Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2655/14 (R. B.)
Odluka donesena 17. 07. 2014.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2655/14
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 07. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2014. godine, u predmetu broj AP 2655/14, rješavajući zahtjev Ramiza Brajkovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 22/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Ramiza Brajkovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Ramiz Brajković(u daljnjem tekstu: apelant) iz Jablanice, podnio je 6. juna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 I 038113 13 Gži od 21. maja 2014. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 56 0 I 038113 11 I od 19. novembra 2012. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio provođenje Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Konjicu broj 56 0 I 038113 11 I od 7. maja 2012. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-Mals-07-001771 od 7. novembra 2008. godine apelant je obavezan da tužitelju DD "Bosansko-njemačko osiguranje" u likvidaciji Tuzla (u daljnjem tekstu: tužitelj) isplati na ime glavnog duga iznos od 1.404,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 408,80 KM.
3. Tužitelj, kao tražilac izvršenja, podnio je prijedlog za izvršenje Općinskom sudu u Konjicu, na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-Mals-07-001771 od 7. novembra 2008. godine, protiv apelanta kao izvršenika, predlažući izvršenje popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika tj. apelanta.
4. Općinski sud u Konjicu, postupajući po prijedlogu tražioca izvršenja, donio je Rješenje o izvršenju broj 56 0 I 038113 11 I od 7. maja 2012. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.
5. Odlučujući o apelantovom prigovoru protiv rješenja o izvršenju, Općinski sud je donio Rješenje broj 56 0 I 038113 11 I od 19. novembra 2012. godine kojim je odbio apelantov prigovor kao neosnovan.
6. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu, koji je Rješenjem broj 56 0 I 038113 13 Gži od 21. maja 2014. godine odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da iz presude Općinskog suda u Tuzli, koja je priložena uz prijedlog za izvršenje, proizlazi da je navedena presuda postala pravosnažna 7. novembra 2008. godine, a izvršna 13. decembra 2008. godine, te da su stoga neosnovani apelantovi žalbeni navodi izneseni u tom pravcu. Takođe, Kantonalni sud je naveo da činjenica da u pouci o pravnom lijeku u pobijanom rješenju nije navedena adresa na koju se upućuje žalba, suprotno apelantovim žalbenim navodima, ne predstavlja nikakvu povredu, budući da je Općinski sud u Konjicu jedini sud u Konjicu, kojem je žalba i dostavljena.
7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant navodi da bi provođenjem predmetnog izvršenja mogle nastati štetne posljedice za njega i njegovu porodicu, posebno za njegovo dvoje maloljetne djece. Naime, apelant navodi da u slučaju da se izvršenje provede (mada trenutno nema lična primanja, niti vrijednu nepokretnu i pokretnu imovinu) tada bi, u slučaju da se usvoji njegova apelacija, protivizvršenje bilo nemoguće jer je tražilac izvršenja u likvidaciji.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na "pristup sudu" što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant svoj zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na tvrdnji da bi u slučaju usvajanja njegove apelacije protivizvršenje bilo nemoguće jer je tražilac izvršenja u likvidaciji, čime bi mogle nastati štetne posljedice za njega i njegovu porodicu. Međutim, Ustavni sud ukazuje da o ovako postavljenom zahtjevu ne može odlučivati na način na koji to traži apelant, jer bi u suprotnom Ustavni sud prejudicirao ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelantovi navodi, na kojima zasniva predmetni zahtjev, nisu dovoljni da bi Ustavni sud donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je pravosnažna i izvršna. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić