Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2428/14 (Z. P.)
Odluka donesena 17. 07. 2014.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2428/14
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 07. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine u predmetu broj AP 2428/14, rješavajući zahtjev Zaima Poturovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Zaima Poturovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Zaim Poturović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je, 27. maja 2014. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 046573 10 Rsz od 19. marta 2014. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-P-07-002464 od 4. juna 2008. godine. Također, apelant je u apelaciji podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom će se „stopirati“ izvršenje osporenog Rješenja Općinskog suda broj 065-0-P-07-002464 od 4. juna 2008. godine. Pored toga, apelant je tražio i donošenje privremene mjere „ponovnog odlučivanja o odluci Ustavnog suda broj AP 2102/11„ i privremene mjere „kojom će se opozvati Rješenje Općinskog suda broj 065-0-SU-14-0001003 od 28. marta 2014. godine, do donošenja odluke o ponovnom odlučivanju o odluci AP 2102/11, a sve radi rješavanja apelacije broj AP 2125/14“
2. Općinski sud je, u toku trajanja parničnog postupka tužiteljice Kadire Vasiljčević, koju je zastupao apelant u svojstvu punomoćnika, protiv tuženog TP “Marketi“ d.d. Sarajevo, na pripremnom ročištu održanom 4. juna 2008. godine, donio Rješenje broj 065-0-P-07-002464 kojim je apelant kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 900,00 KM (stav I). Određeno je da je apelant dužan platiti novčanu kaznu u roku od 15 dana (stav II) te da će, ukoliko ne plati novčanu kaznu u ostavljenom roku novčana kazna biti zamijenjena kaznom zatvora koja će biti određena srazmjerno visini izrečene kazne, u skladu sa odredbama krivičnog zakona, ali koja ne može biti duža od 15 dana (stav III) te da žalba ne odlaže izvršenje rješenja (stav IV).
3. Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da je na pripremnom ročištu održanom 4. juna 2008. godine, apelant, između ostalog, naveo da se tužbeni zahtjev zasniva djelomično na predmetu broj Pr-507/02 iz razloga što „tužiteljica nikoga nije ovlastila da je zastupa u tom predmetu koji predmet, po mišljenju tužiteljice, ima sve karakteristike političko – sudsko - kriminalnog predmeta“. Navedeno je da je nakon toga, sudija upozorio apelanta da ne vrijeđa sud, pod prijetnjom novčane kazne, jer je u predmetu Pr-507/02 donesena presuda zbog izostanka, u skladu sa tada važećim Zakonom o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), ali da je apelant i pored toga, nastavio da ističe „korumpiranost suda u tom postupku“. Navedeno je da je Općinski sud zaključio da se radi o vrlo ozbiljnim uvredama koji se ne odnose samo na sudiju, već na cijeli sud, pa je stoga apelanta, u skladu sa odredbama čl. 406. i 407. ZPP-a, kaznio novčanom kaznom u iznosu od 900,00 KM.
4. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Rs 046573 10 Rsz od 19. marta 2014. godine, apelantovu žalbu djelomično uvažio i prvostepeno rješenje preinačio te apelantu odredio novčanu kaznu u iznosu od 200,00 KM. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud je istakao da je, prema njegovom stavu, prvostepeno rješenje razumljivo i potpuno, a razlozi odluke su dovoljno obrazloženi. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je prema stanju spisa i raspravnom zapisniku sa ročištu održanog 4. juna 2008. godine, apelant uvrijedio sud na način opisan u prvostepenom rješenju. Navedeno je da izrečene uvrede upućene uređujućem sudiji predstavljaju uvrede suda i to vrlo teške, a kako je i nakon opomene vrijeđanje nastavljeno da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe člana 407. stav 2. ZPP-a. Međutim, kako je dalje zaključio Kantonalni sud, novčana kazna je previsoko odmjerena, pa je stoga apelantovu žalbu uvažio i preinačio prvostepeno rješenje određujući kaznu u visini od 200,00 KM.
5. S obzirom na sadržaj zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud podsjeća da je, odlukama br. AP 2102/11 od 17. januara 2011. godine i AP 5115/13 od 25. juna 2014. godine (u sklopu koje je odlučeno i o apelaciji broj AP 2125/14), odlučio o apelacijama Mare Šehovac i drugih 11 apelantica koje je, u svojstvu punomoćnika zastupao apelant (Zaim Poturović) protiv rješenjā Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 065269 11 Rsž od 16. marta 2011. godine i Općinskog suda broj 65 0 Rs 065269 02 P od 17. januara 2011. godine (kojim je žalba apelantica protiv rješenja o odbijanju prijedloga za prekid predmetnog postupka odbačena kao nedopuštena na osnovu člana 382. stav 2. ZPP-a) kao i rješenja Općinskog suda broj 065-0-SU-14-0001003 od 28. marta 2014. godine (kojim je odbijen njihov zahtjev za izuzeće sudije S.G.B. u predmetu broj 65 0 P 065269 02 P). Naime, Ustavni sud je svojim odlukama obje apelacije odbacio kao nedopuštene zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine, budući da je zaključio da se osporenim odlukama nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije a zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Apelant je naveo da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine te člana 6. Evropske konvencije te pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije. Navodi da je on iznosio mišljenje tužiteljice, a ne svoje mišljenje, što se jasnije vidi u obrazloženju prvostepenog rješenja i iz zapisnika sa pripremnog ročišta od 4. juna 2008. godine. Stoga, traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru „stopiranja mogućeg izvršenja osporenog rješenja Općinskog suda, dok se ne donese odluka o apelaciji“.
7. Nadalje, apelant traži ponovno odlučivanje u predmetu u kojem je donesena odluka broj AP- 2102/11 od 15. septembra 2011. godine i odluke kojom je odbijen njegov zahtjev za preispitivanje te odluke od 1. novembra 2011. godine. Traži “da se u tom predmetu održi javna rasprava te da on bude pozvan da učestvuje u postupku, kao punomoćnik stranaka“. Također, predlaže „da se odredi privremena mjera i to ponovno odlučivanje o odluci Ustavnog suda broj AP-2102/11 od 15. septembra 2011. godine i privremena mjera kojom će se opozvati Rješenje Općinskog suda broj 065-0-SU-14-0001003 od 28. marta 2014. godine, do donošenja odluke po ponovnom odlučivanju o odluci AP-2102/11, a sve radi rješavanja podnesene apelacije broj AP-2125/14. Na kraju, apelant traži spajanje tri apelacije i donošenja jedne odluke u sva tri predmeta (AP 2102/11, AP 2125/14 i AP 2484/14)
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom traži odlaganje izvršenja osporenog rješenja Općinskog suda o kažnjavanju apelanta zbog vrijeđanja suda. Naime, apelant očigledno smatra da njegovi navodi o kršenju ustavnih prava tokom postupka u kojem su donesene osporene odluke predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelant, osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta, nije ponudio Ustavnom sudu argumente i dokaze koji ukazuju da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. S druge strane, u pogledu apelantovog zahtjeva za donošenje privremenih mjera u predmetima br. AP 2102/11 i AP 2125/14, Ustavni sud ističe da u predmetnom apelacionom postupku u kojem apelant osporava rješenja o kažnjavanju zbog vrijeđanja suda ne može odlučivati o apelantovim zahtjevima za donošenje privremene mjere u drugim predmetima Ustavnog suda
12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić