Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-148/13 (M. Z.)
Odluka donesena 17. 07. 2014.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-148/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine, u predmetu broj AP-148/13, rješavajući apelacije M. Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h, člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. Z. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 07 0 U 004153 11 Uvp od 20. septembra 2012. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 07 0 U 004153 10 U od 21. februara 2011.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. M. Z. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jablanice, podnio je 14. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 07 0 U 004153 11 Uvp od 20. septembra 2012. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 07 0 U 004153 10 U od 21. februara 2011. godine.
2. Kantonalni sud je donio Presudu, broj 07 0 U 004153 10 U od 21. februara 2011. godine, kojom se odbija kao neosnovana tužba apelanta podnesena protiv Rješenja Žalbene komisije Općinskog vijeća Općine Jablanica (u daljnjem tekstu: Žalbena komisija), broj 0225-9-22/10 od 26. aprila 2010. godine, a kojim je kao neosnovana odbijena apelantova žalba podnesena protiv Rješenja Službe za upravu za prostorno uređenje, građenje, zaštitu okoline, stambeno-komunalne, geodetske, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina Općine Jablanica, broj 04-25-9-1054/08 od 22. februara 2010. godine, a kojim je odbijen apelantov prijedlog za proglašavanje ništavim rješenja o utvrđivanju naknade za korištenje građevinskog zemljišta Službe za prostorno uređenje, urbanizam, građenje i stambeno-komunalne poslove Općine Jablanica, broj 10-16-129-5/03 od 19. marta 2003. godine.
3. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda, broj 07 0 U 004153 10 U od 21. februara 2011. godine, Vrhovni sud je donio Presudu, broj 07 0 U 004153 11 Uvp od 20. septembra 2012. godine kojom se zahtjev odbija kao neosnovan. U obrazloženju presude se navodi da stav prvostepenog suda nije u potpunosti pravilan, ali da to nije bilo od uticaja za donošenje zakonite odluke u ovoj upravnoj stvari. Naime, u konkretnom slučaju, rješenjem, čije se oglašavanje ništavim traži, utvrđena je obaveza „Gradske pekare“ d.o.o. Jablanica na plaćanje naknade za korištenje građevinskog zemljišta u iznosu od 59,30 KM mjesečno, a počev od 1. januara 2003. godine, pa je dakle stranka u konkretnom upravnom postupku bila „Gradska pekara“ d.o.o. Jablanica. Apelant, koji je podnio prijedlog za oglašavanje rješenja ništavim, je jedan od suvlasnika „Gradske pekare“ d.o.o. Jablanica, ali nije bio stranka u predmetnom upravnom postupku, pa s toga nije ni bio ovlašten na podnošenje takvog prijedloga.
4. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te prava iz člana 2. stav (1) tač. c), d) i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na odluke redovnih sudova kojim je odbijena apelantova tužba za proglašenje rješenja ništavim.
7. S tim u vezi, Ustavni sud će kao prvo utvrditi da li je u konkretnom slučaju primjenjiv član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenjljivim.
8. U konkrentom slučaju, apelant je u postupku pred domaćim organima podnio zahtjev za proglašenje ništavim rješenja o utvrđivanju naknade za korištenje građevinskog zemljišta, ali je u postupku utvrđeno da apelant nije imao aktivnu legitimaciju za podnošenje jednog takvog zahtjeva, budući da nije zakonski zastupnik „Gradske pekare“ d.o.o. Jablanica, za koje je rješenjem nadležne općinske službe utvrđena naknada za korištenje građevinskog zemljišta u mjesečnom iznosu od 59,30 KM. Imajući u vidu navedeno, slijedi da ishod procedure u kojoj su donijeta pobijana rješenja nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. Također, apelant se žali da je povrijeđeno njegovo pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije. Ustavni sud ističe da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju apelant se nije pozvao na povredu ovoga prava u vezi sa nekim pravom iz Evropske konvencije. Imajući u vidu da je u slučaju apelanta, Ustavni sud zaključio da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Apelant također smatra da mu je povrijeđeno i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Iz navedenog Ustavni sud zaključuje da apelant smatra da je diskriminiran u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da je prema jedinstvenoj pravnoj praksi pravo na nediskriminaciju akcesorno pravo. To znači da se ono ne osigurava kao nezavisno i samostalno pravo, već se na diskriminacija može pozvati samo u vezi sa uživanjem nekog drugog ustavnog prava. Imajući u vidu zaključak, do kojeg je Ustavni sud došao u pogledu navodne povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju navodi apelanta o povredi prava pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Osim navedenih povreda Evropske konvencije i Ustava Bosne i Hercegovine, apelant navodi i povrede prava iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, i to člana 2. stav (1) tač. c), d) i
k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud napominje da je njegova uloga da štiti prava zagarantovana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, a budući da se apelant u ovom dijelu poziva na povredu prava iz entitetskog Ustava, Ustavni sud zaključuje da je i u ovom dijelu apelacija ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić