Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1130/12 (M. I.)
Odluka donesena 17. 07. 2014.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1130/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine, u predmetu bro AP-1130/12, rješavajući apelaciju Miroljuba Ilića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miroljuba Ilića podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 003428 11 Rev od 27. januara 2012. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Miroljub Ilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Slavko Maksimović, advokat iz Bijeljine, podnio je 26. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 003428 11 Rev od 27. januara 2012. godine. U konkretnom slučaju, radi ispunjenja ugovora predajom u posjed nekretnina, osporenom konačnom odlukomapelantova revizija je odbačena kao neblagovremena. U obrazloženju rješenja Apelacioni sud je, između ostalog, naveo da iz revizije proizlazi da apelant revizijom pobija drugostepenu odluku kojom je potvrđen dio prvostepene presude koji se odnosi na predaju u posjed poslovnih prostora. Apelant smatra da ima svojstvo umješača sa položajem jedinstvenog suparničara, pa da stoga može izjaviti vanredni pravni lijek i u parnici u kojoj do nastupanja pravosnažnosti odluke o tužbenom zahtjevu nije sudjelovao kao umješač, odnosno da kao umješač može izjaviti vanredni pravni lijek, iako nije sudjelovao u postupku koji je pravosnažno okončan u smislu člana 163. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Apelant je naveo da reviziju izjavljuje u roku iz člana 346. ZPP, jer mu je drugostepena presuda uručena 1. jula 2011. godine od strane punomoćnika tužitelja, a reviziju je izjavio 4. jula 2011. godine (unutar roka od 30 dana). U vezi s tim, Apelacioni sud je istakao da je ispitujući blagovremenost izjavljene revizije ocijenio da revizija nije blagovremena, jer je podnesena izvan roka od 30 dana propisanog odredbom člana 346. ZPP. Naime, Apelacioni sud je citirao odredbu člana 168. ZPP i konstatovao da je rok u kojem umješač može podnijeti vanredni pravni lijek (ZPP ne pravi razliku između običnog umješača i glavnog umješača-sa položajem jedinstvenog suparničara), rok u kojem bi tu radnju mogla poduzeti stranka kojoj se pridružio. U konkretnom slučaju rok za izjavljivanje revizije istekao je protekom roka od trideset dana od dana kada je punomoćnik tuženog primio drugostepenu presudu (16. februar 2011. godine), pa je zadnji dan za izjavljivanje revizije bio 18. mart 2011. godine. Kako je apelant reviziju izjavio 4. jula 2011. godine, revizija je neblagovremena, jer je izjavljena protekom više od tri mjeseca od dana kada je punomoćnik tuženog primio drugostepenu presudu (16. februar 2011. godine) i od kada počinje teći rok od trideset dana za izjavljivanje revizije i stranci (tuženom) i osobi koja se pridružila toj stranci u postupku (apelantu). Najzad, Apelacioni sud je naglasio da se nije upuštao u ispitivanje dopuštenosti izjavljene revizije (da li je apelant stekao svojstvo umješačasaglasno odredbama čl. 166., 167. i 168. ZPP), jer je ocijenio da revizija nije blagovremena, zbog čega je reviziju odbacio u smislu odredaba člana 356. ZPP.
2. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
3. Također, apelant navodi i činjenice vezane i za postupak izvršenja u kojem nije imao svojstvo niti tražitelja izvršenja, niti izvršenika, i u kojem je njegov prigovor, odbačenkao nedopušten, jer jepodnesen od neovlaštene osobe. Međutim, apelant odluke u izvršnom postupku nije naveo kao osporene odluke, zbog čega Ustavni sud o njima neće odlučivati.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- TiszazugiVízgazdálkodásiTársulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. U odnosu na apelantove navode u vezi sa primjenom procesnog prava, Ustavni sud uočava da iz obrazloženja pobijane presude proizilazida kako je apelant reviziju izjavio 4. jula 2011. godine, revizija je neblagovremena, jer je izjavljena protekom više od tri mjeseca od dana kada je punomoćnik tuženog primio drugostepenu presudu (16. februar 2011. godine) i od kada počinje teći rok od trideset dana za izjavljivanje revizije i stranci (tuženom) i osobi koja se pridružila toj stranci u postupku (apelantu). S tim u vezi, Ustavni sud ne nalazi da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić