Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2032/12 (A. H.)
Odluka donesena 17. 07. 2014.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Krivični postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2032/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine u predmetu broj AP 2032/12, rješavajući apelaciju Ahmeta Huseinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ahmeta Huseinovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 K 02222 12 iksž od 8. maja 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Visokom broj 41 0 K 022225 11 Iks od 28. marta 2012. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
Ahmet Huseinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupaju Azijada Mujkić i Nezir Mujkić advokati iz Zenice, podnio je 29. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 K 02222 12 iksž od 8. maja 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 K 022225 11 Iks od 28. marta 2012. godine. U postupku, koji je okončan osporenom odlukom, odbijena je apelantova molba za odgodu izdržavanja kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja je apelantu izrečena u krivičnom postupku u kojem je apelant oglašen krivim za krivično djelo teške tjelesne povrede iz člana 172. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Sud je naglasio da je nakon pravosnažnosti presude kojom je apelant oglašen krivim za krivično djelo teške tjelesne povrede, apelant pet puta pozivan na izdržavanje kazne, ali da kazna nije mogla biti izvršena zbog prebukiranosti Kazneno-popravnih zavoda (u daljnjem tekstu: KPZ). Nakon toga Federalno ministarstvo pravde je dopisom od 16. marta 2012. godine Općinskom sudu dostavilo obavijest o slobodnim smještajnim kapacitetima u KPZ poluotvorenog tipa u Sarajevu, te je taj sud 23. marta 2012. godine dostavio apelantu Uputni akt za izdržavanje kazne zatvora prema kojem je apelant trebao da se javi na izdržavanje kazne u navedeni zavod 23. aprila 2012. godine. Apelant je 26. marta 2012. godine dostavio Općinskom sudu molbu za odgodu izdržavanja kazne navodeći kao razloge za odlaganje izvršenja kazne zatvora, između ostalog, to da je do sada neosuđivano lice, da su nezaposleni i on i supruga i da imaju troje djece, te da porodicu izdržava kao sezonski radnik, a period u kojem bi trebao izdržavati kaznu je period sezonskih radova, te da zbog toga ne bi imao sredstava za izdržavanje porodice. S tim u vezi, sud je zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti za odlaganje izvršenja kazne na period od tri mjeseca, kako je apelant tražio, iz razloga što je apelantu već u nekoliko navrata (pet puta) i to u periodu od godinu dana odlagano izvršenje kazne zbog prebukiranosti kazneno popravnih zavoda, za koji period je apelant imao dovoljno vremena da zbrine porodicu, te je sud shodno odredbama člana 28. stav 4. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija F BiH odlučio kao u dispozitivu rješenja.
U podnesku od 7. juna 2012. godine Općinski sud je obavijestio Ustavni sud da se apelant po prijemu pravomoćnog rješenje kojim je odbijena njegova molba za odlaganje izvršenja kazne zatvora, a koje je apelantu uručeno 18. maja 2012. godine, nije javljao sudu na izdržavanje kazne, pa je sud izdao naredbu Sudskoj policiji sudova Zeničko-dobojskog kantona za prinudno sprovođenje osuđenog u KPZ Sarajevo, te da je Sudska policija ovu naredbu realizirala i apelant je 28. maja 2012. godine stupio na izdržavanje kazne zatvora.
Apelacioni navodi Apelant se poziva na povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovog prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da u konkretnom slučaju nije ispoštovana zakonska procedura upućivanja na izdržavanje kazne zatvora.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojima je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić