Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-17/13 (S. Ž.)
Odluka donesena 17. 07. 2014.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-17/13
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 07. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine, u predmetu broj AP 17/13, rješavajući zahtjev Seada Žile za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 22/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Seada Žile za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Sead Žilo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Ragib Hadžić, advokat iz Zenice, podnio je 3. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 035298 12 Kž 3 od 4. oktobra 2012. godine i Presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 K 035298 10 K od 26. marta 2012. godine. Apelant je 13. juna 2014. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "naložio Općinskom sudu da u predmetu broj 43 O K 087326 13 Iks odgodi izvršenje kazne zatvora apelantu do okončanja postupka po apelaciji".
2. Presudom Općinskog suda broj 43 0 K 035298 10 K od 26. marta 2012. godine apelant je oglašen krivim za krivično djelo utaje iz člana 290. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), za krivično djelo ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 1. KZ FBiH i krivično djelo iz člana 52. stav 1 tačka b) Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije Zeničko-dobojskog kantona, sve u vezi sa članom
54. KZ FBiH. Apelantu je, za krivično djelo iz člana 290. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, za krivično djelo iz člana 183. stav
1. KZ FBiH utvrđena je kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca i za krivično djelo iz člana 52. stav 1 tačka b) Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije Zeničko-dobojskog kantona utvrđena je kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca, te je primjenom citiranih zakonskih propisa apelant osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju kaznu mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 28. februara do 23. marta 2012. godine.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 43 0 K 035298 12 Kž 3 od 4. oktobra 2012. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.
4. Općinski sud, odlučujući o apelantovoj molbi za odlaganje izvršenja kazne zatvora, donio je Rješenje broj 43 0 K 087326 13 Iks od 11. marta 2014. godine kojim je odložio izvršenje kazne zatvora apelantu do 24. juna 2014. godine.
5. Apelant je 2. juna 2014. godine podnio, drugi put, molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora.
6. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 K 087326 13 Iks od 3. juna 2014. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantoanlnog suda broj 43 0 K 087326 14 Iksž od 6. juna 2014. godine, odbijena je apelantova molba za odlaganje izvršenja kazne zatvora. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je rješenjem tog suda od 11. marta 2014. godine apelantu odloženo izvršenje kazne zatvora za tri mjeseca da bi završio započeti posao jer bi usljed neizvršenja posla nastala neotklonjiva ili znatnija šteta u smislu odredaba člana 27. stav 1. tačka 4. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju krivičnih sankcija). Općinski sud je naveo da je apelant molbom od 2. juna 2014. godine ponovo zatražio odlaganje izvršenja kazne zatvora iz istog razloga. Međutim, Općinski sud je naveo da je odbio apelantovi molbu, budući da se izvršenje kazne zatvora iz navedenog razloga može odložiti najduže tri mjeseca, što je apelant iskoristio prema ranijem rješenju tog suda.
7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant navodi "da je svojim programom, kao zaposlenik u privrednom društvu "Ira agencija" d.o.o. Zenica ušao u program podsticanja zaposlenja osoba sa invaliditetom, počev od marta 2014. godine". U vezi s tim, apelant navodi da je Federalno ministarstvo rada i socijalne politike rješenjem od 5. maja 2014. godine utvrdilo da navedeno privredno društvo ispunjava zakonske uslove za početak rada kao privredno društvo za zapošljavanje lica sa invaliditetom. Apelant navodi da bi "bez stručne pomoći apelanta, ovo privredno društvo moralo prekinuti svoju djelatnost, otkazati već ugovorene poslove, i što je najgore u svemu, otpustiti svih deset zaposlenika kojih su šest osoba sa visokim stepenom invalidnosti, čime bi najmanje devet porodica bilo dovedeno u stanje egzistencijalne ugroženosti, a broj nezaposlenih lica bi se povećao". Apelant smatra "da bi njegovim dužim odsustvom ovo privredno društvo, prestankom djelatnosti pretrpjelo veliku štetu, koja je nenadoknadiva, te nadalje, država bi bila uskraćena za propisane doprinose i poreze na plaću deset zaposlenika, a invalidne osobe, koje trenutno rade, bi ostale i dalje na margini društvenog interesovanja".
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant svoj zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na tvrdnji da bi njegovim upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora došlo do nastupanja štetnih posljedica po privredno društvo "Ira agencija" d.o.o. Zenica, kao i zaposlenike tog privrednog društva. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je apelant u prilogu predmetnog zahtjeva dostavio dokumentaciju koja se odnosi na privredno društvo "Ira agencija" d.o.o. Zenica (rješenje o ispunjenosti zakonskih uslova za početak rada kao privredno društvo za zapošljavanje lica sa invaliditetom, ugovor o sufinansiranju osposobljavanja za rad u struci i sticanju prvog radnog iskustva itd.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da apelant, osim dokumentacije koja se odnosi na navedeno privredno društvo, nije dostavio dokaze, niti je ponudio argumente iz kojih bi proizlazilo da bi upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora apelanta, kao jednog od zaposlenika privrednog društva "Ira agencija" d.o.o. Zenica (koji, pri tome, nije ni osnivač, niti ovlaštena osoba za zastupanje) došlo do prestanka rada tog privrednog društva, te samim tim i do nastupanja štetnih posljedica na koje ukazuje. S obzirom da apelant nije ponudio razloge koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić