Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1426/12 (S. T. i Str „Slobo Market“ Čelinac,H. D.,M. V)

Odluka donesena 17. 07. 2014.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1426/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine, u predmetu broj Broj predmeta, rješavajući apelacije Ime Apelantadrugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Slobodan Trivić i Str „Slobo Market Čelinac“, protiv presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 PS 003515 12 PŽ od 29. augusta 2013. godine;

Husein Delić, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 46 0 P 003615 11 REV 2 od 17. januara 2012.

godine;

M. V., protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 P 008072 11 GŽ 2 od 27. marta 2012. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1426/12 Slobodan Trivić i Str „Slobo Market“ Čelinac (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Čelinca, koje zastupa Milka Maglov advokatica iz Banja Luke, podnijeli su 19. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 PS 003515 12 PŽ od 29. augusta 2013. godine. Apelant je dopunio apelaciju 29. augusta 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelanti su obavezani da tužitelju „Poljopromet“ a.d. Čelinac na ime duga po ugovoru o zakupu isplate novčani iznos os 6.080,00 KM. U postupku je utvrđeno da su apelanti i tužitelj zaključili ugovor o zakupu poslovnih prostorija na određeno vrijeme, tj. za period od juna 2000. do juna 2001. godine, uz mogućnost produženja; da su apelanti kao zakupoprimci nastavili koristiti predmetni poslovni prostor i nakon isteka ugovora o zakupu sve do maja 2007. godine, ali da u period od septembra 2002. do maja 2007. godine nisu redovno plaćali ugovorenu zakupninu, iako im je tužitelj kao zakupodavac ispostavljao fakture, pa je sud utvrdio da apelanti duguju tužitelju na ime neplaćenih zakupnina ukupan iznosu od 6.080,00 KM, zbog čega je donesena odluka kao u dispozitivu presude.

2. AP-1648/12 Husein Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, kojeg zastupa Mesud Duvnjak advokat iz Bugojna, podnio je 4. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 46 0 P 003615 11 REV 2 od 17. januara 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant kao tužitelj-protivtuženi je obavezan da tuženom-protivtužitelju JP Rudnik uglja „Gračanica“ d.o.o. Gornji vakuf-Uskoplje izvrši povrat novčanih sredstava na ime isplaćenih naknada plaća. U postupku je utvrđeno da je apelant podnio tužbu protiv tuženog-protivtužitelja radi zaštite prava iz radnog odnosa, te da je Općinsku sud u Bugojnu donio presudu broj 46 0 P 003615 05 P od 21. aprila 2009. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), a kojom je, između ostalog, naložio tuženom-protivtužitelju da apelantu isplati tražene naknade plaća i uplati doprinose u ukupnom iznosu od 37.524,89 KM. Nakon toga, proveden je izvršni postupak u kojem je apelant od tuženog-protivtužitelja naplatio pomenuti iznos. Međutim, postupajući po prijedlogu za ponavljanje predmetnog postupka koji je u međuvremenu podnesen od strane tuženog-protivtužitelja, Kantonalni sud je donio rješenje kojim je dozvolio ponavljanje postupka i poništio ranije presude. U ponovnom postupku pravomoćnom presudom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev za poništenje odluke o otkazu ugovora o radu i isplate naknada plaća i doprinosa, a tuženi-protivtužitelj je istakao protivtužbeni zahtjev kojim je od apelanta tražio povrat isplaćenog iznosa od 37.524,89 KM. S tim u vezi, sud je zaključio da je protivtužbeni zahtjev tuženog-protivtužitelja osnovan, jer je u konkretnom slučaju došlo do neosnovanog bogaćenja od strane apelanta u smislu odredaba člana 210. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), jer je pravni osnov naplate apelantovog potraživanja u predmetom postupku otpao donošenjem pravomoćne presude kojom je njegov tužbeni zahtjev za poništenje odluke o otkazu ugovora o radu i isplate potraživanja iz radnog odnosa odbijen, zbog čega je donesena odluka kao u dispozitivu presude.

3. AP-2092/12 M. V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sokoca, kojeg zastupa Neđo Šutanović advokat iz Sokoca, podnio je 4. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 P 008072 11 GŽ 2 od 27. marta 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je obavezan da tužitelju Grad Istočno Sarajevo isplati dug po ugovoru o prenosu prava korištenja građevinskog zemljišta, o naknadi za ustupljeno građevinsko zemljište i naknadi za isporučeni građevinski materijal za izgradnju stambenog objekta. U postupku je utvrđeno da su apelant i tužitelj 1998. godine zaključili navedeni ugovor po kojem je tužitelj kao investitor prenio pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u Istočnom Sarajevu na apelanta kao krajnjeg kupca i isporučio apelantu građevinski materijal za izgradnju stambenog objekta koji je apelant preuzeo u količini i vrsti kako je to navedeno u otpremnicama, ali da tužitelju nije isplatio ugovorenu cijenu materijala. Sud je zaključio da apelant nije ispunio svoju obavezu iz ugovora u skladu sa odredbama člana 17. ZOO, odnosno nije platio tužitelju iznos od 7.500,00 KM na ime isporučenog građevinskog materijala, zbog čega je donesena odluka kao u dispozitivu presude.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1426/12.Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođerima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi kojidovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je daispitadalijeeventualno došlo do povredeustavnihprava(vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenicakonkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1426/12 (S. T. i Str „Slobo Market“… | Sudska praksa | Aktio