Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2478/14 (DD za osiguranje „CAMELIJA“ Bihać)
Odluka donesena 17. 07. 2014.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2478/14
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 07. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine, u predmetu broj AP-2478/14, rješavajući zahtjev DD za osiguranje „CAMELIJA“ Bihać za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 22/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev DD za osiguranje „CAMELIJA“ Bihać za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. DD za osiguranje „CAMELIJA“ Bihać (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa direktor Adnan Bošnjić, podnio je 28. maja 2014. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 Ip 053484 14 Pž od 19. marta 2014. godine i Rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 Ip 053484 13 Ip od 6. januara 2014. godine i 23. oktobra 2013. godine. Apelant je 2. juna 2014. godine dopunio apelaciju i podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud „privremeno prekinuo izvršenje Rješenja Općinskog suda u Bihaću br. 17 0 Ip 053484 13 Ip od 23.10.2013. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću br. 17 0 Ip 053484 14 Pž od 19.03.2014. godine, u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos duga od 48.947,43 KM“.
2. Pravosnažnom i izvršnom Presudom Općinskog suda broj Ps-175/05 od 18. maja 2007. godine apelant je obavezan da tužitelju Zavodu zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona Bihać isplati dug u iznosu od 38.641,04 KM (75% troškova liječenja u Republici Hrvatskoj), sa zakonskim zateznim kamatama od 28. aprila 2005. godine pa do konačne isplate, i dug u iznosu od 48.947,43 KM (75% troškova liječenja u Njemačkoj), sve u roku od 30 dana, računajući od dana donošenja presude. Predmetnom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu duga u iznosu od 29.196,15 KM (25% troškova liječenja), sa zakonskim zateznim kamatama od 28. aprila 2005. godine i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 48.947,43 KM od 28. aprila 2005. godine, pa do konačne isplate, te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Zavod zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona Bihać (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) podnio je 22. oktobra 2013. godine prijedlog za donošenja rješenja o izvršenju predmetne presude. U prijedlogu je zatražio da se odredi izvršenje na novčanim sredstvima u iznosu od 38.641,04 KM (75% liječenja u Republici Hrvatskoj), sa zakonskim zateznim kamatama od 28. aprila 2005. godine pa do konačne isplate, i iznosu od 48.947,43 KM (75% troškova liječenja u Njemačkoj), računajući od dana donošenja presude, kao i troškovi izvršnog postupka koliko budu iznosili, isplatom sa apelantovih transakcijskih računa kod Raiffeisen bank i Unicredit Zagrebačke banke i prenosom na račun tražioca izvršenja kod Union banka d.d. Sarajevo, filijala Bihać, sve do konačnog namirenja tražioca izvršenja. Takođe, zatražio je da se apelantu zabrani da izvrši naplatu i raspolaže sa tim novčanim sredstvima, a Raiffeisen bank i Unicredit Zagrebačkoj banci da vrše isplatu tih sredstava apelantu i trećim osobama dok se ne namiri tražilac izvršenja.
4. Općinski sud je Rješenjem broj 17 0 Ip 053484 13 Ip od 23. oktobra 2013. godine odredio predloženo izvršenje i troškove izvršnog postupka u iznosu od 2.627,65 KM.
5. Apelant je izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju u kojem je istakao da rješenje o izvršenju nije u skladu sa izvršnom ispravom jer je tražilac izvršenja u prijedlogu za izvršenje povodom kojeg je doneseno to rješenje zatražio isplatu zakonskih zateznih kamata i na iznos duga od 48.947,43 KM računajući od dana donošenja presude, a koje nisu dosuđene predmetnom presudom.
6. Općinski sud odbio apelantov prigovor kao neosnovan Rješenjem broj 17 0 Ip 053484 13 Ip od 6. januara 2014. godine.
7. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je istakao da je članom 47. Zakona o izvršnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da se prigovor protiv rješenja o izvršenju može podnijeti iz razloga koji sprečavaju izvršenje, a naročito u slučajevima koji su predviđeni tač. 1.-10. navedenog člana. U vezi sa tim, Općinski sud je zaključio da razlozi koje je apelant naveo u prigovoru nisu razlozi koji bi sprečavali izvršenje jer nisu predviđeni članom 47. ZIP-a. Takođe, konstatovao je da je rješenje o izvršenju istovjetno sa apelantovom obavezom sadržanom u izvršnoj ispravi, kao i da podacima koji su označeni u prijedlogu za izvršenje, pa je apelantov prigovor istaknut u tom pravcu ocijenio kao neosnovan. Shodno navedenom, Općinski sud je odlučio kao u izreci primjenom člana 49. stav 2. ZIP-a.
8. Apelant je podnio žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj 17 0 Ip 053484 13 Ip od 6. januara 2014. godine, koju je Kantonalni sud odbio kao neosnovanu Rješenjem broj 17 0 Ip 053484 14 Pž od 19. marta 2014. godine.
9. U obrazloženju rješenja Kantonalnog suda je navedeno da iz stanja spisa proizilazi da je tražilac izvršenja podnio prijedlog za izvršenje protiv apelanta kojim je tražio da sud odredi izvršenje na osnovu Presude Općinskog suda broj Ps-175/05 od 18. maja 2007. godine, radi isplate novčanog iznosa od 38.641,04 KM, sa zakonskim zateznim kamatama od 28. aprila 2005. godine pa do konačne isplate, zatim isplate iznosa od 48.947,43 KM, računajući od dana donošenja presude i troškova izvršnog postupka u iznosu od 2.627,65 KM. Takođe, navedeno je da rješenjem prvostepenog suda broj 17 0 Ip 053484 13 Ip od 23. oktobra 2013. godine određeno predloženo izvršenje i da apelant navedeno potraživanje nije platio tražiocu izvršenja. Imajući u vidu naprijed utvrđeno činjenično stanje, za koje je konstatovao da nije dovedeno u sumnju žalbenim prigovorom, Kantonalni sud je zaključio da je Općinski sud pravilno odlučio kada je odbio kao neosnovan apelantov prigovor, te da je za svoju odluku dao valjane, jasne i argumentovane razloge, koje je u cjelosti prihvatio i taj sud.
10. Apelant tvrdi da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa tim, navodi da je tražilac izvršenja u prijedlogu za izvršenje zatražio isplatu zakonskih zateznih kamata i na iznos duga od 48.947,43 KM, računajući od dana donošenja presude, a koje mu nisu dosuđene izvršnom ispravom, što jasno proizilazi iz izreke i obrazloženja predmetne presude, ali da je prvostepeni sud dozvolio predloženo izvršenje. Nadalje, navodi da je u postupku povodom pravnih lijekova nastojao da ukaže da rješenje o izvršenju nije u skladu sa izvršnom ispravom. Međutim, tvrdi da su redovni sudovi odbili njegov prigovor odnosno žalbu proizvoljnom primjenom ZIP-a i Zakona o parničnom postupku i da osporene odluke „ne sadrže ni minimum obrazloženja“. Naime, navodi da su redovni sudovi preusko tumačili razloge za prigovor koji sprečavaju izvršenje i da odredbom 47. ZIP-a nisu taksativno navedeni razlozi za prigovor, što znači da se prigovor može podnijeti i iz drugih razloga koji sprečavaju izvršenje, a ne samo onih koji su navedeni u toj odredbi. Takođe, tvrdi da su redovni sudovi samo paušalno, bez davanja obrazloženja, naveli da je rješenje o izvršenju istovjetno sa obavezom izvršenika u izvršnoj ispravi. Pored toga, smatra da je u konkretnom postupku došlo do povrede principa jednakosti imajući u vidu okolnosti da je tražilac izvršenja Zavod zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona Bihać.
11. Obrazlažući zahtjev za donošenje privremene mjere apelant ponavlja da u konkretnom slučaju prijedlog za izvršenje nije suglasan izvršnoj ispravi i da se Presuda Općinskog suda broj Ps-175/05 od 18. maja 2007. godine ne može smatrati podobnom izvršnom ispravom za izvršenje na način na koji je to tražilac izvršenja odredio u svom prijedlogu, kojim je tražio isplatu zakonskih zateznih kamata koje nisu dosuđene izvršnom ispravom. Smatra da je time za njega nametnuta nova imovinska obaveza u izvršnom postupku i da su redovni sudovi postupili suprotno članu 27. ZIP-a. Apelant tvrdi da izvršenje koje određeno osporenim rješenjima na njegovim transakcijskim računima ugrožava njegovo pravo, prije svega, na imovinu „(zakonska zatezna kamata na godišnjem nivou na iznos od 48.947,43 KM iznosi cca 6.000,00 KM, a proteklo je 7 godina od donošenja presude, što predstavlja znatan imovinski iznos)“. Takođe, tvrdi da bi uslijed izvršenja bio onemogućen na vrijeme izmirivati redovne obaveze što ugrožava princip pravne sigurnosti i pravo na pravično suđenje.
12. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
13. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
14. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da iz apelantovih navoda vezanih za zahtjev za donošenje privremene mjere proizilazi da apelant zahtjev za donošenje privremene mjere zapravo obrazlaže tvrdnjama o kršenju ustavnih prava u izvršnom postupku koji je okončan osporenim rješenjima, kao i tvrdnjama da bi uslijed provođenja izvršenja „u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos duga od 48.947,43 KM“, a što je upravo bilo sporno pitanje u predmetnom izvršnom postupku, bio onemogućen na vrijeme izmirivati redovne obaveze. U vezi sa tim, Ustavni sud, prije svega, ističe da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelant pored navoda koji se tiču merituma spora, nije ponudio argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan budući da u okolnostima konkretnog slučaja, ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka shodno odredbama člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
15. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić