Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-281/12 (S. S.)

Odluka donesena 17. 07. 2014.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-281/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine, u predmetu broj AP-281/12, rješavajući apelaciju Senada Selimovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senada Selimovića podnesena zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Bihaću u predmetu broj 17 0 P 007123 09 P u kojem je doneseno rješenje 4. juna 2012. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Senad Selimović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 18. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Bihaću u predmetu broj 17 0 P 007123 09 P u kojem je doneseno rješenje 4. juna 2012. godine.

2. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Povredu ovog prava apelant nalazi zbog dugog trajanja predmetnog postupka.

3. Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda slijedi da je u konkretnom predmetu, nakon podnošenja tužbe dana 18. marta 2009. godine, rješenjem od 7. jula 2010. godine naloženo tužitelju da dopuni tužbu i dostavi dokaze, da je tužba dostavljena na odgovor apelantu dana 11. augusta 2010. godine, te da je sud dopisima od 27. augusta i 2. novembra 2010. godine tražio od apelantovog punomoćnika da dostavi zvaničnu dokumentaciju (četiri dokumenta) sa potpisom tužitelja u svrhu grafološkog vještačenja, s obzirom da je u odgovoru na tužbu osporen potpis tužitelja na punomoći izdanoj punomoćniku tužitelja.Zatim, proizilazi da je dana 2. novembra 2010. godine održano pripremno ročište, na kome je apelantov punomoćnik osporio valjanost punomoći izdane punomoćniku tužitelja, navodeći da tužitelj nije vlastoručno potpisao tu punomoć, odnosno da potpis nije vjerodostojan i predložio je grafološko vještačenje na te okolnosti, te da je sud na prijedlog apelantovog punomoćnika tražio dokumentaciju od MUP-a Unsko-sanskog kantona, dopisima od 6. decembra 2010. i 5. januara 2011. godine, kao i da je dana 3. februara 2011. godine sud donio rješenje kojim je odredio grafološko vještačenje, te da je apelantov punomoćnik predujmio troškove vještačenja 17. februara 2011. godine i kompletan spis je dostavljen vještaku 28. februara 2011. godine. Konačno, Općinski sud je naveo da je vještak dostavio nalaz i mišljenje dana 24. juna 2011. godine i isti je dostavljen strankama, te je, nakon toga, dana 4. juna 2012. godine sud donio rješenje kojim je tužba u predmetnoj pravnoj stvari odbačena.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- TiszazugiVízgazdálkodásiTársulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Dakle, apelant ukazuje na dužinu trajanja postupka pred Općinskim sudom. Ustavni sud uočavada je postupakpred prvostepenim sudom okončan u roku od tri godine i dva mjeseca. Ustavni sud primjećuje da je u navedenom periodu Općinski sud poduzeo niz radnji u predmetu, odnosno da je zbog nedostavljanja potrebne dokumentacije u više navrata od apelanta, odnosno državne institucije, pokušavao ishoditi tu dokumentaciju, kao i da je određeni vremenski period morao čekati na rezultate grafološkog vještačenja. Dakle, iako je postupak, u pravnoj stvari radi poništenja ugovora, trajao tri godine i dva mjeseca, imajući u vidu navedeno Ustavni sud ne može konstatovati da je zbog nepostupanja Općinskog suda povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-281/12 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio