Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3348/13 (G. I.)

Odluka donesena 25. 06. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3348/13

Apelacija

Odluka o meritumu

25. 06. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3348/13, rješavajući apelaciju Gordane Ivanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2, člana 62. stav 7. i člana 74. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 25. juna 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Gordane Ivanović.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 P 014373 12 Gž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu s članom 62.

stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 014373 10 P od 7. marta 2012. godine.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 74.

stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantici Gordani Ivanović u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Gordana Ivanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle podnijela je 25. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 32 0 P 014373 12 Gž.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je zatraženo 30. aprila 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 6. maja 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 29. decembra 2003. godine pokrenula parnični postupak protiv M. R. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete v.sp. 2.500,00 KM. Tužba je u Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zaprimljena u rad pod brojem Mal-4938/03.

6. Presudom Općinskog suda broj Mal-4938/03 od 9. novembra 2005. godine obavezan je tuženi da na ime materijalne štete isplati apelantici iznos od 1.250,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, dok je višak apelanticinog tužbenog zahtjeva preko iznosa od 1.250,00 KM odbijen kao neosnovan. Istom presudom tuženi je oslobođen plaćanja troškova postupka koji se odnose na taksu na tužbu u iznosu od 100,00 KM i taksu na presudu u iznosu od 100,00 KM.

7. Odlučujući o žalbama apelantice i tuženog podnesenim protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Rješenje broj Gž. 1854/05 od 18. decembra 2006. godine kojim je uvažio žalbe, ukinuo prvostepenu presudu (osim u dijelu kojim je tuženi oslobođen plaćanja takse na tužbu i presudu) i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je u ponovnom postupku, na pripremnom ročištu održanom 12. marta 2010. godine, apelantica povećala tužbeni zahtjev na 3.294,35 KM pa je predmet zaveden u «P» upisnik i dobio je novi broj 32 0 P 014373 10 P.

9. Presudom Općinskog suda broj 32 0 P 014373 10 P od 7. marta 2012. godine odbijen je u cijelosti kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da sud obaveže tuženog da joj na ime materijalne štete isplati iznos od 3.294,35 KM sa zakonskom zateznom kamataom, te da joj naknadi troškove parničnog postupka. Istom presudom apelantica je obavezana da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.145,20 KM.

10. Nezadovoljna navedenom presudom apelantica je protiv nje podnijela žalbu Kantonalnom sudu.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je predmet radi odlučivanja o apelanticinoj žalbi dostavljen na nadležno postupanje Kantonalnom sudu 21. augusta 2012. godine, te da se apelantica obraćala Kantonalnom sudu sa zahtjevom da sud odluči o njenoj žalbi.

12. Prema stanju spisa, Kantonalni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o podnesenoj žalbi protiv Presude Općinskog suda broj 32 0 P 014373 10 P od 7. marta 2012. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je kratko navela hronologiju postupanja u predmetu istaknuvši da postupak do dana podnošenja apelacije traje više od devet godina i da nadležni sudovi nisu vodili postupak u skladu sa zakonom, zbog čega je došlo do povrede njenih prava. Također, apelantica je zatražila i naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud se kratko osvrnuo na hronologiju postupka koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. Kantonalni sud je istakao da mu je spis dostavljen na nadležno postupanje 21. augusta 2012. godine, te da je prilikom uvođenja predmeta u CMS sistem navedeno da je spor započeo 19. marta 2010. godine. Međutim, kako iz stanja spisa proizlazi da je tužba u postupku podnesena 29. decembra 2003. godine, Kantonalni sud je naveo da će predmet uzeti u rad što prije.

V. Relevantni propisi

15. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine » br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. U skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

19. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

20. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

22. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

24. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelantice i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

25. Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom protiv tuženog, koja je u Općinskom sudu zaprimljena 29. decembra 2003. godine, pokrenula parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od deset godina i pet mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

26. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelantica pokrenula parnični postupak radi naknade materijalne štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

27. Cijeneći postupanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud donio presudu nakon godinu dana i deset mjeseci (9. novembra 2005. godine), te da je Kantonalni sud u žalbenom postupku nakon godinu dana (18. decembra 2006. godine) ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u ponovnom postupku zakazao pripremno ročište tek nakon tri godine i nepuna tri mjeseca (12. marta 2010. godine), te da je odluka donesena tek nakon pet godina i dva mjeseca (7. marta 2012. godine). Međutim, protiv prvostepene odluke apelantica je izjavila žalbu Kantonalnom sudu, a prema raspoloživim podacima Kantonalni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o žalbi. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je iznio hronologiju postupanja u konkretnom predmetu istaknuvši da će žalbu uzeti hitno u rad s obzirom da se radi o predmetu u kojem je tužba podnesena 2003. godine. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir da postupak u cijelosti traje deset godina i pet mjeseci, te da prema stanju spisa još nije okončan, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti». Pri tome, odgovornost za dužinu postupka isključivo snose redovni sudovi, naročito Općinski sud, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom u skladu s relevantnim odredbama ZPP-a.

28. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelantice na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

29. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom podnesene žalbe apelantice protiv Presude Općinskog suda broj 32 0 P 014373 10 P od 7. marta 2012. godine nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke u predmetnom postupku neophodno je da Kantonalni sud donese odluku o podnesenoj žalbi, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

Ostali navodi iz apelacije

30. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelanticine navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

31. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

32. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom da postupak ne spada u kategoriju hitnih postupaka te imajući u vidu da traje deset godina i pet mjeseci, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.500,00 KM. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak traje više od deset godina i pet mjeseci i kada nije okončan ni u vrijeme odlučivanja o apelaciji, a dužina postupka se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Općinskom sudu koji nije djelotvorno kontrolirao postupak i nije preduzeo adekvatne mjere za ubrzanje postupka kako je to procesnim zakonom propisano.

34. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2, člana 62. stav 7. i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3348/13 (G. I.) | Sudska praksa | Aktio