Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3765/13 (K. Š. iz Travnika, J. L. iz Travnika, T. L. iz Travnika i V. D. iz Bihaća)
Odluka donesena 25. 06. 2014.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 138
- Zakon o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2013. godinu
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3765/13
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 06. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3765/13, rješavajući apelaciju Kebira Šehića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 25. juna 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Kebira Šehića, Jerke Livančića, Tonče Livačića i Vahida Dervišića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu br.
65 0 I 272147 12 I od 2. jula 2012. godine, 65 0 I 272180 12 I, 65 0 I 272142 12 I 65 0 I 272166 12 I, 65 0 1272162 12 I, 65 0 1 272171 12 I i 65 0 I 272160 12 I od 3. jula 2012. godine, 65 0 I 272174 12 I od 4.
jula 2012. godine, 65 0 I 272143 12 I od 5. jula 2012. godine, 65 0 I 272164 12 I od 14. augusta 2012. godine, 65 01 272159 12 I, 65 0 I 272176 12 I i 65 0 I 272154 12 I od 16. augusta 2012. godine, 65 0 I 272178 12 I i 65 0 I 272150 12 I od 17. augusta 2012. godine, 65 0 1272158 12 1 od 28. augusta 2012. godine, 65 0 I 298580 12 I od 31.
oktobra 2012. godine, 65 0 Ip 287673 12 Ip od 28. septembra 2012.
godine, 65 0 Ip 287672 12 Ip od 14. septembra 2012. godine i 65 0 I 250981 12 I od 15. juna 2012. godine.
Ova odluka se dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Kebir Šehić iz Travnika, Jerko Livančić iz Travnika, Tončo Livačić iz Travnika i Vahid Dervišić iz Bihaća koje zastupa Hatidža Kapetan, advokat iz Advokatskog društva „Adil Lozo i drugi“ d.o.o. Travnik, podnijeli su u periodu od 2. septembra 2013. godine do 7. aprila 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelacije zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu br. 65 0 I 272147 12 I od 2. jula 2012. godine, 65 0 I 272180 12 I, 65 0 I 272142 12 I 65 0 I 272166 12 I, 65 0 1272162 12 I, 65 0 1 272171 12 I i 65 0 I 272160 12 I od 3. jula 2012. godine, 65 0 I 272174 12 I od 4. jula 2012. godine, 65 0 I 272143 12 I od 5. jula 2012. godine, 65 0 I 272164 12 I od 14. augusta 2012. godine, 65 01 272159 12 I, 65 0 I 272176 12 I i 65 0 I 272154 12 I od 16. augusta 2012. godine, 65 0 I 272178 12 I i 65 0 I 272150 12 I od 17. augusta 2012. godine, 65 0 1272158 12 1 od 28. augusta 2012. godine, 65 0 I 298580 12 I od 31. oktobra 2012. godine, 65 0 Ip 287673 12 Ip od 28. septembra 2012. godine, 65 0 Ip 287672 12 Ip od 14. septembra 2012. godine i 65 0 I 250981 12 I od 15. juna 2012. godine. Apelanti Kebir Šehić, Jerko Livančić i Tončo Livačić su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da izmiri dosuđena potraživanja apelanta u roku od 60 dana.
2. Apelanti Kebir Šehić, Jerko Livančić i Tončo Livačić su 18. septembra 2013. godine, 26. marta i 15. aprila 2014. godine dopunili apelaciju.
3. Odlučujući o podnesenom zahtjevu Kebira Šehića Ustavni sud je donio Odluku o privremenoj mjeri broj AP 3765/13 od 22. oktobra 2013. godine kojom je zahtjev odbijen kao neosnovan.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
4. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 26. septembra 2013. godine i 19. maja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
5. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 16. oktobra 2013. godine, 16. i 29. maja 2014. godine.
6. S obzirom da su Ustavnom sudu dostavljene ukupno tri apelacije iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja Ustavni sud je, u smislu člana 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 3765/13, AP 3784/13 i AP 1592/14 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 3765/13. III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
AP 3765/13
8. Općinski sud u Bugojnu je, postupajući po tužbama koje je podnijelo 17 zaposlenika “Binasa“ d.d. Bugojno (u daljnjem tekstu: Binas), protiv tuženog Binasa, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, u periodu od 2003. godine do 2008. godine, donio presude kojim je usvojio postavljene tužbene zahtjeve i obavezao Binas da im isplati potraživanja pobliže navedena u svakoj od 17 donesenih presuda.
9. Apelant Kebir Šehić je 16, 17, 18. i 19. februara 2009. godine, sa 17 zaposlenika koji su posjedovali presude (po kojima im Binas nije dobrovoljno isplatio dosuđena potraživanja), zaključio ugovore o ustupanju potraživanja, te je po tom osnovu, u odnosu na Binas, apelant postao povjerilac.
10. Apelant je, kao tražilac izvršenja, Općinskom sudu u Sarajevu podnio prijedloge za izvršenje svih 17 presuda (za koje je zaključio ugovore o ustupanju potraživanja) u kojima je, na osnovu odredbi člana 5. stav 5. Zakona o stečajnom postupku, kao izvršenika označio Federaciju Bosne i Hercegovine - Vladu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: izvršenik).
11. Općinski sud u Sarajevu je postupajući po apelantovim prijedlozima, podnesenim 19. juna 2012. godine (16 prijedloga) i 7. oktobra 2012. godine (jedan prijedlog), donio rješenja o izvršenju br. 65 0 I 272147 12 I od 2. jula 2012. godine, 65 0 I 272180 12 I, 65 0 I 272142 12 I 65 0 I 272166 12 I, 65 0 1272162 12 I, 65 0 1 272171 12 I i 65 0 I 272160 12 I od 3. jula 2012. godine, 65 0 I 272174 12 I od 4. jula 2012. godine, 65 0 I 272143 12 I od 5. jula 2012. godine, 65 0 I 272164 12 I od 14. augusta 2012. godine, 65 01 272159 12 I, 65 0 I 272176 12 I i 65 0 I 272154 12 I od 16. augusta 2012. godine, 65 0 I 272178 12 I i 65 0 I 272150 12 I od 17. augusta 2012. godine, 65 0 1272158 12 1 od 28. augusta 2012. godine i 65 0 I 298580 12 I od 31. oktobra 2012. godine, kojima je odredio predložena izvršenja na novčanim sredstvima izvršenika koja se vode na transakcijskim računima kod UniCredit Bank d.d. Mostar i Raiffeisen Bank d.d. BiH.
12. Također, Općinski sud u Sarajevu je, zaključcima ili obavijestima br. 65 0 I 272164 12 I od 18. oktobra 2012. godine i 21. juna 2013. godine, 65 0 1272154 12 I od 15. novembra 2012. godine. 65 0 1272150 12 I od 27. augusta 2013. godine, 65 0 I 298580 12 I od 15. maja 2013. godine, 65 0 I 272142 12 I od 11. septembra 2012. godine, 65 0 I 272166 12 I od 13. septembra 2012. godine, 65 0 I 272162 12 I od 24. septembra 2012. godine, 65 0 I 272171 12 I od 24. septembra 2012. godine, 65 0 1 272147 12 I od 4. oktobra 2012. godine, 65 0 1 272159 12 I od 12. oktobra 2012. godine, 65 0 I 272160 12 I od 8. novembra 2012. godine i 11. marta 2013. godine i 65 0 1 272176 12 I od 15. novembra 2012. godine, obavijestio apelanta da su navedena rješenja proslijeđena na naplatu.
13. UniCredit Bank d.d. Mostar je svojim podneskom od 9. novembra 2012. godine obavijestila Općinski sud u Sarajevu da je postupila prema rješenjima, tako što su ta rješenja zavedena u evidenciju redoslijeda koji terete izvršenikov transakcijski račun. Osim toga, navedeno je da su fotokopije tih rješenja o izvršenju dostavljene Federalnom ministarstvu finansija, s obzirom da će se izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije BiH provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji Budžeta, a u skladu sa Zakonom o izvršenju Budžeta Federacije BiH, kao i u skladu s članom 138. stav 3. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 74/11; u daljnjem tekstu: ZIP).
AP 3784/13
14. Presudom Općinskog suda u Travniku broj 51 0 Ps 023925 09 Ps2 od 10. oktobra 2011. godine, koja je djelimično preinačena Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Ps 023925 11 Pž2 od 7. juna 2012. godine, obavezan je izvršenik da apelantima Jerki Livančiću i Tonči Livačiću isplati iznose precizirane u drugostepenoj presudi sa zakonskim zateznim kamatama.
15. Kako izvršenik nije postupio po navedenim presudama, apelanti su 31. augusta 2012. godine podnijeli prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažnih presuda protiv izvršenika.
16. Općinski sud u Sarajevu je, postupajući po prijedlozima apelanata, donio rješenja o izvršenju br. 65 0 Ip 287673 12 Ip od 28. septembra 2012. godine i 65 0 Ip 287672 12 Ip od 14. septembra 2012. godine, kojima je odredio predložena izvršenja na izvršenikovim novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskim računima kod UniCredit Bank d.d. Mostar i Raiffeisen Bank d.d. BiH. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenje o izvršenju od 14. septembra 2012. godine dostavljeno UniCredit Bank d.d. Mostar na provođenje.
17. Dalje, iz stanja spisa također proizlazi da je UniCredit Bank d.d. Mostar svojim podneskom od 20. novembra 2012. godine obavijestila Općinski sud u Sarajevu da je to rješenje zavedeno u evidenciju redoslijeda koji terete izvršenikov transakcijski račun. Osim toga, navedeno je da su fotokopije tih rješenja o izvršenju dostavljene Federalnom ministarstvu finansija, s obzirom da će se izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije BiH provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji Budžeta, a u skladu sa Zakonom o izvršenju Budžeta Federacije BiH, kao i u skladu s članom 138. stav 3. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 74/11; u daljnjem tekstu: ZIP).
AP 1592/14
18. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-P-07-005651 od 10. jula 2008. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Rs 007201 08 Rsz od 15. marta 2012. godine obavezan je izvršenik i Ministarstvo odbrane BiH da apelantu Vahidu Dervišiću isplate iznose precizirane u prvostepenoj presudi sa zakonskim zateznim kamatama.
19. Općinski sud u Sarajevu je postupajući po apelantovom prijedlogu za izvršenje od 20. aprila 2012. godine donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 250981 12 I od 15. juna 2012. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskim računima kod UniCredit Bank d.d. Mostar i Raiffeisen Bank d.d. BiH.
20. Općinski sud u Sarajevu je dopisom broj 65 0 I 250981 12 I od 18. septembra 2012. godine obavijestio apelanta da je navedeno rješenje dostavljeno UniCredit Bank d.d. Sarajevo na provođenje.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
21. Apelanti ističu da im je zbog neizvršavanja pravosnažnih sudskih odluka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), dok iz navoda apelacije proizlazi da ukazuju i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su u apelaciji istaknuli da je članom 175. ZIP izričito propisana obaveza banaka da „postupaju po svim sudskim rješenjima o izvršenju i drugim sudskim nalozima“, dok je članom
167. ZIP-a određen redoslijed naplate, odnosno rad banke po prijemu rješenja suda i drugih naloga. Apelanti su također naveli da banke, suprotno navedenim odredbama, ne poštuju redoslijed za naplatu, što je Ustavni sud utvrdio u Odluci broj AP 2986/12 od 12. juna 2013. godine. Pored toga, apelanti su naveli da su u budžetima za 2012. i 2013. godinu predviđena sredstva za izmirenje po sudskim odlukama, ali da se ne poštuje redoslijed za naplatu. U prilog svojim tvrdnjama, apelanti su uz apelaciju dostavili Rješenje o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 304330 12 I od 29. novembra 2012. godine, koje je donijeto nakon što su neka od rješenja o izvršenju apelanata bila dostavljena na provođenje i po kojem su tražitelji izvršenja (službenici Sudske policije FBiH) i Vlada FBiH kao izvršenik, zaključili Ugovor o vansudskoj nagodbi. Prema navodima apelanata, na taj način je već namiren veći broj povjerilaca u prilog čemu su dostavili odluke Vlade FBiH (s web-sajta: www.fbihvlada.gov.ba) donesene u periodu od 11. septembra 2012. do 11. marta 2013. godine, kojim se daje suglasnost na „ugovore o vansudskoj nagodbi za izvršenje finansijskih potraživanja koja su dosuđena pravosnažnom sudskom odlukom službenicima i namještenicima organa državne službe, sudske vlasti, upravnim organizacijama, službama i tijelima Federacije Bosne i Hercegovine“. Apelanti Kebir Šehić, Jerko Livančić i Tončo Livačić su, uz dopunu apelacije od 18. septembra 2013. godine, dostavili i Revizorski izvještaj o Izvršenju budžeta FBiH za 2012. godinu, u kojem je, između ostalog, navedeno da je revizorski tim konstatovao da se ne može potvrditi da su ispoštovane odredbe ZIP-a u dijelu poštivanja redoslijeda plaćanja. Stoga apelant ističu da „se boji“ da ni u toku izvršenja budžeta za 2013. godine neće namiriti svoja potraživanja, jer je očito, kako tvrde, da Vlada FBiH „namjerava da predviđena sredstva rasporedi na izmirenje obaveza po osnovu vansudskih nagodbi koje se odnose na potraživanja po osnovu razlike plaća“. Na kraju, apelanti predlažu da Ustavni sud, u smislu odredbe člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odredi da se apelantima plati pravična naknada za nematerijalnu štetu koju su pretrpjeli radi povrede njihovih prava.
b) Odgovor na apelaciju
22. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 16. oktobra 2013. godine istaknuo da je postupajući po prijedlogu za izvršenje određeno izvršenje i po pravosnažnosti/izvršnosti rješenje o izvršenju dostavljeno je na provođenje "UniCredit bank" d.d. Sarajevo zaključkom od 18. oktobra 2012. godine. Zatim, Općinski sud je naveo da ga je podneskom od 9. novembra 2012. godine banka obavijestila da su postupili po navedenom rješenju tako što su ga zaveli u evidenciju redoslijeda koji tereti izvršenikov transakcijski račun, te da su presliku rješenja proslijedili Ministarstvu finansija FBiH, s obzirom da će se izvršenje na teret sredstava budžeta FBiH provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta, odnosno sa čl. 138. st. 3. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 32/03, 33/06, 39/06 i 39/09), a o čemu je sud obavijestio apelante.
23. U odgovoru na apelaciju od 16. maja 2014. godine, Općinski sud je naveo da su tačni navodi apelanata da pravomoćna sudska odluka nije izvršena, ali do neprovođenja odluke nije došlo propustom suda odnosno onemogućavanjem tražilaca izvršenja na pristup sudu u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Općinski sud je također naveo da u svim ovakvim i sličnim slučajevima nema instrumente kojima bi ubrzao provođenje izvršenja niti primorao banku da izvršenje provede mimo utvrđenog redoslijeda isplate kojeg sačinjava Ministarstvo finansija FBiH.
24. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 29. maja 2014. godine naveo da ga je podneskom od 19. oktobra 2012. godine UniCredit banka obavijestila da je rješenje o izvršenju zavela u evidenciju redoslijeda koji tereti transakcijski račun izvršenika, a kopiju rješenja o izvršenju proslijedila Ministarstvu finansija FBiH uz obrazloženje da će se izvršenje na teret sredstava proračuna FBiH provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji proračuna sukladno Zakonu o izvršenju proračuna, odnosno u skladu s članom 138. stav 3. Zakona o izvršnom postupku. Dalje, Općinski sud je naveo da je podneskom od 13. marta 2014.godine UniCredit banka vratila rješenje o izvršenju, uz obrazloženje da više nije izvršenikova poslovna banka, nakon čega je sud zaključkom od 23. maja 2014. godine pozvao punomoćnika [apelanta] da dostavi drugi izvršenikov račun i naziv banke kod koje je on otvoren, kako bi rješenje o izvršenju mogao proslijediti na provođenje.
V.Relevantni propisi
25. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine F BiH" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 74/11) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Sredstva i predmet izvršenja (1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.
(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.
(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih lica, u skladu sa ovim zakonom.
Član 7.
(1) Predmet izvršenja ne mogu biti stvari van prometa kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva.
(2) Predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene.
Član 8.
(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.
(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 22.
Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne i vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Član 65.
Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.
Član 66.
Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 79 a.
(1) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda.
(2) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina ustanove koja se finansira u cijelosti ili djelimično iz budžeta, a koja je osnovana za vršenje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječiju zaštitu, socijalnu zaštitu, nauku, kulturu i fizičku kulturu, ako nekretnina služi za vršenje djelatnosti te ustanove i ako cilj vršenja djelatnosti nije sticanje dobiti.
Član 79 b.
Nadležni sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o ispunjenju uslova za izuzimanje od izvršenja iz prethodnog člana.
Član 138. st. 3, 5 i 6.
Ograničenje izvršenja (3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu od najmanje 5% od ukupnog budžeta.
Član 166. st. 1, 2, 4 i 5.
Prinudno izvršenje (1) Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se provesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Rješenjem o izvršenju na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu izvršenika nalaže se banci da novčani iznos za koji je izvršenje određeno prenese s transakcijskog računa izvršenika na transakcijski račun tražioca izvršenja, a za potraživanja za koja nije propisana naplata preko žiroračuna kod banke da isplati taj iznos tražiocu izvršenja u gotovom novcu.
(4) U rješenju o izvršenju iz st. 2. i 3. ovog člana odredit će se broj računa izvršenika s kojeg treba obaviti isplatu i broj računa tražioca izvršenja na koji isplatu treba obaviti ili drugi način obavljanja isplate.
(5) Sud će rješenjem o izvršenju obavezati banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na računu izvršenika ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenih rješenjem o izvršenju. Izvještaj obuhvata promjene na računu za period od 30 dana do donošenja rješenja o izvršenju i mora da sadrži svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate sa računa, unutarbankarske i međubankarske prijenose. [...] Član 167.
(Redoslijed naplate) (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Član 169.
Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.
Član 170. stav 1.
Postupak u slučaju smetnji za provođenje izvršenja (1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje po odredbama glave XII ovog zakona, zadržat će rješenje o izvršenju, izvršiti pljenidbu sredstava izvršenika i o smetnjama obavijestiti sud.
Član 172.
Redoslijed namirenja s pojedinih računa pravnih lica Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.
Član 175.
Odgovornost banaka za štetu Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete.
26. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu ("Službene novine F BiH" broj 14/11) 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 13.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 1.500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 1.500.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 2.500.000 KM
27. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2012. godinu ("Službene novine F BiH" broj 3/12) 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 11.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 0 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 500.000 KM
28. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2013. godinu ("Službene novine F BiH" br. 106/12 i 99/13) 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 18.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 200.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 150.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM VI.Dopustivost i meritum
29. Ustavni sud naglašava da je identično pravno pitanje - neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, razmatrao u Odluci broj AP 1544/08 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1544/08 od 27. maja 2011. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je naveo da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku (tačka 43), te zaključio da se radi o efektivnom neizvršenju rješenja o izvršenju koje je donijeto u izvršnom postupku na osnovu pravosnažne presude, te da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio traženo izvršenje (tačka 45). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 1544/08 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
30. U vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud najprije podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1544/08 istakao da su svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini, u skladu s članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine te članom 1. Evropske konvencije, dužni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja spada i pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da, u konkretnom slučaju, izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog entiteta, te da, zbog velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti (tačka 58). Sukladno navedenome, ukazano je i na stav Evropskog suda prema kojem ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Burdov v. Russia, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III i Teteriny v. Russia, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005).
31. Nadalje, u citiranoj odluci Ustavni sud je istakao da je suština problema neizvršenja pravosnažnih presuda na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, a što su okolnosti i konkretnog slučaja, u tome da Federacija nije napravila ukupan zbir i listu svih potraživanja (glavnica i kamate) koje mora isplatiti iz svojih budžetskih sredstava na temelju izvršnih sudskih odluka, a koja su pravosnažnim sudskim odlukama dosuđena nakon 31. decembra 2002. godine i koja se ne ograničavaju prema predmetu spora. Tako je nemoguće procijeniti, uzimajući u obzir prosječna izdvajanja budžetskih sredstava namijenjena za isplatu izvršnih sudskih odluka, kada će povjerioci biti isplaćeni. Osim toga, problem je i što ne postoji centralna evidencija potraživanja svih povjerilaca sačinjena prema datumu njihovog izvršnog naslova s evidentiranim isplatama (ukoliko ih je bilo) te s redoslijedom daljnje isplate, koja bi bila transparentna u odnosu na povjerioce, kako bi se izbjegle sve sumnje da nekome može biti izvršena isplata prije nego što je njegov izvršni naslov došao na red da bude isplaćen. Ispunjavanjem navedenog i planiranjem adekvatnih novčanih iznosa u budžetu svake godine, iz kojih bi se mogla izvršiti isplata svim povjeriocima u razumnom roku, Federacija bi ispunila svoju pozitivnu obavezu osiguranja poštivanja ljudskih prava (konkretno prava na izvršenje pravomoćne sudske odluke iz člana 6. stav
1. Evropske konvencije uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (tačka 61).
32. Isto tako, Ustavni sud je u citiranoj odluci zaključio da je neizvršenje ovih sudskih presuda zasnovano na odredbama člana 138. stav 3. ZIP-a. Ustavni sud je mišljenja da je usvajanje navedene zakonske odredbe bilo u javnom interesu, jer (a što do sada niko nije osporio relevantnim dokazima) istovremeno izvršenje velikog broja pravosnažnih presuda dovelo bi u pitanje funkcioniranje Federacije. Međutim, način na koji je, u konkretnom slučaju, izvršeno ograničenje izvršenja pravosnažnih sudskih odluka, dovelo je u pitanje princip proporcionalnosti iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ovaj princip, kao što je Ustavni sud ponovio u više svojih odluka, podrazumijeva da postoji „fer balans“ između javnog interesa šire zajednice i poštivanja individualnih ljudskih prava. Upravo taj princip je, po mišljenju Ustavnog suda, povrijeđen u konkretnom slučaju, jer odredbe člana 138. stav 3. ZIP-a ne daju bilo kakve odgovore kada bi apelanti mogli namiriti svoja potraživanja, tj. kad će u relevantnoj budžetskoj stavci biti raspoloživih sredstava za isplatu prema predmetnim pravosnažnim sudskim presudama. S tim u vezi se, s pravom, može postaviti pitanje apsolutne neizvjesnosti (u pogledu roka naplate) u kojoj se nalaze apelanti kao imaoci pravosnažnih presuda kojima su utvrđena njihova novčana potraživanja od Federacije, kao i opravdan strah apelanata da li će uopće doživjeti da naplate svoja potraživanja (tačka 63).
33. Konačno, Ustavni sud je zaključio da, imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da Federacija Bosne i Hercegovine nije izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka koji bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, proizlazi da apelanti, kao imaoci izvršnog sudskog naslova, nemaju garancije da će moći naplatiti svoja potraživanja od Federacije u razumnom roku, zbog čega Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke u razumnom roku, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (tačka 65).
34. Razlozi dati u citiranoj Odluci broj AP 1544/08 u cijelosti se odnose i na ovaj predmet. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenje pravosnažne sudske odluke.
35. Ustavni sud je u citiranoj Odluci broj AP 1544/08 naložio Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da svi povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. Stoga se i ova odluka s istim ciljem dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine.
Pitanje naknade nematerijalne štete
36. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, u skladu s praksom Ustavnog suda koju su apelanti tražili zbog povrede njihovih prava, Ustavni sud zapaža da prema članu 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku, odgovarajuća satisfakcija za apelante.
VII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer ne postoje garancije da će apelanti kao imaoci izvršnog sudskog naslova u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja
38. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati prijedlog apelanata Jerke Livančića i Tonče Livančića za donošenje privremene mjere.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić