Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3450/11 (S. F. iz Sarajeva)
Odluka donesena 17. 07. 2014.
- Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izmijenjene pravne okolnosti
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3450/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine, u predmetu broj AP-3450/11, rješavajući apelaciju Sabahete Ferhatbegović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tač. g. i h. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sabahete Ferhatbegović podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan rješenjem Osnovnog suda u Bijeljini broj 080-0-P-07-000 136 od 20.
marta 2014. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sabahete Ferhatbegović podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan rješenjem Općinskog suda u Gradačcu broj 28 0 O 017311 10 O od 17. septembra 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Sabaheta Ferhatbegović iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je, 31. avgusta 2011. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetima Općinskog suda u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 28 0 O 017311 10 O.
2. Apelantica je dopunila apelaciju 3. decembra 2012. godine zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 080-0- P-07-000 136.
Uvodne napomene
3. Apelanticin suprug R.F., u svojstvu kupca, i I.M., u svojstvu prodavca (u daljnjem tekstu: prodavac), zaključili su 15. maja 1990. godine ugovor o kupoprodaji nekretnina bliže označenih u ugovoru.
4. Apelanticin suprug je preminuo 28. marta 2003. godine, a prodavac 31. jula 2007. godine. Na osnovu predmetnog ugovora nikad nije izvršen prenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama sa prodavca na apelanticinog supruga, kao kupca.
-Postupak pred Općinskim sudom u predmetu broj 28 0 O 017311 10 O
5. Apelantica se 18. marta 2010. godine obratila podneskom Općinskom sudu sa prijedlogom da je pozove na ostavinsku raspravu iza umrlog prodavca a kako bi se iz zaostavštine izdvojile nekretnine koje su bile predmet ugovora o kupoprodaji zaključenog između njenog supruga i prodavca. Uz podnesak, apelantica je priložila i izvod iz matične knjige umrlih za prodavca, te ugovor o kupoprodaji.
6. Općinski sud je 26. marta 2010. godine obavijestio apelanticu da kod ovog suda nije vođen niti se vodi ostavinski postupak iza umrlog prodavca.
7. Apelantica je 27. juna 2010. godine podnijela zahtjev opštini Srebrenik za sastavljanje smrtovnice iz umrlog prodavca, te narednog dana o tome obavijestila i Općinski sud.
8. Predalgateljica B.M. (supruga prodavca) je 21. jula 2010. godine Općinskom sudu dostavila smrtovnicu za umrlog prodavca.
9. Apelantica je 2. septembra 2010. godine Općinskom sudu podnijela zahtjev za učešće u ostavinskoj raspravi iza umrlog prodavca navodeći da ugovor o kupoprodaji koji su zaključili njen suprug i prodavac nije proveden u zemljišnim knjigama, te je podneskom od 24. maja 2011. godine od Općinskog sud zatražila da je obavijesti u kom se stadiju nalazi ostavinski postupak iz umrlog prodavca, odnosno zbog čega se ostavinski postupak ne vodi.
10. Općinski sud je na ročištu održanom 17. septembra 2012. godine rješenjem broj 28 0 O 017311 10 O utvrdio da zaostavštini iza umrlog prodavca čine označene nekretnine, te da se za nasljednike iza umrlog prodavca proglašavaju njegova dva sina sa dijelom ½. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da se protiv ovog rješenja žalba može izjaviti u roku od 15 dana od njegovog prijema.
11. Apelantica je podneskom od 8. novembra 2012. godine zatražila od Općinskog suda da joj dostavi fotokopiju smrtovnice iza umrlog prodavca jer je pred Osnovnim sudom pokrenula parnični postupak protiv prodavca radi utvrđivanja vlasništva i diobe nekretnine, da je ovaj postupak prekinut zbog smrti prodavca, pa da joj je smrtovnica potrebna kako bi zatražila nastavak ovog postupka.
12. Općinski sud je dopisom od 12. novembra 2012. godine obavijestio apelanticu da je ostavinski postupak iz umrlog prodavca okončan, te joj dostavio fotokopiju njegove smrtovnice.
13. Rješenje Općinskog suda broj 28 0 O 017311 10 O od 17. septembra 2012. godine postalo je pravosnažno 10. oktobra 2012. godine te je 19. novembra 2012. godine dostavljeno Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove, PJ Bijeljina radi provođenja.
-Postupak pred Osnovnim sudom u predmetu broj 80 0 P 041522 12 P
14. Apelantica je 27. februara 2007. godine Osnovnom sudu podnijela tužbu protiv prodavca radi utvrđivanja prava vlasništva i diobe nekretnine.
15. Osnovni sud je rješenjem broj 080-0-P-07-000 136 od 12. novembra 2007. godine postupak prekinuo zbog smrti prodavca. U pouci o pravnom lijeku navedeno je da se žalba protiv ovog rješenja može izjaviti u roku od 30 dana. Apelantica protiv ovog rješenja nije izjavljivala žalbu.
16. Apelantica je tužbom od 25. jula 2012. godine, u kojoj je kao tužioce označila sebe i H.F., pokrenula parnični postupak protiv B.M., S.M. i Se.M. nasljednika prodavca (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđivanja prava vlasništva po osnovu dosjelosti i izdvajanja nekretnine. Apelantica je zatražila da se nastavi postupak po njenoj tužbi od 27. februara 2007. godine.
17. Osnovni sud je rješenjem od 7. septembra 2012. godine naložio tužiocu H.F. da u roku od osam dana potpiše tužbu koju je podnijela apelantica ukoliko je priznaje kao svoju, uz upozorenje da se u suprotnom neće smatrati tužiocem.
18. Podneskom od 21. septembra 2012. godine dostavljena je tužba potpisana i od tužioca H.F. kao i adresa za tuženog S.M..
19. Apelantica je podneskom od 26. novembra 2012. godine obavijestila Osnovni sud da je ostavinski postupak iza umrlog prodavca okončan, te tužbeni zahtjev precizirala na način da je kao tužene označila S.M. i Se.M.
20. Rješenjem Osnovnog suda od 30. novembra 2012. godine utvrđeno je da je tužba povučena u odnosu na tuženu B.M..
21. Osnovni sud je 7. marta 2013. godine dostavio na odgovor tužbu tuženim S.M. i Se.M. Tuženom S.M. tužba je uručena 19. jula 2013. godine. Tuženom Se.M. nije bilo moguće uručiti tužbu jer je prema obavijesti dostavljača na označenoj adresi nepoznat. Osnovni sud je ponovno pokušao dostaviti tužbu ovom tuženom 3. septembra 2013. godine ali je ponovno vraćena sa oznakom da se radi o licu koje je nepoznato na navedenoj adresi.
22. Osnovni sud je rješenjem od 6. februara 2014. godine naložio apelantici i tužiocu H.F. da u roku od osam dana dostave tačnu adresu tuženog Se.M. ili da sudu dostave dokaz da su uplatili označeni novčani iznos Ministarstvu finansija RS radi objavljivanja oglasa o postavljanju privremenog zastupnika tuženom Se.M., a sve pod prijetnjom odbacivanja tužbe kao neuredne i nepotpune. Apelantici i tuženom H.F. ovo rješenje je dostavljeno 21. februara 2014. godine.
23. Osnovni sud je rješenjem od 20. marta 2014. godine odbacio apelanticinu i tužbu H.F. kao neurednu i nepotpunu. Iz obrazloženja rješenja proizilazi da apelantica i tužilac H.F. nisu postupili po rješenju suda od 6. februara 2014. godine, te da je sud odluku zasnovao na članu 53. u vezi sa članom 334. članom 66. i 67. Zakona o parničnom postupku. U pouci o pravnom lijeku označeno je da se žalba može izjaviti u roku od 15 dana od prvog dana nakon prijema rješenja.
24. Iz spisa Osnovnog suda, koji je Ustavnom sudu dostavljen radi uvida 7. maja 2014. godine, proizilazi da je apelantici i tužiocu H.F. rješenje o odbacivanju tužbe uručeno 8. aprila 2014. godine. Apelantica kao ni tužilac H.F. protiv ovog rješenja nisu izjavljivali žalbu.
25. Apelantica je u apelaciji podnijetoj 31. avgusta 2011. godine istakla da joj je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku u ostavinskom postupku pred Općinskim sudom. U prilog ove tvrdnje je istakla da postupak, u vrijeme podnošenja apelacije, nije ni otpočeo iako je od smrti prodavca proteklo više od četiri godine, te iako se sastavljanje smrtovnice i ostavinski postupak vode po službenoj dužnosti. S tim u vezi apelantica je ukazala i da je već u prvom obraćanju Općinskom sudu priložila i izvod iz matične knjige umrlih za prodavca pa da je Općinski sud, po njenom mišljenju, u skladu sa članom 93. Zakona o vanparničnom postupku, po službenoj dužnosti bio obavezan da pokrene postupak za raspravljanje zaostavštine. Također, apelantica ističe i da je smrtovnica za umrlog prodavca sačinjena tek nakon tri godine od upisa smrti u matičnu knjigu umrlih. Apelantica je zatražila da joj se, ukoliko Ustavni sud utvrdi povredu prava na odlučivanje u razumnom roku, odredi pravična naknada u skladu s praksom Ustavnog suda.
26. Apelantica je u dopuni apelacije od 3. decembra 2012. godine istakla da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku jer postupak pred Osnovnim sudom traje od 23. februara 2007. godine i još uvijek nije okončan. Također, apelantica je istakla da je Osnovni sud neopravdano donio rješenje o prekidu postupka jer shodno članu 133. Zakona o nasljeđivanju zaostavština iza umrlog prelazi na njegove nasljednike u trenutku njegove smrti. Stoga, apelantica smatra da je sud trebao da je pozove da uredi tužbu tako što će kao tužene odrediti nasljednike prodavca.
27. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav 3. tač. g) i h) Pravila Ustavnog suda.
28. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
29. Član 18. stav 3. Pravila Ustavnog suda u relevantnom dijelu glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
g. ako su izmijenjene pravne okolnosti;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom »
- Parnični postupak pred Osnovnim sudom
30. Apelantica tvrdi da joj je u parničnom postupku radi utvrđivanja prava vlasništva i diobe nekretnine koji se vodi pred Osnovnim sudom pod brojem 80 0 P 041522 12 P povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku.
31. Ustavni sud u vezi sa navodima apelacije u ovom dijelu podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantuje apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uslova neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke o meritumu spora što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3478/08 od 14. septembra 2010. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
32. U konkretnom slučaju apelanticina tužba je odbačena rješenjem Osnovnog suda 20. marta 2014. godine jer u ostavljenom roku i na način određen od suda u skladu sa zakonom nije osigurala adresu tuženog, zbog čega mu tužba i nije mogla biti dostavljena na odgovor. Apelantica kao ni tužilac H.F. protiv rješenja o odbacivanju, kako to proizilazi iz stanja spisa, nisu izjavljivali žalbu. S obzirom na navedeno proizilazi da se apelantica lišila mogućnosti da dođe do konačne odluke o tužbenom zahtjevu. Stoga bi , u takvoj situaciji, bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelantica zbog odbacivanja tužbe neće ispuniti prvi i osnovni uslov dopustivosti a to je konačna odluka o meritumu predmeta. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reaguje odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku o meritumu spora. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopće ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 74. pravila Ustavnog suda (vidi, mutatis mutandis, naprijed citiranu Odluku broj AP-3478/08, stav 10).
33. Shodno navedenom Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu nedopuštena jer su izmijenjene pravne okolnosti.
-Ostavinski postupak pred Općinskim sudom
34. Apelantica tvrdi da joj je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku u ostavinskom postupku pred Općinskim sudom u predmetu broj 28 0 O 017311 10 O.
35. Ustavni sud podsjeća da u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda u pravilu ispituje postoje li samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. U konkretnom slučaju, apelantica tvrdi da joj je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku u ostavinskom postupku koji je vođen pred Općinskim sudom. Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak odnosio na raspravljanje zaostavštine iza umrlog prodavca. Nadalje, na temelju uvida u predmetni spis Općinskog suda, kao i iz odgovora ovog suda na navode iz apelacije, proizilazi da apelantica nije bila stranka u ovom postupku odnosno da nije imala niti bilo koje drugo svojstvo u ovom postupku. Najzad, ovaj postupak je okončan donošenjem rješenja o nasljeđivanju broj 28 0 O 017311 10 O od 17. septembra 2012. godine. Na temelju uvida u spis, kao ni iz navoda iz apelacije nije moguće zaključiti da je protiv ovog rješenja apelantica izjavljivala žalbu.
36. Slijedom navedenog, prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice.
37. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.).
38. Kada se navedeni principi dovedu u vezu sa okolnostima konkretnog slučaja i članom 32. Pravila Ustavnog suda, proizilazi da se predmetni postupak, u kom apelantica nije imalo svojstvo stranke, niti bilo koje drugo svojstvo, nije ticao odlučivanja o njenim «građanskim pravima i obavezama» u smislu prava na pravično suđenje.
39. S obzirom na navedeno Ustavni sud zaključuje da su navodi iz apelacije vezani donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u ostavinskom postupku Općinskog suda ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
40. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud je, shodno članu 18. stav 3. tač. g. i h. Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti odnosno ako je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je o ovom dijelu apelacije odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić