Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2654/11 (A. Š.)
Odluka donesena 25. 06. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Materijalna šteta
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Kamata
- Troškovi postupka
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o obligacionim odnosima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine
- Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata
- Ispravka tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata u Federaciji BiH
Predmeti (1)
AP-2654/11
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 06. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2654/11, rješavajući apelaciju Anne Šarac, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak 2. točka (b), članka 59. st. 1, 2. i 3. i članka 62. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 25. lipnja 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvaja apelacija Anne Šarac.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na početak tijeka zatezne kamate.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 080030 10 Gž od 14. travnja 2011. godine u dijelu u kojem je odlučeno o početku tijeka zatezne kamate.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, sukladno članku 72.
stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neutemeljena apelacija Anne Šarac podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 080030 10 Gž od 14. travnja 2011. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 080030 09 P od 30. ožujka 2010. godine u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Anna Šarac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Stuttgarta, SR Njemačka, koju zastupa Ivan Herceg, odvjetnik iz Ljubuškog, podnijela je 29. lipnja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 080030 10 Gž od 14. travnja 2011. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 080030 09 P od 30. ožujka 2010. godine. S obzirom na to da apelacija nije sadržavala element propisan člankom 19. stavak 6. prethodnih Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09; u daljnjem tekstu: prethodna Pravila), koja su važila u vrijeme poduzimanja navedenih radnji, odnosno nije bila dostavljena punomoć za zastupanje, od apelantice je 18. prosinca 2013. godine zatraženo da dopuni apelaciju. Apelantica je 6. travnja 2014. godine dostavila traženu dopunu apelacije.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. prethodnih Pravila, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i „Euroherc-osiguranja“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 18. prosinca 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor 31. prosinca 2013. godine, a Kantonalni sud 7. siječnja 2014. godine. Tuženi nije dostavio odgovor u roku koji je istekao 30. prosinca 2013. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 080030 09 P od 30. ožujka 2010. godine djelomično je usvojen apelantičin tužbeni zahtjev i obvezan tuženi da joj na ime naknade materijalne štete na vozilu isplati iznos od 12.843,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana presuđivanja, sve u roku od 30 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja, i da joj naknadi troškove postupka u iznosu od 2.366,65 KM. Preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu materijalne štete u iznosu preko dosuđenog je odbijen. U obrazloženju je navedeno da je u postupku utvrđeno da je apelantica državljanka SR Njemačke, gdje i živi; da je podnijela tužbu protiv tuženog radi naknade štete zbog prometne nesreće koja se dogodila u Ljubuškom 17. srpnja 2008. godine, a koju je skrivio vozač poimenično naveden u presudi, čije je vozilo, kojim je nesreća izazvana, bilo osigurano kod tuženog polisom preciziranom u presudi; da je prilikom nesreće na apelantičinom vozilu nastala djelomična šteta koju je apelantica u Njemačkoj procijenila na 12.042,00 EUR, dok su domaći vještaci štetu procijenili na 12.843,00 KM, zbog čega je apelantica konačni zahtjev opredijelila na ime naknade štete u iznosu od 19.772,00 KM, kao i da je apelantica, između ostalih, potraživala i troškove postupka vezane za izvršenu procjenu štete u Njemačkoj i troškove dnevnice odvjetnika za putovanje izvan sjedišta odvjetničkog ureda.
6. Općinski sud je naveo da je nesporno utvrđeno da se nesreća dogodila u Ljubuškom, dakle na teritoriju BiH gdje se nalazi i mjesto izvršenja radnje i mjesto nastupanja posljedice, zbog čega je jedino relevantno pravo domaće pravo, te zbog čega je, prema mišljenju Općinskog suda, i jedino bilo moguće smatrati opravdanim procjenu štete načinjenu na domaćem terenu, procjenu domaćih vještaka, i na temelju cijena u BiH. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je zaključio da apelantici, shodno odredbama članka 154. Zakona o obligacijskim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), pripada naknada štete u iznosu od 12.843,00 KM koji je utvrđen na temelju nalaza i mišljenja vještaka strojarske i prometne struke zasnovanim na cijenama u BiH. Navedeno je i da nije bilo nužno popravljati vozilo u Njemačkoj, bez obzira na to što je apelantica državljanka Njemačke i što tamo ima prebivalište, budući da je vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je popravak vozila ekonomski neopravdan u Njemačkoj zbog tamošnjih cijena i propisa prema kojim bi se konkretna šteta na vozilu smatrala kao totalna, dok je u BiH opravdan jer se šteta smatra djelomičnom. Zbog navedenog, Općinski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao vjerodostojan i sastavljen u skladu sa pravilima struke i apelantici na ime naknade materijalne štete dosudio iznos preciziran u izreci, dok je, prema zaključku tog suda, neutemeljen njezin zahtjev za naknadu štete preko dosuđenog iznosa. Općinski sud je obrazložio i da apelantici pripadaju zakonske zatezne kamate na temelju odredaba članka 277. ZOO-a od dana donošenja presude, sve shodno stavu sudske prakse iskazanom u presudi Vrhovnog suda FBiH preciziranoj u presudi. Obrazloženo je i da apelantici pripada pravo na naknadu troškova preciziranih u izreci i to za radnje precizirane u presudi, sa naznakom da je apelantica u predmetnom sporu uspjela sa 55%, zbog čega joj je tuženi obvezan naknaditi troškove u ukupnom iznosu od 2.366,65 KM. Osim toga, prema obrazloženju Općinskog suda, u preostalom dijelu sud je odbio troškove postupka kao neutemeljene zato što ih apelantica nije dokazala a odnose se na troškove puta izvan sjedišta odvjetničkog ureda. Također je navedeno da je sud odbio i troškove koji se odnose na provođenje i troškove uslužne procjene s obzirom na to da je apelantica procjenu štete izvršila kod tuženog, tj. u BiH.
7. Protiv navedene presude i apelantica i tuženi su podnijeli žalbe Kantonalnom sudu koji je Presudom broj 65 0 P 080030 10 Gž od 14. travnja 2011. godine žalbe odbio kao neutemeljene i potvrdio prvostupanjsku presudu. U obrazloženju je ponovljeno utvrđeno činjenično stanje i pravni stav prvostupanjskog suda, te navedeno da je, prema mišljenju tog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo na konkretan slučaj. Navedeno je i da je pravilna primjena o odredbi o početku tijeka zateznih kamata jer je danom presuđivanja utvrđena visina nastale štete koja je tada i dospjela, te da je, što se tiče troškova postupka, pravilno prvostupanjski sud odlučio kada je odbio troškove postupka koji nisu bili nužni za vođenje parnice, te da je pravilno primijenio odredbe članka 386. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), zbog čega je u tom smislu odbio žalbene navode apelantice i tuženog.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelantica smatra da su joj pobijanim presudama prekršeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelantica vidi u pogrešnoj primjeni prava jer su joj, kako navodi, kamate morale biti dosuđene od dana nastanka štete a ne od dana presuđivanja, te dosuđeni i troškovi za procjenu štete učinjenu u inozemstvu i za putovanje odvjetnika, što joj, kako smatra, pripada prema odvjetničkoj tarifi. Apelantica u korist svojim tvrdnjama vezanim za zatezne kamate navodi i više odluka Ustavnog suda.
b) Odgovor na apelaciju
9. Kantonalni sud je naveo da je apelacija neutemeljena i da je treba odbiti.
10. Općinski sud je naveo da u tijeku postupka nije bilo kršenja prava na koja se apelantica poziva, te da je apelacija neutemeljena.
V.Relevantni propisi
11. Zakon o obligacijskim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93, 13/94 i „Službene novine FBiH“ broj 29/03) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 186.
Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.
Članak 277.
Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.
12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 36/99, 54/04, 39/06, 14/09) relevantne odredbe glase:
Članak 387.
(1) Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.
(2) Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema tarifi.
13. U Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad advokata („Službene novine FBiH“ br. 22/04 i 24/04) relevantne odredbe glase:
Član 31.
Advokatu pripada naknada troškova za sve stvarne izdatke koji su bili potrebni za izvršenje povjerenih mu poslova.
Za obavljanje poslova izvan sjedišta advokatske kancelarije, advokatu pripada naknada putnih troškova za prijevoz i dnevnica.
VI.Dopustivost
14. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. Sukladno članku 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 P 080030 10 Gž od 14. travnja 2011. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, pobijanu presudu apelantica je primila 16. svibnja 2011. godine, a apelacija je podnesena 29. lipnja 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očito (prima facie) neutemeljena.
17. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelantica pobija navedene presude tvrdeći da su joj tim presudama prekršena prava iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članak
1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
19. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
20. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
21. S obzirom na to da se konkretan postupak odnosio na utvrđivanje građanske odgovornosti za naknadu materijalne štete nastale na vozilu zbog prometne nesreće, članak 6. Europske konvencije je primjenjiv.
a)U odnosu na početak tijeka zatezne kamate
22. Apelantica smatra da su redoviti sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su joj troškove postupka dosudili od dana presuđivanja a ne od dana nastanka štete.
23. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
24. Ustavni sud se, dakle, prema navedenome stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redoviti sud proizvoljno postupao, kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenoga, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očita proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 25. i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelantica problematizira, ispitati jesu li pobijane odluke utemeljene na proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa.
25. U vezi sa navedenim, Ustavni sud podsjeća na to da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više navrata rješavao slično činjenično i pravno pitanje (vidi, npr., odluke Ustavnog suda br. AP 624/10 od 13. ožujka 2013. godine ili AP 1177/07 od 14. listopada 2009. godine, obje dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u navedenim odlukama, rješavajući pitanje koje se, također, odnosilo na početak tijeka zatezne kamate kod nakade materijalne štete za oduzeto i oštećeno vozilo odnosno ukradeno vozilo koje je bilo kasko osigurano, zaključio da su redoviti sudovi proizvoljno primijenili odredbe ZOO-a kada su utvrdili da apelantima u tim predmetima pripada zatezna kamata od dana presuđivanja. Ustavni sud je u Odluci broj AP 1177/07 naveo: „Ustavni sud zaključuje da Vrhovni sud nije uzeo u obzir odredbe čl. 186. i 277. Zakona o obligacionim odnosima iz kojih proizlazi da se pri određivanju materijalne štete zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostepene presude (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine, stav 29, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 86/07). Prema mišljenju Ustavnog suda, stav Vrhovnog suda o početku isplate zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete je proizvoljan naročito uzimajući u obzir odredbe čl. 186. i 277. Zakona o obligacionim odnosima. Naime, iz tih odredaba, kako je već Ustavni sud utvrdio, proizlazi da se pri određivanju materijalne štete zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana presuđenja, kako je odlučio Vrhovni sud. (...)“. Isti stav Ustavni sud je iskazao i u Odluci broj AP 624/10 pozivajući se na više odluka Ustavnog suda u kojima je isti stav a koje su navedene u Odluci broj AP 624/10.
26. S obzirom na to da su i u konkretnom slučaju redoviti sudovi utvrdili da apelantici pripada pravo na zakonske zatezne kamate od dana presuđivanja a ne od dana nastanka materijalne štete, Ustavni sud smatra da se navedeni stav iskazan u odlukama br. AP 624/10 i AP 1177/07 može primijeniti i na konkretan slučaj, te se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu početka tijeka zateznih kamata poziva na obrazloženja koja su navedena u odlukama br. AP 624/10 i AP 1177/07. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su utemeljeni apelantičini navodi o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na početak tijeka zateznih kamata, te da su redoviti sudovi proizvoljno primijenili odredbe čl. 186. i 277. ZOO-a.
27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju prekršeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u pogledu početka tijeka zatezne kamate.
b)U odnosu na troškove postupka
28. Apelantica navodi da su joj redoviti sudovi trebali priznati i troškove za procjenu štete obavljenu u inozemstvu i za putovanje odvjetnika izvan sjedišta odvjetničkog ureda. Iz pobijanih presuda proizlazi da je Općinski sud dao detaljno obrazloženje za koje troškove postupka apelantica ima pravo na naknadu a za koje ne, koje je u cijelosti prihvatio i Kantonalni sud, pri tom se pozivajući na relevantne odredbe članka 387. ZPP kojim je propisano da će sud uzeti u obzir samo one troškove koji su bili nužni za vođenje parnice, te da će, ako se radi o troškovima odvjetnika, troškove dodijeliti sukladno odredbama odvjetničke tarife. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je pitanje dodjele navedenih putnih troškova za rad odvjetnika regulirano odredbama članka 31. važeće Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata i, kao što je naprijed citirano, propisano da odvjetniku pripada pravo na naknadu troškova koji su stvarno bili potrebni za obavljanje poslova vezanih za parnicu. Kako iz pobijanih presuda proizlazi da je u konkretnom slučaju i postupljeno prema navedenim odredbama, te apelantici dosuđeni troškovi za koje je dokazano da su bili nužni za vođenje postupka, Ustavni sud smatra da u slučaju kada su redoviti sudovi odbili naknadu spornih troškova jer su ih smatrali nepotrebnim za vođenje konkretne parnice nema ništa što bi ukazivalo na to da su ti sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo pa ove apelantičine navode smatra neutemeljenim.
29. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nije prekršeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na dosuđene troškove postupka.
Pravo na imovinu
30. Apelantica smatra da joj je prekršeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. S obzirom na to da apelantica smatra da joj je i ovo pravo prekršeno zbog proizvoljne primjene prava prilikom utvrđivanja početka tijeka zatezne kamate i dosuđivanja troškova postupka, te imajući u vidu elaboraciju iz prethodnih točaka ove odluke, Ustavni sud smatra da nema potrebe za posebno razmatranje kršenja ovog prava.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na utvrđeni početak tijeka zatezne kamate kada su redoviti sudovi prilikom određivanja materijalne štete zateznu kamatu dosudili od dana donošenja prvostupanjske presude umjesto od dana nastanka štete, a kako je to regulirano relevantnim zakonskim odredbama.
32. Nema kršenja prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na dosuđene troškove postupka kada su troškovi dosuđeni sukladno relevantnim odredbama članka 387. ZPP i članka 31. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata pri čemu su redoviti sudovi uzeli u obzir samo nužne troškove za konkretnu parnicu.
33. Na temelju članka 59. st. 1, 2. i 3. i članka 62. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić