Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2688/11 (F. Č.)
Odluka donesena 25. 06. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
Predmeti (1)
AP-2688/11
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 06. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2688/11, rješavajući apelaciju F. Č., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 25. juna 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija F. Č.
Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 004860 11 P 2 od 29. decembra 2011. godine.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantici F.Č., u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.350,00 KM na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. F. Č. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 1. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u „razumnom roku“ povodom tužbe koju je apelantica podnijela Općinskom sudu u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud). II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme poduzimanja navedenih radnji, od Općinskog suda je zatraženo 16. aprila, odnosno 29. novembra 2013. godine, da dostavi odgovor na apelaciju, odnosno spis na uvid.
3. Odgovor na apelaciju je dostavljen 25. aprila 2013. godine, a spis na uvid 2. decembra 2013. godine.
4. Odgovor na apelaciju dostavljen je zastupniku apelantice 16. maja 2013. godine. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantica je 4. oktobra 2002. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tuženih Huseina Velića i Osmana Velića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama koje je dobila na poklon od svoga oca.
7. Općinski sud je 30. decembra 2010. godine dostavio tužbu na odgovor tuženim.
8. Na pripremnom ročištu koje je održano 9. maja 2011. godine postupak je prekinut zbog smrti jednog od tuženih, povodom čega je Općinski sud donio Rješenje broj 23 0 P 004860 02 P od 11. maja 2011. godine.
9. Apelantica je podneskom od 8. juna 2011. godine tražila od Općinskog suda nastavak postupka, istovremeno imenujući nasljednike jednog od tuženih koji je tokom postupka umro.
10. Općinski sud je 22. juna 2011. godine donio rješenje kojim je od apelantice tražio da tužbu dopuni i uskladi, što je apelantica blagovremeno učinila 30. juna 2011. godine, nakon čega je 24. augusta 2011. godina tužba dostavljena tuženim na odgovor.
11. Nakon održanog pripremnog ročišta 17. novembra 2011. godine i glavne rasprave 8. decembra 2011. godine Općinski sud je donio Presudu broj 23 0 P 004860 11 P 2 od 29. decembra 2011. godine kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev apelantice.
12. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak okončan presudom Općinskog suda broj 23 0 P 004860 11 P 2 od 29. decembra 2011. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelantica smatra da je zbog nedonošenja odluke u postupku povrijeđeno njeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da je više puta, bezuspješno, urgirala da se postupak okonča i pored činjenice da se ne radi o složenom predmetu, budući da je ona zakoniti, savjesni i mirni posjednik spornih nekretnina od 2002. godine, kada je zaključila ugovor o poklonu sa svojim ocem, koji je sporne nekretnine držao u mirnom i nesmetanom posjedu preko 50 godina. Ističe da je postupak za nju veoma značajan i neophodan za pribavljanje dozvole za gradnju kuće. Predložila je da se apelacija usvoji, da se utvrdi kršenje njenog prava na suđenje u „razumnom roku“ i Općinskom sudu naloži da bez odlaganja okonča predmetni postupak. Osim toga, apelantica je zbog dužine trajanja postupka zatražila naknadu na ime nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je razlog za nepostupanje u postupku veliki broj neriješenih predmeta, te nedovoljan broj sudija u periodu kada predmet nije bio uzet u rad. Još je navedeno da je predmetni postupak okončan 29. decembra 2011. godine presudom koja je postala pravosnažna 30. januara 2012. godine.
V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
16. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 62. stav 1.
(1) Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
VI.Dopustivost
17. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. Apelantica ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u „razumnom roku“, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetu Općinskog suda, u kojem u trenutku podnošenja apelacije još uvijek nije bila donesena odluka. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća na član 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda prema kojem može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U kontekstu navedenog, Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije nije bila donesena odluku po njenoj tužbi, te smatra da je apelacija, u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, bila dopuštena već u vrijeme podnošenja. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopuštena.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
21. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje u „razumnom roku“
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Period koji se uzima u obzir
24. Iako apelantica apelacijom traži da se naloži Općinskom sudu da donese odluku povodom podnesene tužbe, iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud, u međuvremenu, donio presudu koja je postala pravosnažna i kojom je postupak okončan. Stoga će Ustavni sud ispitati dužinu postupka na temelju raspoloživih dokaza od momenta podnošenja tužbe (4. oktobra 2002. godine) do donošenja prvostepene presude (29. decembar 2011. godine). Dakle, radi se o periodu nešto dužem od devet godina (devet godina i skoro dva mjeseca).
b) Analiza dužine trajanja postupka
25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, radi o jednostavnom predmetu, koji je za apelanticu bio vrlo značajan.
26. Sumirajući parnični postupak Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud svoju prvu procesnu radnju preduzeo nakon nešto više od osam godina od podnošenja tužbe (30. decembar 2010. godine), što je potpuno neprihvatljivo imajući u vidu da Općinski sud ničim nije opravdao svoju pasivnost u navedenom periodu. Razlozi koje je Općinski sud naveo, a tiču se velikog broja predmeta i malog broja redovnih sudija, ne mogu biti relevantno opravdanje za potpunu pasivnost navedenog suda od momenta podnošenja tužbe, pa do preduzimanja prve procesne radnje. U vezi s tim Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23). Pored toga, okolnost da je Općinski sud nakon preduzimanja prve procesne radnje (dostavljanje tužbe na odgovor tuženim) u relativno kratkom roku održao tri ročišta i donio presudu ne može biti opravdanje za navedenu pasivnost Općinskog suda. Isto tako iz dostavljenih dokaza Ustavni sud nije mogao zapaziti da je apelantica na bilo koji način doprinijela dužni postupka. Naprotiv, Ustavni sud smatra da je apelantica procesne poteškoće kojih je evidentno tokom postupka bilo (smrt jednog od tuženih) riješila efikasno dostavljajući blagovremeno sudu imena nasljednika umrlog, kako bi se postupak što prije okončao.
27. Dakle, imajući u vidu sve navedeno Ustavni sud smatra da dužina postupka koji je pravosnažno okončan presudom Općinskog suda, a koji je trajao duže od devet godina, ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantičinog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
29. Ustavni sud zapaža da je apelantica, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, tražila isplatu naknade na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu.
30. Prilikom odlučivanja o apelantičinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
31. S obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku koji je po zakonu hitan, te imajući u vidu da je na samo jednoj instanci pred prvostepenim sudom trajao nešto duže od devet godina, Ustavni sud smatra da bi apelantici na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u „razumnom roku“ po usvojenim kriterijima, trebalo isplatiti ukupan iznos od 1.350,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, kada je postupak, koji je okončan prvostepenom presudom, ukupno trajao duže od devet godina i kada Općinski sud nije dao racionalno opravdanje za svoju potpunu pasivnost u periodu od osam godina od momenta podnošenja tužba, pa do preduzimanja prve procesne radnje.
33. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić