovoj tužbi u upravnom sporu odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak ostvarivanja apelantovog prava na ličnu invalidninu, tuđu njegu i pomoć i ortopedski dodatak nije završen ni nakon sedam godina i jedan mjesec od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka se može pripisati ponašanju nadležnih organa uprave.
32. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić