Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1317/12 (H. A. i drugi)

Odluka donesena 17. 07. 2014.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1317/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine, u predmetu broj Broj predmeta, rješavajući apelacije Ime Apelanta i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Hasiba Adžić, Zagorka Andrić, Marina Bečević, Ibrahim Begović, Ivo J. Brašnić, MandaBrašnić, Ružica Brašnić, Maida Bukvić, Ljiljana Delić, MandaDžijan, Zvonko Grgić, Muris Halilović, Marko Jokić, Nermina Kabaklić, Kaja Kalojzi, Mara Klaić, Jela Kopić, MandaKopić, Marko Kopić, Mato Kopić, Janja Kosić, Mijo Kosić, AnkaKrištić, Tomo Marković, Laura Martinović, Pero Nedić, Miroslav Neretljak, BorkoOršolić, Kata Oršolić, LujaPejić, ZorkaPejić, Zoran Stanković, Mira Šubašić i Aida Zolotić, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 25 0 P 012573 11 Rev od 9. februara 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 P 012573 10 Gz od 25.

oktobra 2010. godine;

Ružica Abramović, Mirsad Arnautalić, Indira Arpadžić, Ljubica Baotić, LenkaBaotić, Marijan Baotić, Ruža Benković, Latif Brkić, Marijan Damjanović, Snježana Damjanović, Besim Dervišbegović, Armin Djedović, Marko Džoić, Sulejman Emić, Janja Filipović, Ruža Ilišević, JozoJezerčić, TadoJurić, Mario Jurkić, MandaKale, Miroslav Klaić, Pejo Knežević, TošoMaršić, Jasna Mijatović, Luja Mijatović, Ilija Mikić, Paulina Mikić, Janja Mikolić, Zlata Mišković, Halima Mrkonjić, Mato Nedić, Ivana Oršolić, Mara Oršolić, Mladen Oršolić, Tunjo Oršolić, Katica Prgić, Sead Saltović, Ilija Stojanović, EnidaTukulj, Perica Vuković, Edina Zlatkić, Ana Živković, Ljuba Živković, Mato Živković, Ruža Živković i Ruža Župarićić, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 25 0 P 012525 11 Rev od 9. februara 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 P 012525 10 Gz od 22. septembra 2010. godine;

Mirsad Arnautalić, Pero Baotić, AnkaBegović, Rasema Begović, Marina Benković, Razija Beširević, Almira Delić, Nefisa Dervišbegović, Zlata Dervišbegović, Sead H. Hadžihalilović, Fikret Hadžihasanović, Husein Hadžispahić, Ibrahima Halilović, Irfan Hećimović, Sabina Hećimović, Mubera Ibrahimović, Mara Janjić, Kata Knežević, Jasminka Kosić, Milica Krištić, Jadranka Maksimović, Ružica Marković, Ljiljana Matkić, ZubejdaMikić, Nada Miličić, Marija Nedić, Srećka Nedić, IvkaPejičić, Luka Pejičić, NesimaRašidović, Zoran Stanković, Ana Šimić, Eva Širić, Nihad Tahirović, Maida Tukulj, IvkaVincetić, Marica Vincetić, Ružica Vidović, Nataša Zrimić, Anita Živković, Dragica Živković, Marko Živković i Ruža Živković, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 25 0 P 012516 11 Rev od 28.

februara 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 P 012516 10 Gz od 19. oktobra 2010. godine;

Pero Baotić i Ilija Džojić, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 25 0 P 012900 11 Rev od 22.

maja 2012. godine;

Salko Kudin i Begzudin Jusić, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 014575 11 Rev od 8. maja 2012. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1317/12 HasibaAdžić iz Oštre Luke, Zagorka Andrić iz Boka, Marina Bečević iz Orašja, Ibrahim Begović iz Orašja, Ivo J. Brašnić iz Oštre Luke, Manda Brašnić iz Oštre Luke, Ružica Brašnić iz Oštre Luke, Maida Bukvić iz Orašja, Ljiljana Delić iz Oštre Luke, Manda Džijan iz Boka, Zvonko Grgić iz Boka, MurisHalilović iz Orašja, Marko Jokić iz Oštre Luke, Nermina Kabaklić iz Orašja, Kaja Kalojzi iz Boka, Mara Klaić iz Ugljare i Jela Kopić iz Oštre Luke Orašja (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Satka Redžepović, advokat iz Orašja, i Manda Kopić iz Boka, Marko Kopić iz Boka, Mato Kopić iz Oštre Luke, Janja Kosić iz Boka, Mijo Kosić iz Boka, Anka Krištić iz Boka, Tomo Marković iz Tolise, Laura Martinović iz Matića, Pero Nedić iz Matića, Miroslav Neretljak iz Boka, Borko Oršolić iz Oštre Luke, Kata Oršolić iz Oštre Luke, Luja Pejić iz Matića, Zorka Pejić iz Orašja, Zoran Stanković iz Orašja, Mira Šubašić iz Boka i Aida Zolotić iz Orašja (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Christian Oršolić, advokat iz Orašja, podnijeli su 10. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 25 0 P 012573 11 Rev od 9. februara 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 P 012573 10 Gz od 25. oktobra 2010. godine. Apelanti su dopunili apelaciju 6. juna 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je tužba apelanata radi isplate potraživanja iz radnog odnosa (na ime razlike osobnog dohotka i razlike neisplaćenih honorara). U toku postupka je utvrđeno da se nije mogao na pouzdan način utvrditi ni osnov ni visina tužbenog zahtjeva, pošto se zvanično nisu objavljivali podaci o prosječnoj plati korisnika budžeta Posavskog kantona.

2. AP-1318/12 Ružica Abramović iz Orašja, Mirsad Arnautalić iz Orašja, Indira Arpadžić iz Orašja, Ljubica Baotić iz Donje Mahale, Lenka Baotić iz Ugljara, Marijan Baotić iz Ugljara, Ruža Benković iz Ugljara, Latif Brkić iz Orašja, Marijan Damjanović iz Tolise, Snježana Damjanović iz Tolise, BesimDervišbegović iz Orašja, Armin Djedović iz Orašja, Marko Džoić iz Donje Mahale, Sulejman Emić iz Odžaka, Janja Filipović iz Kostrča, Ruža Ilišević iz Orašja, Jozo Jezerčić iz Orašja, Tado Jurić iz Ugljare, Mario Jurkić iz Domaljevca, Manda Kale iz Tolise, Miroslav Klaić iz Donje Mahale, Pejo Knežević iz Ugljare i Tošo Maršić iz Ugljare(u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Satka Redžepović, advokat iz Orašja, i Jasna Mijatović iz Tolise, Luja Mijatović iz Tolise, Ilija Mikić iz Orašja, Paulina Mikić iz Kostrča, Janja Mikolić iz Domaljevca, Zlata Mišković iz Matića, Halima Mrkonjić iz Orašja, Mato Nedić iz Tolise, Ivana Oršolić iz Tolise, Mara Oršolić iz Tolise, Mladen Oršolić iz Tolise, Tunjo Oršolić iz Tolise, Katica Prgić iz Donje Mahale, Sead Saltović iz Orašja, Ilija Stojanović iz Orašja, EnidaTukulj iz Orašja, Perica Vuković iz Donje Mahale, Edina Zlatkić iz Orašja, Ana Živković iz Orašja, Ljuba Živković iz Kostrča, Mato Živković iz Kostrča, Ruža Živković iz Kostrča i Ruža Župarićićiz Orašja (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Christian Oršolić, advokat iz Orašja, podnijeli su 10. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 25 0 P 012525 11 Rev od 9. februara 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 P 012525 10 Gz od 22. septembra 2010. godine. Apelanti su dopunili apelaciju 6. juna 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je tužba apelanata radi isplate potraživanja iz radnog odnosa (na ime razlike osobnog dohotka i razlike neisplaćenih honorara). U toku postupka je zaključeno da se nije mogao na pouzdan način utvrditi ni osnov ni visina tužbenog zahtjeva, stoga što se zvanično nisu objavljivali podaci o prosječnoj plati korisnika budžeta Posavskog kantona.

3. AP-1319/12 Mirsad Arnautalić iz Orašja, Pero Baotić iz Orašja, Anka Begović iz Orašja, Rasema Begović iz Orašja, Marina Benković iz Orašja, RazijaBeširević iz Orašja, Almira Delić iz Orašja, NefisaDervišbegović iz Orašja, Zlata Dervišbegović iz Orašja, Sead H. Hadžihalilović iz Orašja, FikretHadžihasanović iz Orašja, Husein Hadžispahić iz Orašja, IbrahimaHalilović iz Orašja, Irfan Hećimović iz Orašja, Sabina Hećimović iz Orašja, MuberaIbrahimović iz Orašja, Mara Janjić iz Orašja, Kata Knežević iz Ugljare, JasminkaKosić iz Boka, Milica Krištić iz Orašja, Jadranka Maksimović iz Orašja i Ružica Marković iz Ugljare(u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Satka Redžepović, advokat iz Orašja, i Ljiljana Matkić iz Ugljare, Zubejda Mikić iz Orašja, Nada Miličić iz Tolise, Marija Nedić iz Tolise, Srećka Nedić iz Donje Mahale, Ivka Pejičić iz Orašja, Luka Pejičić iz Orašja, NesimaRašidović iz Orašja, Zoran Stanković iz Orašja, Ana Šimić iz Orašja, Eva Širić iz Orašja, NihadTahirović iz Orašja, MaidaTukulj iz Orašja, Ivka Vincetić iz Ugljare, Marica Vincetić iz Vidovica, Ružica Vidović iz Donje Mahale, Nataša Zrimić iz Orašja, Anita Živković iz Donje Mahale, Dragica Živković iz Orašja, Marko Živković iz Ugljare i Ruža Živković iz Orašja, (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Christian Oršolić, advokat iz Orašja, podnijeli su 10. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 25 0 P 012516 11 Rev od 28. februara 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 P 012516 10 Gz od 19. oktobra 2010. godine. Apelanti su dopunili apelaciju 6. juna 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je tužba apelanata radi isplate potraživanja iz radnog odnosa (na ime razlike osobnog dohotka i razlike neisplaćenih honorara). U toku postupka je zaključeno da se nije mogao na pouzdan način utvrditi ni osnov ni visina tužbenog zahtjeva, stoga što se zvanično nisu objavljivali podaci o prosječnoj plati korisnika budžeta Posavskog kantona.

4. AP-3025/12 Pero Baotić iz Orašja i Ilija Džojićiz Donje Mahale (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Satka Redžepović, advokat iz Orašja, podnijeli su 13. augusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 25 0 P 012900 11 Rev od 22. maja 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je tužba apelanata i trećetužiteljice radi isplate potraživanja iz radnog odnosa (na ime razlike osobnog dohotka i razlike neisplaćenog honorara). U toku postupka je utvrđeno da se nije mogao na pouzdan način utvrditi ni osnov ni visina tužbenog zahtjeva, pošto se zvanično nisu objavljivali podaci o prosječnoj plati korisnika budžeta Posavskog kantona.

5. AP-3383/12 SalkoKudin i BegzudinJusić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Goražda, koje zastupa Omer Borovac, advokat iz Goražda, podnijeli su 20. septembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 014575 11 Rev od 8. maja 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je tužba apelanata radi isplate razlike plate i naknade za korištenje odmora –regresa.U toku postupka je utvrđeno da Bosansko-podrinjski kanton nije zaključio niti naknadno pristupio Kolektivnom ugovoru za djelatnost osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine, pa stoga apelanti nisu mogli crpiti svoja prava iz odredaba navedenog Kolektivnog ugovora.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1317/12.

Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođerima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi kojidovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- TiszazugiVízgazdálkodásiTársulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je daispitadalijeeventualno došlo do povredeustavnihprava(vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenicakonkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1317/12 (H. A. i drugi) | Sudska praksa | Aktio