Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2059/14 (S. M., I. M., Z. B., F. M.)
Odluka donesena 17. 07. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica · čl. 10
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 27
- Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba
- Zakon o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 57
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2059/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine, u predmetu broj AP 2059/14, rješavajući apelacije Saliha Muminovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Saliha Muminovića, Ibrahima Muharemovića, Zahira Bobarića, Ferida Mahmutovića, Sejde Đuherića, Nijaza Mahmutovića, Senada Skopljaka, Rame Kljuvića, Sulje Mujkanovića, Hazima Ćemana, Asima Čičikovića, Zekerijata Delića, Admira Dedića, Refika Delimustafića, Kemala Đulovića, Enesa Đinde, Fehima Gondžića, Brune Grgića, Zuhdije Guzanovića, Seida Bajraktarevića, Saida Mušića, Mustafe Polića, Ramiza Polića, Safeta Polića, Semira Rizvića, Ese Saletovića, Refika Salkića, Mihreta Kaloševca, Jasmina Muratovića, Mevludina Muratovića, Mehmedalije Skulića, Mirsada Hodžića, Dževada Pudilovića, Fahrije Džafića, Raseme Redžić, Ibrahima Hodžića, Samira Kahvedžića, Fadila Zimića, Adila Čehajića, Samira Gašija, Sakiba Džanana, Vehida Zrne, Rasima Zerde, Hazima Smajlovića, Sakiba Šehića, Mirsada Hajre, Seada Mešinovića, Saliha Kaldžije, Jusufa Delića, Zikreta Fuške, Muhameda Baručije, Envera Baručije, Jasmina Kelešture, Mahmuta Kelešture, Elvira Karića, Mehmedalije Kahrića, Hajrudina Krnjića, Mladena Karića, Muharema Karića, Nermina Kobilice, Huse Kruške, Adise Krehić, Mlađana Karaća, Eniza Karića, Ferida Mutapčića, Izudina Merdića, Sejdalije Nakića, Fuada Nezića, Hase Novalića, Muhameda Neslanovića, Hazima Orlića, Emina Orlića, Huseina Omerovića, Hamde Otajagića, Amira Bajrića, Muhameda Džafića, Nermina Numanovića, Mirsada Bajramovića, Sabahudina Dervenčića, Hajrudina Tursanovića, Samira Pinjića, Nedžada Vrače, Vahida Ohrana, Željka Žalice, Habibe Jamaković, Remze Suljića i Jasmina Muhedina, podnesene protiv Rješenjâ Kantonalnog suda u Zenici br. 43 0 I 082091 13 Gži od 24. marta 2014. godine, 43 0 I 077851 14 Gži od 22. aprila 2014. godine, 43 0 I 078025 13 Gži od 24. aprila 2014.
godine, 43 0 I 091709 13 Gži od 14. aprila 2014. godine, 43 0 I 093666 13 Gži od 6. maja 2014. godine, 43 0 I 091067 13 Gži od 2.
aprila 2014. godine, 43 0 I 090418 14 Gži od 24. aprila 2014. godine, 43 0 I 091065 14 Gži od 24. aprila 2014. godine, 43 0 I 087612 13 Gži od 2. aprila 2014. godine, 43 0 I 078753 13 Gži od 24. aprila 2014.
godine, 43 0 I 078601 13 Gži od 24. aprila 2014. godine, 43 0 I 078537 13 Gži od 22. aprila 2014. godine, 43 0 I 090611 13 Gži od 14. aprila 2014. godine, 43 0 I 095894 13 Gži od 22. aprila 2014.
godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Salih Muminović, Ibrahim Muharemović, Zahir Bobarić, Ferid Mahmutović, Sejdo Đuherić, Nijaz Mahmutović, Senad Skopljak, Ramo Kljuvić, Suljo Mujkanović, Hazim Ćeman, Asim Čičiković, Zekerijat Delić, Admir Dedić, Refik Delimustafić, Kemal Đulović, Enes Đindo, Fehim Gondžić, Bruno Grgić, Zuhdija Guzanović, Seid Bajraktarević, Said Mušić, Mustafa Polić, Ramiz Polić, Safet Polić, Semir Rizvić, Eso Saletović, Refik Salkić, Mihret Kaloševac, Jasmin Muratović, Mevludin Muratović, Mehmedalija Skulić, Mirsad Hodžić, Dževad Pudilović, Fahrija Džafić, Rasema Redžić, Ibrahim Hodžić, Samir Kahvedžić, Fadil Zimić, Adil Čehajić, Samir Gaši, Sakib Džanan, Vehid Zrno, Rasim Zerdo, Hazim Smajlović, Sakib Šehić, Mirsad Hajro, Sead Mešinović, Salih Kaldžija, Jusuf Delić, Zikret Fuško, Muhamed Baručija, Enver Baručija, Jasmin Keleštura, Mahmut Keleštura, Elvir Karić, Mehmedalija Kahrić, Hajrudin Krnjić, Mladen Karić, Muharem Karić, Nermin Kobilica, Huso Kruško, Adisa Krehić, Mlađan Karać, Eniz Karić, Ferid Mutapčić, Izudin Merdić, Sejdalija Nakić, Fuad Nezić, Haso Novalić, Muhamed Neslanović, Hazim Orlić, Emin Orlić, Husein Omerović, Hamdo Otajagić, Amir Bajrić, Muhamed Džafić, Nermin Numanović, Mirsad Bajramović, Sabahudin Dervenčić, Hajrudin Tursanović, Samir Pinjić, Nedžad Vračo, Vahid Ohran, Željko Žalica, Habiba Jamaković, Remzo Suljić i Jasmin Muhedin, (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Doboja, Doboj-Juga, Tešnja, Olova, Zavidovića, Zenice i Visokog, koje zastupa Džejlana Šaćirbegović-Alibašić, advokat iz Zenice, podnijeli su 29. aprila i 13. maja 2014. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) navedenih u izreci ove odluke.
2. Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP 2059/14, AP 2214/14, AP 2215/14, AP 2216/14, AP 2217/14, AP 2218/14, AP 2219/14, AP 2220/14, AP 2221/14, AP
2222/14, AP 2223/14, AP 2224/14, AP 2225/14 i AP 2226/14.
3. Dakle, ukupno je podneseno 14 apelacija, ali, s obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2059/14.
4. Apelanti su u toku 2012. i 2013. godine Općinskom sudu u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnijeli prijedlog za izvršenje radi naplate novčanog potraživanja protiv izvršenika JU Služba za zapošljavanje Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Služba), a na osnovu pravomoćnih i izvršnih rješenja koje je Služba donijela u prethodnom periodu. Navedenim rješenjima, Služba je bila dužna da za utvrđeni period obračuna i izvrši usklađivanje novčane naknade apelantima prema utvrđenom iznosu od 25% prosječne neto plate isplaćene u Federaciji Bosne i Hercegovine u prethodnoj godini, kako je to utvrđeno prema podacima Federalnog zavoda za statistiku. Apelanti su potraživali isplatu duga, koji se odnosi na isplatu razlike na utvrđene novčane naknade od 25% mjesečno za svakog od apelanata.
5. Odlučujući o prijedlogu apelanata za izvršenje radi naplate duga, Općinski sud je donio Rješenja, br. 43 0 I 082091 13 I od 30. oktobra 2013. godine, 43 0 I 077851 12 I od 3. aprila 2014. godine, 43 0 I 078025 12 I od 29. oktobra 2013. godine, 43 0 I 091709 13 I od 14. oktobra 2013. godine, 43 0 I 093666 13 I od 29. novembra 2013. godine, 43 0 I 091067 13 I od 29. novembra 2014. godine, 43 0 I 090418 13 I od 21. januara 2014. godine, 43 0 I 091065 13 I od 21. januara 2014. godine, 43 0 I 087612 13 I od 27. novembra 2013. godine, 43 0 I 078753 12 I od 31. oktobra 2013. godine, 43 0 I 078601 12 I od 20. septembra 2013. godine, 43 0 I 078537 12 I od 9. oktobra 2013. godine, 43 0 I 090611 13 I od 27. septembra 2013. godine i 43 0 I 095894 13 I od 18. novembra 2013. godine, kojim je prijedlog apelanata odbijen kao neosnovan.
6. U obrazloženjima rješenja, Općinski sud je, između ostalog, istakao da apelanti navode kako ne spore fiksno utvrđeni mjesečni iznos koji im je isplaćen na osnovu izvršne isprave, ali potražuju isplatu duga koja se odnosi na isplatu razlike na utvrđene novčane naknade od 25% mjesečno. Općinski sud se poziva na odredbu člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) kojom je propisano da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražitelj izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Nadalje, odredbom člana 36. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, propisano je da prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži izvršenje, tražitelj izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim se izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja. Konkretni prijedlog za izvršenje je postavljen kao zahtjev za ostvarenje potraživanja koje nije utvrđeno, niti sadržano u izvršnim ispravama. Stoga, zbog te nesaglasnosti prijedloga za izvršenje sa izvršnom ispravom, izvršna isprava je nepodobna za izvršenje u pogledu onog potraživanja, koje se traži prijedlogom za izvršenje, odnosno usklađivanje novčane naknade u iznosu od 25% prosječne plate isplaćene u Federaciji BiH u prethodnoj godini, kao razlike između nominalnog (fiksnog-novčanog iznosa) i iznosa od 25% prosječne plate u Federaciji BiH iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, jer to potraživanje nije određeno navedenom izvršnom ispravom, niti je u samoj izvršnoj ispravi određeno da će se vršiti usklađivanje novčanih iznosa koji predstavljaju naknadu nezaposlenoj demobiliziranoj osobi, nakon donošenja izvršne isprave, pa do isteka roka za isplatu, u skladu sa porastom - povećanjem prosječne plate u Federaciji BiH iz pretthodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku. Takva mogućnost nije predviđena ni odredbama Uputstva o načinu ostvarivanja i isplate novčane naknade demobiliziranim braniocima za vrijeme nezaposlenosti («Službene novine FBiH» broj 81/06), na osnovu kojeg je donesena izvršna isprava tj. propisom koji je donesen od strane Federalnog zavoda za zapošljavanje na osnovu člana 10. stav 2. Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica («Službene novine FBiH» broj 61/06), kao ni navedenim Zakonom. U konkretnom slučaju izvršne isprave, rješenja Službe su podobna za izvršenje u onom dijelu u kome je naveden nominalni (novčani), odnosno fiksni iznos za isplatu naknade apelantima za vrijeme nezaposlenosti, a koji je od strane izvršenika isplaćen apelantima, što je i nesporno, kao i to da se pijedlogom za izvršenje ne traži ostvarenje tih potraživanja. Međutim, u preostalom dijelu navedenom u izreci izvršne isprave riječima «odnosno 25% prosječne plate u Federaciji iz prethodne godine, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku», navedene izvršne isprave nisu podobne za izvršenje.
7. Odlučujući o žalbama apelanata protiv prvostepenih rješenja, Kantonalni sud je donio osporena rješenja navedena u izreci ove odluke, kojima je žalbe odbio i prvostepena rješenja potvrdio.
8. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud, između ostalog, navodi da u konkretnom slučaju, izvršna isprava podnesena uz prijedlog za izvršenje radi potraživanja čije se ostvarenje traži, ne odgovara prijedlogu za izvršenje zbog činjenice da je u prijedlogu za izvršenje postavljen zahtjev za ostvarenje potraživanja koje nije utvrđeno u izvršnoj ispravi. Naime, izvršna isprava je nepodobna za izvršenje, u pogledu onog potraživanja koji se traži prijedlogom za izvršenje, tj. razlike između nominalnog i iznosa od 25% prosječne plate u Federaciji BiH, iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, jer to potraživanje nije određeno navedenom izvršnom ispravom, niti je u samoj izvršnoj ispravi određeno da će se vršiti usklađivanje novčanih iznosa koji predstavljaju naknadu nezaposlenoj demobiliziranoj osobi, nakon donošenja te izvršne isprave pa do isteka roka za isplatu u skladu sa porastom – povećanjem prosječne plate u Federaciji BiH iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, a kako to pravilno zaključuje prvostepeni sud. Takva mogućnost nije predviđena ni odredbama Uputstva o načinu ostvarivanja i isplate novčane naknade demobiliziranim braniocima za vrijeme nezaposlenosti, na osnovu kojeg je donesena izvršna isprava tj. propisom koji je donesen od strane Federalnog zavoda za zapošljavanje na osnovu člana 10. stav 2. Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica, kao ni navedenim Zakonom. Predmetna rješenja Službe su, po ocjeni Kantonalnog suda, podobna za izvršenje, u onom dijelu u kome je naveden nominalni (novčani), odnosno fiksni iznos za isplatu naknade apelantima za vrijeme nezaposlenosti, a koji je od strane izvršenika isplaćen apelantima, što je i nesporno, tim prije što se prijedlogom za izvršenje ne traži ostvarenje tog potraživanja u nominalnom iznosu. Međutim, u preostalom dijelu navedenom u izreci izvršne isprave riječima: «odnosno 25% prosječne plate u Federaciji iz prethodne godine, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku», navedena izvršna isprava nije podobna za izvršenje, jer ne ispunjava uslove iz člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, a kako to pravilno zaključuje prvostepeni sud. Kantonalni sud se pozvao i na praksu Ustavnog suda, koji je isti stav zauzeo u svojoj odluci broj AP-3144/13 od 17. septembra 2013. godine, zbog čega smatra da se ne mogu prihvatiti kao osnovani žalbeni navodi apelanata.
9. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
10. Apelanti navode da su, polazeći od Ustavnih odredbi, sva lica jednaka pred zakonom, da imaju slobodan pristup sudu, da imaju pravo na imovinu, da uživaju zagarantovana prava i slobode bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, imajući u vidu odredbe Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba («Službene novine FBiH» br.41/01 i 22/05), Uputstva o načinu ostvarivanja i isplate novčane naknade demobiliziranim braniocima za vrijeme nezaposlenosti («Službene novine FBiH» broj 81/06), Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica («Službene novine FBiH» broj 61/06), te da su potraživana novčana sredstva obezbijeđena i namijenjena isključivo za predmetna potraživanja apelanata, što potvrđuje Odluka o odobravanju utroška sredstava «Transfer za kantonalne službe za zapošljavanje za isplatu naknada demobiliziranim braniocima», utvrđenih budžetom Federacije BiH za 2008. godinu, Federalnom ministarstvu za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata. Također, apelanti smatraju zlonamjernim i nezakonitim odluke prvostepenog i drugostepenog suda, jer su nezakonitim odlukama sudovi proveli diskriminaciju nad apelantima u odnosu na demobilizirane nezaposlene branioce u drugim kantonima, povrijedili pravo apelanata na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, č1ana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, te predlažu da Ustavni sud u cijelosti usvoji apelacije, ukine osporene odluke Kantonalnog suda i prvostepene odluke i predmete vrati Kantonalnom sudu na ponovno odlučivanje.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
14. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnom slučaju, suština apelacionih navoda svodi na osporavanje načina na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo kada su odbili kao neosnovane prijedloge apelanata za izvršenje. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da je u Odluci broj AP 4926/13 od 24. aprila 2014. godine (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) već razmatrao isto činjenično i pravno pitanje i zaključio da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke zaključujući da je izvršna isprava nepodobna za izvršenje, u pogledu onog potraživanja koji se traži prijedlogom za izvršenje, tj. razlike između nominalnog i iznosa od 25% prosječne plate u Federaciji BiH, iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, jer to potraživanje nije određeno navedenom izvršnom ispravom, niti je u samoj izvršnoj ispravi određeno da će se vršiti usklađivanje novčanih iznosa koji predstavljaju naknadu nezaposlenoj demobiliziranoj osobi, nakon donošenja te izvršne isprave pa do isteka roka za isplatu u skladu sa porastom – povećanjem prosječne plate u Federaciji BiH iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku. Takva mogućnost nije predviđena ni odredbama Uputstva o načinu ostvarivanja i isplate novčane naknade demobiliziranim braniocima za vrijeme nezaposlenosti, na osnovu kojeg je donesena izvršna isprava tj. propisom koji je donesen od strane Federalnog zavoda za zapošljavanje na osnovu člana 10. stav 2. Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica, kao ni navedenim Zakonom. Stoga, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelacionih navoda poziva na obrazloženje i razloge navedene u pomenutoj odluci broj AP 4926/13.
15. S obzirom na navedeno, Ustavni sud iz istih razloga smatra da apelacioni navodi u konkretnom slučaju, vezani za kršenje ustavnih prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te člana
1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, ne sadrže elemente koji bi ukazivali na to da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije a koje bi zahtijevalo meritorno ispitivanje. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi apelanata očigledno (prima facie) neosnovani.
16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić