Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1840/14 (P. R.)

Odluka donesena 17. 07. 2014.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1840/14

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

17. 07. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine, u predmetu broj AP 1840/14, rješavajući zahtjev Puniše Rešetara za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 22/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Puniše Rešetara za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Puniša Rešetar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 21. aprila 2014. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Pr 082213 14 Pžp od 18. februara 2014. godine i rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 Pr 082213 13 Pr od 12. decembra 2013. godine. Apelant je postavio i zahtjev za donošenje privremene mjere.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 Pr 082213 13 Pr od 12. decembra 2013. godine apelant je oglašen krivim zbog prekršaja iz člana 47.a) Odluke o vodovodu i kanalizaciji općine Zenica (u daljnjem tekstu: Odluka), te je u skladu sa članom 77. stav 1. tačka 21. Odluke kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 300 KM i obavezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 KM.

3. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je ovlašteni službenik JP „Vodovod i kanalizacija“ d.o.o. Zenica 3. septembra 2012. godine, uzvršio uviđaj u stanu pobliže opisanog u obrazloženju presude u ulici Jelimamov put broj 6/B i konstatovao da se u evidenciji korisnika usluga vodi Jelena Rešetar (apelantova majka), a da nakon njene smrti predmetni stan koristi apelant koji nije zaveden u evidenciji korisnika usluga JP „Vodovod i kanalizacija“ d.o.o. Zenica. Ovlašteni službenik je apelantu uputio nalog za dostavljanje ličnih podataka i pravnog osnova za korištenje predmetnog stana u roku od osam dana, a najkasnije do 11. septembra 2012. godine. Također, apelant je lično zaprimio navedeni nalog 4. decembra 2012. godine i po istom nije postupio čime je počinio prekršaj iz člana 47.a) Odluke.

4. Općinski sud je apelanta, primjenom člana 77. stav 1. tačka 21. Odluke kaznio u iznosu od 300,00 KM, propisane kazne za prekršaj za koji ga je oglasio krivim.

5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 Pr 082213 14 Pžp od 18. februara 2014. godine odbijena je apelantova žalba i prvostepeno rješenje je potvrđeno. Kantonalni sud je u obrazloženju drugostepenog rješenja naveo da se iz sadržaja apelantove žalbe protiv prvostepenog rješenja vidi da se ona odnosi na osporavanje činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostepeni sud. S obzirom da, prema odredbi člana 61. Zakona o prekršajima FBiH, pogrešno ili nepotpuno činjenično stanje ne predstavlja osnov za žalbu, Kantonalni sud je odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

6. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava BiH i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ističe da Kantonalni sud nije odlučio o navodima njegove žalbe, s obzirom da je žalbu podnio zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne zbog pogrešno i nepotpuno činjeničnog stanja, kako je to Kantonalni sud naveo u obrazloženju svog rješenja.

7. U zahtjevu za privremenu mjeru apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se zabraniti izvršenje novčane kazne izrečene pravosnažnim rješenjem Općinskog suda broj 43 0 Pr 082213 13 Pr od 12. decembra 2013. godine do okončanja postupka pred Ustavnim sudom, te kojom će se zabraniti „MUP-u ZE-DO kantona –PU Zenica da ne dozvoli apelantu produženje važnosti vozačke dozvole i produženje registracije motornog vozila u njegovom vlasništvu (član 80.stav 1. tačka 1 i 2 Zakona o prekršajima)“. Apelant nije posebno obrazložio svoj zahtjev za donošenje privremene mjere.

8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio svoj zahtjev za donošenje privremene mjere. Naime, apelant očigledno smatra da navodi o kršenju prava na pravično suđenje predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelant nije ponudio argumente koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, odnosno da nije ponudio razloge koji bi ukazivali da je u okolnostima konkretnog slučaja donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1840/14 (P. R.) | Sudska praksa | Aktio