Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1401/12 (M. O. i M.M.,M. H. i F. F.)
Odluka donesena 17. 07. 2014.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1401/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine, u predmetu broj Broj predmeta, rješavajući apelacije Ime Apelantadrugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
M. O. i M.M., protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 010758 10 REV od 13. decembra 2011.
godine;
Muhamed Halilović i Fahira Fazlić, protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 MAL 006519 10 GŽ od 20.
februara 2012. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1401/12 M. O. i M.M. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zenice, koje zastupaju Bakir Ljubović i Dženana Ljubović advokati iz Zenice, podnijeli su 18. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 010758 10 REV od 13. decembra 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da sud obaveže tuženog Općinu Zenica da im na ime naknade materijalne štete isplate novčane iznose bliže navedene u dispozitivu presude. U postupku je utvrđeno da su apelanti i Uslužno društvo „WEB-KOMPLETNA GRADNJA“ d.o.o. Zenica zaključili predugovor i ugovor o udruživanju sredstava za finansiranje izgradnje stanova i poslovnih prostora u Zenici. Također je utvrđeno da je rješenjem tuženog od 31. maja 2006. godine utvrđen gubitak prava korištenja zemljišta radi građenja firmi Uslužno društvo „WEB-KOMPLETNA GRADNJA“ d.o.o. Zenica, te da do realizacije spornog ugovora o udruživanju sredstava nije došlo, tj. pomenuti ugovor je raskinut pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zenici, a Uslužno društvo „WEB- KOMPLETNA GRADNJA“ d.o.o. Zenica je obavezano da apelantima vrati uložena sredstva za izgradnju, ali apelanti još nisu uspjeli naplatiti svoja potraživanja. S tim uvezi, sud je zaključio da apelanti nisu dokazali da ih je tuženi disponiranjem imovinom njihovog dužnika onemogućio da naplate svoja potraživanja od Uslužnog društva „WEB-KOMPLETNA GRADNJA“ d.o.o. Zenica, jer se postupanje tuženog u konkretnom slučaju u postupku dodjele i utvrđivanja gubitka prava korištenja zemljišta radi građenja, koji je proveden u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o građevinskom zemljištu, ne može smatrati nezakonitim, zbog čega ne postoji obaveza tuženog da apelantima nadoknadi štetu u novčanoj protuvrijednosti koju su oni platili pravnom licu kome je utvrđen gubitak prava korištenja zemljišta radi građenja.
2. AP-1676/12 Muhamed Halilović i Fahira Fazlić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tešnaj, podnijeli su 8. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 MAL 006519 10 GŽ od 20. februara 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da sud obaveže tuženog O.K. da postavi vodovodnu cijev koju je presjekao i priključi vodu na izvor pitke vode i tako uspostavi dotok vode do porodične kuće apelanata, kao i da apelantima naknadi materijalnu štetu zbog izgradnje bunara u iznosu bliže navedenom u dispozitivu presude. U postupku je utvrđeno da je tuženi zbog presijecanja vodovodne cijevi i prekida dotoka vode do porodične kuće apelanata, u krivičnom postupku oglašen krivim i kažnjen zbog izvršenja krivičnog djela oštećenje tuže stvari na štetu apelanata, pri čemu su apelanti kao oštećeni upućeni sa imovinsko-pravnim zahtjevom na parnicu. U predmetnom parničnom postupku, sud je zaključio da ne može udovoljiti tužbenom zahtjevu apelanata za restitucijom cijevi, tj. uspostavljanjem dotoka vode sa izvora „Hazna“ do njihove kuće, budući da je utvrđeno da apelanti nisu dokazali da su stekli pravo služnosti ovog izvorišta kao javnog dobra a, osim toga, izvorište „Hazna“ je spomenik kulture historijske vrijednosti, pa bi uspostava ranijeg stanja uspostavljanjem dotoka vode sa ovog izvorište bila u suprotnosti sa odredbama Zakona o zaštiti dobara koja su odlukama Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika proglašena Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine i uživaju najveći stepen pravne zaštite. Sud je, također, zaključio da apelantima ne pripada ni pravo na novčanu naknadu zbog oštećenja vodovodne cijevi, jer apelanti nisu postavili ovakav zahtjev, nego su samo tražili naknadu štete restitucijom cijevi. Osim toga, u pogledu tužbenog zahtjeva apelanata kojim su tražili naknadu materijalne štete zbog uloženih sredstava za izgradnju bunara, koji su apelanti bili prinuđeni izgraditi da bi se opskrbili vodom nakon prekidanja dotoka vode sa izvorišta „Hazna“, sud je zaključio da ovakva ulaganja apelanata na izgradnji bunara nisu posljedica štetne radnje tuženog, tj. sporni bunar ranije nije postojao, niti njegova izgradnja kao proizvodnja nove stvari može predstavljati štetu, zbog čega je donesena odluka kao u dispozitivu presude. Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1401/12.Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođerima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi kojidovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je daispitadalijeeventualno došlo do povredeustavnihprava(vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenicakonkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić